report sa BIG GAME FISHING međunarodnog prvenstva u Jezerima 2005
Joj da mi se opet vratit tamo, koji šok doći u kišni Zagreb i da te dočeka gooooooooomila posla i stresa , a par sati prije uživati na moru u miru i tišini i razmišljanju dok te ne prene rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.....
tj . najlipši zvuk , btw. neki dan sam se na utakmici prenio kad su zaklapatali sa klapalicama ( jer je sličan zvuk ) toliko vjerno da sam pomislio " uzea ga je ".
Sve je počelo 25.09.2005 kad sam se u popodnevnim satima uputio na aerodrom , već pomalo neurvozan jer mi se vrtilo po glavi "što ako kasni avion " jer to nije nije nista nova kod nas.......a ja jedva cekam otvorenje VII međunarodnog prvenstva.
Ali nije, stigao sam na vrijeme i sjeo u auto, naravno prvo kupit spizu za 7 dana koja se sastoji od gavrilovića, ementala, jogurta , vode i pive:) piva se pije samo kad se proslavlja ulov.
Lipo je opet doći u Jezera, opet vidjeti poznate face iz 11 zemalja svita , i preko 55 posada, a svi tu za istu stvar , sa istom željom i nadom , "možda baš nama ove godine udre rekordna riba".
To je ono što te drži i nemože te pustit nikada, ko se jednom "Zakači " na Big Game cijeli život te trnci prolaze kao mene sada dok pišem. Zvali su super vrime prva 3 dana, moj strah da organizatoru neće odgovarati ispucati 3 lovna dana u prva tri dana je bio opravdan. Ali poslije o tome.
Od ove godine je početak natjecanja u 8.00 što je po meni super, jer stigneš i popiti kavu u Tonija i na miru uživati u jutarnjem šušuru po mulu i kupovini srdela te priči sa kolegama ribarima sa susjednih brodova. Zelena zastava je podignuta i bitka je započela !!!
Team SVETAC je odmah zaprašio sa svojim ljepotanom (Antares 9,80 ) put poznatih pošta , ali smo ipak otišli malo dalje od drugih jer biti na "jarpi" svi odjednom mi je baš bez šušta i gušta. Ovako je sam tražiš i ako je nađeš tvoja je, tj neće otići po drugi brod koji je nekada i samo 200 metara udaljen. Lagani burin se pretvorio i ništa tj takvo uje na moru već od 11 h. Do tada ga nismo našli ali..... "pojavio se" . Na sonderu prvo na 60 m, pa 54 ...pa sve bliže i bliže. Je ga lipo gledat na onom ekrančiću kako nam dolazi. I psssssssssss, pssss evo ga ispod, doša je skroz i ne 1 nego 3, i to 2 manja i jedan veliki.Pokušali smo ga zezniti sa svim mogućim i nemogučim načinima i ključevima i malim tajnama, ali ništa. Na kraju smo vidili da je previše "pametan" i stavili malu udicu ( sedmicu ) i po srdele, i idemo.......taman je Boro rekao "ma odustajem , sve sam probao " i ode on na provu.
Kad ono rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr............
Najlipši zvuk, brzo, brzo , brzo panika, diži štape, skupljaj, miči srdele, oslobodi mu stolicu, pali motore, namisti ganče, brzo brzo........
Lipo je krenilo , lipo smo se borili snjim, gori doli, amo tamo ali neče na površinu, zadnjih 15 minuta borbe neće da se digne I gotovo, pazili smo I znali da je mala udica pa smo ipak išli malo lakše……..Evo ga, vidili smo , jooj ogroman je, Joke se pripa kad ga je vidia. Još malo , livo livo, desno desno , naprid, brže…….Sad će…….
Puf……………. Ne znam šta je bilo, samo vidim Boru polegnute glave na stolici, joj koje razočarenje, “pljunija je” tj nije se dobro zakačilo, otišao je u bezdan blitvenićke kotline , koja šteta, razočaranje ne možemo nikako suspregnuti. Ali trebamo, idemo dalje, ima još lovnih dana. “joj koja riba”, bili bi prvi s njom. Znamo da je svaka riba koja utekne malo veća nego je , ali ova je minimalno imala 100 kg, za više ne znam….
Uf, taj dan nismo ništa više vidili ni čuli.
Dolazak u luku, pranje broda I večera u šatoru.Obznanjuje se da je I sutra lovni dan. I lipi dan bez vitra. Idemo dalje, gore glave , bodrimo jedni druge.
Sutra je opet posada broda svetac ona stara, samo ja I Boro, teže a slađe !!
Taj dan smo odlučili I imali “onaj filing” , dižemo ga !!! 100 %.
Opet je dan počeo slično, znamo da je plima do 15 h I ja kažem , dižemo ga oko 15 sigurno. Nismo na prvoj poziciji imali sreće, svi se nabili oko nas . Bez obzira na to udre nam ponovo na 70 metri , i to na "kapulu" ( starija ali legendarna mašina ) brzo brzo, I .......……… nakon 3 minute, sumnjali smo odmah na pasa, cup cup, evo ga odmah gore, priko 3 metra, koja mrcina, naravno na prvenstvu se ne smije loviti pasa, dapače diskvalificirali bi nas, I puštamo ga.
Odluka je pala, oko nas 20 brodi u jednu milju. Idemo ga tražit dalje od svih !!!
Idemo 4,5 milja od svih, opet ga tražimo I “dižemo” srdelama naravno, 2 kašete su otišle, stali smo, I isplatilo se, vidimo ih na sonderu, ajmo brzo, udice u more , jedna na 30 jedna 45, I taman ………….evo ga opet ispod broda, I to više komada, probajemo ga zeznit u plovu, kad ono
rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrRRRRRRRRRRRRRRrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
Udre ona na 30 m. YES !!!
Sa puno manjom panikom cijeli postupak se ponavlja, malo smo bili oprezniji I evo ga na brodu za 30 minuta. Moja malenkost je skočila sa timuna I zagančala ga!!!.
E baš lipo, sati je 14.20 , taman kako sam rekao :))


Pokušali smo još do 6, digla je tramuntana I lovni dan je gotov, pomalo plovimo put luke.
Lipši osječaj nego dan prije naravno. Za sada smo 16 od 55 brodova I planiramo da sa jednom ribom od 80 kg imamo 3 misto . Sutra zovu lipo prekrasni dan. Ali organizator sve stopira je dolazi u subotu naš pridsidnik I zbog njega 3 dan mora biti subota. Ja znam po prognozi da bi mogla biti bura I to olujna. A šta ćemo………
Tako je I bilo, a on nije ni doša , nismo imali niti šansu da pokušamo, ali nećemo o lošim osječajima, njih zaboravljamo, a samo lipi ostaju !!!
jedva čekam slijedeću godinu kad bi mi mogli biti oni koje se slavi I hvali !!!
Guštajte mi !
Team SVETAC , where the big fish are biting !!!
|