bikkojipuši
12.03.2008., srijeda
PJESMA S PUNO MOŽDA
Jednom ću ti priznati što nisam nikome Čak ni rođenoj majci, Šapnut ću ti grijehe prošlosti Na mekanom jastuku Mekano, nježno i tiho kao zmija otrovnica Možda se i probudiš sretna vesela i čista i bistra A možda i ne Možda uopće ne Možda jednostavno odšetaš i prisvojiš jastuk Za lijepo sjećanje na mene i moje bedastoće Možda pomisliš na mene dok budeš zurila s mosta U sporoprotičuću rijeku i otpad u njoj Možda te odraz u lokvi na cesti podsjeti na mene A možda samo zaboraviš Prišiješ na jastuk besmisleni natpis o ljubavi I prodaš jastuk u kineskoj trgovini Jednom kad ti priznam A možda i neću |