01

utorak

prosinac

2020

Živi dugo moja jedina

Namrgođen dan ne dopušta eksploziju radosti, a nije sve ni
zbog dana, negdje su eksplozije ispucane usput. Radost u
tragovima je tu, a kad sam joj čula glas, onako..., mladenački,
uzbuđen, k'o da danas slavi bar pedeseti. Nije mogla pričati,
drhturenjem u glasu mi je dala do znanja da su joj stigla djeca,
a starije dijete broji moje godine, čak i mjesece, mlađe par godina
manje. "Hvala ti sestro, čut ćemo se mi poslije, sad su mi oni ovdje.
Osmjehnula sam se i kažem Njemu kako je ne prepoznajem, nije
ona tip poput mene da pokazuje osjećaje, a jutros, samo što ne leti.
Zaigralo mi nešto oko srca, njoj je devedeset godina, izgleda divno,
pješači za tri svoje mlađe sestre, uzgaja cvijeće kojega je prepuna
velika terasa, gotovo sve obavlja sama, jedva je pristala da kod sina
bude na ručku. Neizostavni su joj odlasci na misu, u crkvu koja je
udaljena ohoho od njezine kuće, odlasci na groblje barem jednom
tjedno. Mora ona podnijeti tjedni izvještaj svojoj ljubavi, a on je otišao
iznenada. Ako se netko u kući ne može sjetiti nekoga podatka tu je
ona, uskače s imenima, godinama, događajima, sve je to uredno
pohranjeno u njeno sjećanje, samo treba kliknuti.

Ona je bila druga majka svojoj braći i meni, mlađoj sestri, rasla sam
s njezinom djecom, imala isti tretman, ništa se mimo nje nije događalo.
Ako mi se omakne da ne nazovem jedan dan, ona ne čeka, odmah
slijedi poziv, briga da mi se ne daj Bože nije što dogodilo. Ništa ne
prepušta slučaju, sve godišnjice živih i mrtvih, sjećanja, rođendani, sve
je zabilježeno, iako je proslavu svoga rođendana uvijek pokušavala
uredno zaobići. Naravno, mlađi to ne dopuštaju, a ima ih, unučadi,
praunučadi a moglo bi uskoro biti i koje šukununuče, žena koja ima
ispunjen život jer sama ne dopušta da joj promaknu trenuci. Najveći
problem nastaje ako je netko od nas došao u posjetu a ne može jesti,
jedino čime nas ispraća je; " ajme meni, opet ništa niste jeli a ja pripremila".

Danas sam ti jedina udaljena i ne mogu doći, a tako bih željela. Moram
ostati vankoronska do dana D, ali ti dobro znaš da moje srce kuca uz tebe.

Živi mi još dugo draga velika sestro u krugu svoje obitelji, a eto mene čim
mi se osuše opanci..., haha. Nadam se da ćeš mi još imati priliku reći puno
puta; "sestro moja šta bi' dala da sam tako vesela k'o ti". Jesam draga, takva
sam, a to pripisujem nečemu mimo moje volje, recimo da sam sretnik s razlogom,
samo ga ne vidim. Šaljem ti buket najveselijih želja, SRETAN TI 90-i:)))

<< Arhiva >>