~ Sister Grimm ~
28.05.2006., nedjelja
Tijela...
|
29/09/2004 - 11/05/2005 Moje tijelo... Tvoje tijelo... I njihova tijela... Mozaici savršeno malih i velikih dijelova,boja...,pora... Ti i ja smo savršeni mozaici ,jedno do drugog,dok nam se tijela stapaju u plesu. Gledaj kako mi ruke idu sve brže,pa opet sporije...dok sežu za tobom. Gledaj svaki njihov pokret,kako ostavlja trag u sapi tvoje znatiželje. Ja plešem tebi...oslikavam te pokretima ruku! Vidiš li sliku?absorbiraj se u mene,u svaki moj pokret dok gledaš! I svaki je dodir električan,čista kemija koja prelazi u glazbu,glazba u život, Mi u tamnicu njene ljepote,da bi nas iznova oslobađala plesom... Osjećam slobodu u žilama,kako preplavljuje i najmanju stanicu... Pokreni se... Uhvati mi ruku i skoči! Skoči naprijed,nazad,ma bilo gdje... naslikajmo savršene pokrete slobode u savršeno-orgazmičnoj slobodi naših tijela dok polako spuštamo glave,sežemo rukama... i kako nam se glave nanovo uzdižu,ruke se nanovo spuštaju... oblikuju savršen oblik radosti! Radost...radost...radost !!! Čuješ li kako nam tijela vrište zadovoljstvom? Kreni,idemo dalje podizanjem nogu... Tvoja lijeva...,moja lijeva... Tvoja desna...,moja desna... Zajedno... Prevuci me svojom kožom u pokretu... Sakrij me... Nanovo otkrij me!!! Svojom bijelom kožom Roni mojom još bijeljom... Našom bijelom... U bijelom - u bijelu izmaglicu našeg disanja... Ruke lijevo!noge desno! Doljeee!!! Utopi podij u magiju naših svijetova, Pomakni granice maštanja... Osjeti užitak dok se penje ljestvama, tvojim i mojim leđima... Pokreće u želji da zaplačeš ,i istovremeno umreš od smijeha! Usne tvore blagi smiješak i pogledaš li malo bolje znat ćeš- On je tu od početka! Tako blag i nepatvoren,nježan i Iskreno Vaš, Baš kao da je tu oduvijek stopljen sa svojim borama!!! Sagvršena instant reakcija svim našim pokretima. Sve baš sve postaje pozornica,dok nam vjetar zamahuje krilima... Dok nam tijela izvode slobodu okrećući se u najljepšim krugovima radosti, I radost uživa pozivajući...,mameći nas iznova...iznova... tijela nam napušta bijelina,preobrazbom u najširu paletu boja. Boja u slike,slike u mozaike,mozaike u stanice... Pretvara nas u mozaike stanica,smijeha i zadovoljstva.... Tjera da vrištiš iz petnih žila,žile vrište orgazmom!!! Orgazmične žile dijele orgazam s tobom.... Šalju ga krvlju pravo u epicentar mozga..., A onda...??? A onda djeco buuummm!!! Prekrasno putovanje slobodom pokreta!!! Jeboteeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!! A sad se skini!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Pa kaže:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,AH ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha i još jednom!??? Ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha,ha... ???????????????????????????????????????????????????????????????????????????????? Hm,da! HA! KOJA DOBRAAAAAAAAA............................................................................................ HM! copyright...Sister Grimm...2006 |
- 16:56 - [ ODAJE ] (6) - [ ŠKRINJA ] - #
21.05.2006., nedjelja
Vrli Novi Svijet...
|
U svijetu je uvijek bilo nešto.Onom oko nas..mislim.Svatko bi dan počinjao sa mrakom koji bi polako donosio prve zrake svjetlosti,i prve parove otvorenih očiju.Meni je osobno ovaj dio sa otvaranjem očiju oduvijek bio mrzak osim u onim posebnim i rijetkim slučajevima kada bih actually znala da me taj dan nešto dobro čeka...kao što rekoh..rijetki su ti slučajevi. Okolina je ovdje manje više uvijek sumorna.Ulicama se vuku pijanice i sjebani slučajevi...bakice umiru po klupama...psi se bacaju sa balkona...igle rade... A mi ostali..pravimo se kao da sve to ne postoji..čudni mali ljudi zatvoreni i skutreni ipred svojih kutija...u svojim kuhinjama,sobama...kupaonama... Tako...svijet je mnogo lijepši od onog vani...čak i dok gledamo pet puta veća sranja kako se odvijaju nama pred očima...e, baš tamo!Na tom ekranu...i uživamo...uz kokice,pivo...sokiće... sladolede...poput kakve samozadovoljne životinje..I to ti je kakti sasvim u redu. Sranja su tada daleko..a sva potrebna kontrola u našim rukama..U obliku jednog..sada već univerzalnog daljinskog upravljača..naravno ne bi li slučajno morali dignuti naše utovljene guze s udobnog kauča... A vani.....vani je kaos. Sav onaj kaos od kojeg smo se tako vješto i uzdignutih glava udaljili,ogradili....jer mnogo je ljepše uživati u tuđem kaosu nego onom svom...bez daljnjega....o,da! Tako da,vidite ma što da se zapravo dešava u svijetu oko nas manje je više zaista svejedno.. Naime u ovim se modernim vremenima uz bok ostalim tzv. lijepim umjetnostima javila još jedna zanimljiva podvrsta umjetnosti...nešto kao performansa...a zove se...“zaboli me...“-ilti umjetnost ignoriranja života oko sebe,...sve češće nažalost kod mnogih i u sebi... Fućkaj ga!Sve što nas zanima ionako možemo vidjeti iz kutija..ili pročitati iz novina..koje se isto tako po narudžbi mogu i dostaviti na vašu adresu!Tako svoje zidove ne morate rušiti ni za koga...Pogotovo sada kada imamo i ove besplatne novine..u kojima ne samo da možete pročitati mnoštvo besplatnih vijesti,već možete u jednom članku pet puta pročitati istu,da ne spomenem identično sročenu vijest npr. o tome kako su Lini Červaru opljačkali stan...i sve to iz pera mnogih pismenih i kompetentnih ljudi..otkrivenih preko noći kako bi bili ovdje samo za Vas...na prvim linijama s perom u ruci spremni da Vam pokažu ovaj Vrli Novi Svijet!!! Na vama je da se samo udobno smjestite...i naravno ne zaboravite zahvaliti... Hura!!!Živjet će ovaj narod! copyright...seka grimm...2006... |
- 13:31 - [ ODAJE ] (8) - [ ŠKRINJA ] - #
|
EVER / AFTER
Dnevnik.hr "...vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje... možda su oba u vremenu budućem..., a vrijeme buduće u prošlom sadržano..." T.S.Elliot .. A POISON TREE .. I was angry with my friend: I told my wrath, my wrath did end. I was angry with my foe: I told it not, my wrath did grow. And I watered it in fears Night and morning with my tears, And I sunned it with smiles And with soft deceitful wiles. And it grew both day and night, Till it bore an apple bright, And my foe beheld it shine, And he knew that it was mine, And into my garden stole When the night had veiled the pole; In the morning, glad, I see My foe outstretched beneath the tree. by William Blake 
|