| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Velika crna Marija
Prezime: Vjecito prazna
Ime: Kutija boja
Rodjena: Pri zadnjoj odsviranoj noti klavira
U: Snovima o sjecanju
Drzavljanstvo: svjetsko
Rezidenca: zemlja paste, pizze i mafije
Ulica: Praznih Pivskih Boca, 25
Civilni status: slobodna
Zanimanje: naucnik
Free Porn
srijeda, 26.09.2007.
Spirit Ditch
Ok. Iseksala sam se. I shvatila da mi ni to ne pruza neku veliku srecu i zadovoljstvo, ako izuzmemo ono fizicko.
Sto znaci...
...back to the drawing board.
Promjenila sam layout, opet, as you can see. I ne znam sto vise da kazem. Osim sto cu ocu otkinuti glavu jer mi je popio pola MOJE pive. Moretti, koju on ni ne podnosi. Jer on pije samo Budweiser. I eventualno ono skuplje, Cesko - jer kvaliteta kosta - cijeg se imena ne sjecam.
Subotu je Notte Bianca u Ceseni. Nova Godina dvaput godisnje. Bit ce koncerata, standova, pive, trave, prijatelja i dobrog raspolozenja. Ako se itko potrudi izvuci mi osmijeh na lice (kad se napusim se ne broji).
Sljedeci put cu, ako mi se bude dalo, postati dva wannabe-tetovaza zmaja koje sam nacrtala iz dosade. Jer mi se svidjaju zmajevi.
ponedjeljak, 17.09.2007.
Ikskjuz mi.
Zauzeta sam eksploriranjem novih horizonata u susjednom krevetu.
četvrtak, 13.09.2007.
Biti ce ovo krasna godina.
Sto se edukativnih zona zivota mi tice. Odlucih zapiti beskrajne kolicine svakojakih informacija k'o toliko mi srcu dragi Jack Daniels, Baileys, Bacardi, Martini, Guiness, Moretti, Becks, Heineken, Jameson, Sambuca, rakija, burbon, votka, grappa, Limoncello, Brandy i konjak.
Oh, i da, Rickie Lee Jones je mnogokul. Hvala, I. =X
utorak, 11.09.2007.
Teatralno tuzno
Prije koju godinu sam pocela ici sama u kino. Dopizdilo mi je cekati do jedan ujutro da prikazu kakav hvale vrijedan film. Ma kakve hvale, da je bar decentan. I tako, otisla ja sama i shvatila:
a) da je jednako kao kad si u drustvu, samo sto imas vise grickalica za sebe
b) da te hvata kojekakva Rubensova jeza
c) da pri izlasku brze izadjes
d) da ces se ponovno vratiti
ponedjeljak, 10.09.2007.
Zasolis li puza (...).
Probuditi se: moze biti pogreska. Ponekad se osjecam kao da sam pogrijesila. Oni koji umiru u snu mogu biti genijalci. Mozda su imali trenutak, fles REM prosvijetljenja i rekli omojbozekojikuracsadrazumijemkakosetoganisamprijesjetio? I onda odapnu. Ode cep. Pregorjela zarulja. Potonuo brod. Krumpirici su gotovi. Game over, gospodjo Pacman. Vatromet. Dim. Rulja se razilazi. Gotove vakance. Smijuci se sve do Narnije, Hogwartsa, Orange Countyja, Krynna, Hotha, Middle Eartha, Oza, Hollywooda i onog mjesta gdje su braca Lionheart otisla.
Tiha sam sada. Sto se desi kad kap samo sto ne prelije casu? Maknes se iz tog usranog grada. Ok. Gdje i koliko dugo? Moras to sam otkriti? Promijeniti se? Bah, instant-promjene su kao prekuhane njokice - k'o govno pod zubima kad ih zvaces.
Znas zasto volim Bukowskija? Zato sto je bio iskren. Ruzan. Lazan. John Merrick u Poetik-verziji. Tuzan. Depresivan. Briljantan. Svinja. Zelio je da ga se ostavi na miru, no trebao je ljubavi na njegov nacin. Presao je na postansko prije nego je postansko bilo postansko - no presao je na postansko na papiru. Ta zadnja recenica ima smisla ako usporis.
Jumanjiji mi u srcu, no u dzepu mi Hellraiserova kocka. I ne znam sto da radim.
Bilo bi krasno upoznati Han Soloa da popijemo nesto zajedno, dok bi on sve semplificirao da se RAZUMIJE. Tada bi imala vise vremena da pijem plava pica servirana u Tupperwareu.
Ljudi previse pricaju. Kad bi bar malo...usporili, eto. ZIPPALI. UMUKNULI. Nekim danima su ti toliko omrzeni mi banalni razgovori poput loptica umocenih u smolu bora. Preumorna da ih pokusam izbjeci. Pustim da me udare i skliznu mi niz lice. "Da, da, da." "Affermative." Klimanje glavom. Opalim te balvanom. Samo zavezite. Secite okolo, igrajte se s djecom, izvedite psa.. al' zavezite. Originalni ste kao autorica ovog bloga koja je zapravo mali bijeli cupavi maltezer. Najruznija ljepota svijeta. Svi zasluzujemo da nas se izgoni kao Frankesteina.
On ce vam reci...
Probuditi se moze biti pogreska.
petak, 07.09.2007.
Burn My Shadow
Ne znam sto da napisem. Imam potrebu pisati, no ne mogu pisati a da ne izvjesim sav svoj prljav ves nasred glavnog gradskog trga.
Rijec je o medjuljudskim, prisnim, odnosima - tako da, dok me ne prodje, drzati cu se svoje sobe, svog pisala, svoje gitare i svojih misli.
utorak, 04.09.2007.
Neke druge jakete...
...no uvijek iste rupe na cipAlama.
Ljeto je, cini se, prohujalo s toliko mi dobro doslim prohladnim vjetrom. Neki novi ljudi su napustili svoje prenapucene plaze i vratili se toplini domova. Sveopca konfuzija na uzarenom cementu ulica gradova uz more je nestala poput komaraca prije kise.
Oh, kad smo vec kod kise, jutros mi je na prozor pokucao neki poznat miris da me probudi i umiri.. miris kise. Ne one ljetne koja prodje za 15 minuta. I koja ne ostavi za sebe drugog traga nego sparinu i vlagu u zraku za prve zrake sunca.
One kise sto najavi jesen.
Onu jesen koja ti potiho radi drustvo svojim otpadanjem lisca s drveca i umiranjem tratincica. Da ne spominjemo, zatim, ono vjecno sivilo iznad glave ti koje okazionalno napravi mjesta za zvijezde nocu, tek da ti udovolji na cas.
Ovo je savrsena prilika za casicu JD-a uz Tomicin Closing Time. Da se s gustom oprostim od ljeta i zazelim dobrodoslicu staroj prijateljici. I prisjetim mog New Jerseyja u jesen..
ponedjeljak, 03.09.2007.
Spaccacervello
David Lynch. Sve slusam u drustvu mi dragih prijatelja sto ga hvale na sva usta kao redatelja. Dasta! Nekidan pogledah jedan od prvih djela njegovih - Eraserhead.
Nadasve uznemiravajuc. Otkrice, da, tople vode za mene! Kakvi horori u kojima je vrhunac protok rijeka krvi, kakve scene izdrapanih tijela i kojekakvih masakriranja, kakva stravicna ubojstva! Viseznacajne sekvence necega sto je moglo biti idealno za teatralni spektakl, neizbjezan i nadasveapsolutno kljucan sastojak mjesavine crno-bijelih pomicajnih slika - glazba; eto sto zaista prestrasi! Eto sto ujedno i utripa!
Priznajem, kriva sam, mozda film i nije nesto, mozda ga toliko dizem u visine jer mi culo za kritiku nije dovoljno kvalificirano da se visokokvalifikovnokriticki izrazi i uvazi, no eto, uz ono malo filmova sto pogledah, ovo je jedan od boljih, iako u svojoj zasebnoj kategoriji. Dakako, ipak, drazi mi od Coffee & Cigarettes i Let Iznad Kukavicjeg Gnijezda, nije!
Preporuka, osobna, ukoliko zaista nemate nista pametnije za pogledati.
nedjelja, 02.09.2007.
Epicentar srca mog
Jedno ime - Tom Waits. Glazba, maestro!
Now playing:
Tom Waits
The Heart Of Saturday Night
Jednom davno, u kraljevskom kutku mog malog osobnog kraljevstva u dusu mi samacku usle su note pjesama ovog milog bijelog bluesera. Jednog od malobrojnih za koje se reklo da svira blues kao crnac. Nema dana da bar jedan njegov komad dotakne niti duse mi fragilne!
