Moram obznaniti

Ovo ne radim radi sebe nego sigurnosti svojih sugrađana.
Daklem (rekao bi pok. don Pavao iz Prosjaka i sinova), jutros
sam rano ustala i onako orna krenula kako slijedi..., kupatilo,
kuhinja. Na vratim kuhinje zapljusne me plinski smrad, a do nas
nije, jučer nije bilo pogonsko gorivo za ručak. Znači negdje curi
a mi u neznanju, kud je izišao a da mu nismo dozvolili?

Zatvorili sve ispuste, uzeli kante i skupljaj. Postupak me podsjetio
na situacije kad se odnarodi roj pčela pa ih u košaru treba skupit
ako se želi nešto spasit. Pristupili smo drugoj fazi..., pronaći kupca.
Znate kako cijena pada kad te nevolja pritisne na prodaju..., zlatni
lanac kilo brašna, stoga smo obznanili da prodajemo u bescjenje.

Evo smo još u pregovorima, jedan mi je posebno zanimljiv, izišao je
s prijedlogom da će mi platiti punu cijenu, mi izdamo račun na onu
najnižu, a razliku..., zna se, pola mi je pola ti je. Naša moralna načela
to baš ne prihvaćaju, a opet..., koliko sličnih slučajeva znam iz prve
ruke pa nikomu ni dlaka nije falila. Ne znam, dlaka je dlaka a euri su
platežno sredstvo, mogli bi i apartman negdje iznajmit.

Odluka nije donesena, pitanje je spusti glavu, uzmi što ti se nudi i
"ponosno " naprijed ili druga opcija, drži se svojih načela a plin pusti
neka se širi prostranstvima- Što bi vi učinili da vam se ukaže prilika?