Razgovor s NJIM

Iza mene teška noć, nikako san na oči, prevrtanje, okretanje, vrtuljak mi nije ravan.
Pokušam mu se obratiti, uvjerena da me čuje, uvijek mi se čini da me čuje, a da li...?
"Ajde molim te, zanemari trenutno globalne zavrzlame, zanemari vremenske nepogode,
daj bar malo skreni pogled prema meni smrtnici, neću ti se puno prenemagat, a neću
ti ni lagat. Čuj mene..., lagat, k'o da ti ne znaš kad ne govorim ili zaobilazim istinu, tebi
se ne može podvalit rog za sviću. Stalno me muči jesam li loše reagirala na neke dnevne
nepodopštine, znaš na koga mislim. Zašto on svaki put kad ja sve lipo sredim mora nešto
uflekat..., evo sinoć je cilu šalicu čaja privrnio, sve po taman stavljenom stolnjaku, trenerci,
po podu, kojega sam ulaštila do sjaja. Ajde iskreno, kako bi ti reagira' da sve lipo urediš,
lipo skuvaš, a ono ti neki od tvoje "vojske" sve zakelja, ili traži zamjerku u skoro savršenom
jelu..., oprosti, ti ne kuvaš? Tebi je puno teže, moraš odozgo, ili odakle već sve pratit, sve
kontrolirat, nagrađivat, kažnjavat, osiguravat donekle red..., inače bi se svi poubijali. Ne
znam kako to kod tebe funkcionira, previše sam okrenuta sebi i onima oko sebe, jedva
držim pod kontrolom vlastiti život, kako bi' ovako mala mogla približiti sliku tebe i tvog radnog
dana. Neshvatljivo mi je, ali ti se svejedno obraćam, valjda zbog toga što te ne vidim, čujem
često, ili mislim da te čujem, osjećam da si tu negdje, ali opet neuhvatljiv. Reci mi je li realno
očekivati da ćeš TI, gospodar svjetova spustiti pogled i baš meni udijeliti mrvicu pažnje..., eh,
da, nisu moji problemi vezani za ove dnevne gluposti, to ja onako, prikazujem slikovito, a
dobro znaš da su u mojoj glavi totalno drukčije misli i strepnje kojima se ne mogu oteti.
Neću ti sada poput novopečenih misica izražavati želje poput mira u svijetu, to se valjda
podrazumijeva, kao što želim da svi ljudi budu sretni i siti, da se svi vole..., a i TI i ja znamo
da je ljubav davno mahnula odlaznim krilima i da smo svi udaljeni od dobrohotnosti koliko
je naša postojbina udaljena od svih svjetova kojima si TI šef.
Više od svega bi' volila da mi na neki način daš upute kako izaći na kraj sama sa sobom, kako
razvrstati po fasciklama sve ove nebulozne misli koje mi tjeraju san s očiju. Daj mi do znanja
zbog čega neke od nas kažnjavaš a nekima gledaš kroz prste, neke zakidaš u glavu, u noge,
u novčanik, a oni jadni da barem imaju mir..., ne, ne, osuđeni su i od svoje vrste, ismijavani,
od onih drugih, koji ne samo da su sami sebi dovoljni..., hoće i mrvice od mrvica, hoće sve.
Da se ja ipak vratim svojoj običnosti, da i dalje kuvam, čistim, muvam okolo, dušu hranim
radošću bogatim primjercima koji su mi bliski a tebe ću pustiti da radiš svoj posa'. Mislila sam
da ćemo razgovarati, a TI me ignoriraš, ili ne, možda me držiš na tihoj vatrici, uvjeren da ću
TI se obraćati i dalje, bez obzira što si u mojoj glavi stalno na relaciji imaginarnog i stvarnog.
To priznajem, bez glumatanja kako sam sigurna da si tu, iako bi bilo lakše živjeti da sam sigurna.
Iskačem li možda iz kolone vjernog puka koji su zgroženi mojim doživljajem TEBE, koji bi me u
neka druga vremena heretizirali i bacili na lomaču da cvrčim do posljednjeg daha. Ako si uistinu
TI ono što pišu i kažu da jesi, molim TE da mi daš neki znak, uključiš mi GPS u glavi radi ispravnog
kretanja prema cilju, bit ću TI zahvalna. Ionako sam..., zbog toga što sam još tu bez naročitih
zasluga, zbog toga što osjećam potrebu razgovarati s TOBOM iako govorim sama, ali donekle
uvjerena da ćeš čuti, a postupit ćeš onako kako VELIKI rade, pravedno.