bikkojipuši

20.06.2008., petak

ŽIG



Odmah kad sam rođen,

u rodilištu su mi lupili žig:

Držati podalje od djece

I stavili me u posebnu sobu

S mojim imenom na vratima

Tako da je stari kad me tražio

Zamalo odnio kući krivo dijete

Ono veselo i nježno s plavim očima

Majka je spavala jer sam je namučio

Pa nije ništa vidjela

Ali nije ni slutila

Kako ću je tek namučiti

U budućnosti

Žig se oprao davnih dana

Više se ne hvataju na mene

Dangube, filozofi i vucibatine

A bogami ni manje

Gdjekad se žig i vrati

U nekom noćnom obilasku

I idući dan koji je ujedno i dan otkrivenja

Jer me ta razmazana mrlja

Neodređena tinta, rupa u koži

Marka na duši, eksplodirajuća kartica

Zašivena sjena

Užareni žig

Što se ne da imenovati

uvijek podsjeti kamo pripadam

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.