bikkojipuši
20.06.2008., petak
ŽIG
Odmah kad sam rođen, u rodilištu su mi lupili žig: Držati podalje od djece I stavili me u posebnu sobu S mojim imenom na vratima Tako da je stari kad me tražio Zamalo odnio kući krivo dijete Ono veselo i nježno s plavim očima Majka je spavala jer sam je namučio Pa nije ništa vidjela Ali nije ni slutila Kako ću je tek namučiti U budućnosti Žig se oprao davnih dana Više se ne hvataju na mene Dangube, filozofi i vucibatine A bogami ni manje Gdjekad se žig i vrati U nekom noćnom obilasku I idući dan koji je ujedno i dan otkrivenja Jer me ta razmazana mrlja Neodređena tinta, rupa u koži Marka na duši, eksplodirajuća kartica Zašivena sjena Užareni žig Što se ne da imenovati uvijek podsjeti kamo pripadam |