..WHERE MAJICK HAPPENS...
Blog.hr
Matica

. : All Souls Night : .

Bonfires dot the rolling hillsides
Figures dance around and around
To drums that pulse out echoes of darkness
Moving to the pagan sound.
Somewhere in a hidden memory
Images float before my eyes
Of fragrant nights of straw and of bonfires
And dancing till the next sunrise.
I can see lights in the distance
Trembling in the dark cloak of night
Candles and lanterns are dancing, dancing
A waltz on ALL SOULS NIGHT.
Figures of cornstalks bend in the shadows
Held up tall as the flames leap high
The green knight holds the holly bush
To mark where the old year passes by.
Bonfires dot the rolling hillsides
Figures dance around and around
To drums that pulse out echoes of darkness
Moving to the pagan sound.
Standing on the bridge that crosses
The river that goes out to the sea
The wind is full of a thousand voices
They pass by the bridge and me.
This piece was inspired by the imagery of a Japanese
tradition which celebrate the souls of the
departed by sending candle-lit lanterns out on
waterways leading to the ocean, sometimes in
little boats; along with imagery of the Celtic
All Souls Night celebrations, at which time huge
bonfires were lit not only to mark the new year,
but to warm the souls of the departed.

Music and Lyrics by Loreena McKennitt

~ Sister Grimm ~

17.09.2006., nedjelja

ŠTO ZNAČI TA JEDNOSTAVNOST?

Razmišljam ovih dana o promjenama u životu i svemu što donose..o kompliciranosti ljudstva,moralu,etici..o tome što nas čini ljudima u smislu vrline..što zapravo znači biti čovjek? opet u smislu vrline i svega što nam se nameće..o onome što se podrazumijeva kao normalno..o onome za što nas uvjeravaju da je normalno...što si to zapravo namećemo sami pod normalno i u koju to svrhu? ili smo samo životinje.. ipak..nakraju? ili je i to jedan od izgovora koji volimo koristiti kad onak za ozbač-ozbiljno zajebemo?
iskreno..cijeli se život izrugujem jednostavnosti..u smislu konzervativnosti..u smislu običnosti i rutinskih,nametnutih navika..no eto situacija me ovih dana tjera da se pitam jesu li naši stari ipak u pravu? treba li žena zaista biti žena kao dobra,mila,tiha radnica..majka,kućanica,supruga..a muški kakvi već jesu u tom istom passe tonu?nekako me sve tjera na to da počinjem misliti da je tome tako kako bi se ljudi ograničili i poštedili mnogočega...sakrili svoje pravo ja..možda su one neugledne žene kakve viđamo zapravo umjetnice pošteđene tereta svog talenta kako bi izbjegle kritiku..možda su sve poslušne vjerne supruge zapravo divlje u srcu i pomalo razuzdane ali znaju da na kraju to ne služi ičemu sem vlastitoj zadovoljštini i nekim sjećanjima...kako uskladiti životinju u sebi sa čovjekom kakav bi trebao biti a da putem ne povrijediš,ne razočaraš,ne izdaš baš nikoga pa ni sebe?
možda upravo ta životna jednostavnost nametana i podrazumijevana godinama skriva tu tajnu...
iako to na koncu opet znači raditi protiv sebe..udati se,kuhati,prati,glačati,biti majka,biti dobar djelatnik,ne žaliti se i ne biti glasna..zatomiti sebe i sakriti se od povrijeđenosti i razočaranja,od gubitaka i boli..možda ipak i nije tako visoka cijena?!

- 20:12 - [ ODAJE ] (6) - [ ŠKRINJA ] - #

<< Arhiva >>

EVER / AFTER

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

"...vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje...
možda su oba u vremenu budućem...,
a vrijeme buduće u prošlom sadržano..."

T.S.Elliot

.. A POISON TREE ..

I was angry with my friend:

I told my wrath, my wrath did end.

I was angry with my foe:

I told it not, my wrath did grow.

And I watered it in fears

Night and morning with my tears,

And I sunned it with smiles

And with soft deceitful wiles.

And it grew both day and night,

Till it bore an apple bright,

And my foe beheld it shine,

And he knew that it was mine,

And into my garden stole

When the night had veiled the pole;

In the morning, glad, I see

My foe outstretched beneath the tree.

by William Blake