život je radost
utorak, 05.01.2010.
Jalov ti posao, kaže mi susjed, dok dođeš do kraja moraš opet ispočetka. Idemo radije na kavu.
Rekoh mu: ma i nije loše da pada, na ovoj bjelini jasno se vide prljavi tragovi.
I dok sam polako ispijao kavicu, ''Baruni'' me podsjetiše na jednu Anu.
Sjetiš li se k'o nekad, one noći jesenje
Kada si me pitala, da l' još uvijek volim te
Da l' još uvijek volim te.
Zašto sam prešutio, nikad nisam saznao
Što mi je to trebalo, bez tebe sam ostao
bez tebe sam ostao.
Pada snijeg, s kim si noćas ti.
Hoću li te ikad Ana, ja prebolijeti.
Nisam tebe tješio, znao sam da netreba
Zbogom, ti si šapnula, nježno me dotaknula,
nježno me dotaknula.
Te smo noći ostali, sve do jutra skriveni
Daleko od pameti, zauvijek se rastali
zauvijek se rastali.
Sad kad bolje razmislim, znao bi oprostiti
Al' me riječi izdaju, neznam je zamoliti,
neznam ja zamoliti.
Kadikada, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more,
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjaj me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
D. Cesarić
