28

subota

studeni

2020

Čestitke

Neki izvori bliski nazubljenim vrhovima su mi poslali ovo
upozorenje: Teleoperateri su odlučili da će prestati s isporukom
svojih usluga zbog virusa koji se prenosi i na daljinu. Stoga, svi
vi koji imate mile i drage (a imate) uputite svoje dobre želje za
Božić, blagdane i Novu godinu što je moguće prije.

Nije na meni da li ćete ovo shvatiti ozbiljno, na volju vam:)

Kriza s toplomjerima.

Ljekarnici poručuju: Vrijeme je pandemije COVIDA 19 i raznih
viroza koje proizvode i povišene temperature. Ukoliko ne možete
doći do toplomjera, a sve ih je manje, uzmite nekoliko zrna kukuruza,
gurnite da prostite u guzu. Ako u kratko vrijeme počnu iskakati kokice
odmah zovite HITNU, doći će:)

27

petak

studeni

2020

Malo filozofiranja s natruhama nase....nja

"Radi nešto pa ti neće ludosti šetat kroz glavu", bio je jedan od
mnogih savjeta moje roditeljice. Znala me uvijek spustit na zemlju
i jasno pokazati gdje mi je mjesto. Ja sam se nekako pokušavala
otrgnuti mjestu a često i odmahnuti na savjete, a tu priznat ćete i
nisam unikatna, tko još od mladih uzima savjete bez opiranja. Dođu
oni u glavu kad smo i sami spremni nuditi ih po akcijskim cijenama,
čak i gratis, al' vidi čuda, nerado ih uzimaju, mladost sve zna, što
zna..., mogli bi nas znanjem prekriti 'ko lišćem žutim.
Onako iz prikrajka pratim, kroz šalu dobacim koju pametnu, valjda
će jednog dana, u nekoj situaciji iskrsnuti pred oči neka mudrolija
koja bi mogla poslužiti životu.

Dođu dani kad rad postane malo teža ili skroz teška stvar, što onda
preostaje nego pustiti mislima da ti "šetaju kroz glavu", a misli ima na
tovare, čudo jedno kako se kote. Ako ovako nastavim svrstat ću se u
skupinu velikih dubokomislećih, ljudskih primjeraka s ispuštanjem misli
k'o s pokretne trake. Ne želite znati ništa o mojim mislima, ubile bi vas
ili barem to pokušale, to su one misli za specijalne prilike, one iz dana
dangubljenja. Danguba je pogubna, stvarno, čovjek bez aktivnosti kao
da to nije, prestaje biti sve ono što je bio ili mislio da je.

Zato sam zauzela sjedeći stav pred ekranom u želji da barem ovom
aktivnošću zamrljam prostor svojim filozofiranjima koja više sliče na
naški rečeno naserivanjima.

Razmišljate li ponekad o tomu što ima tamo s druge strane, nakon ovoga,
zemaljskog života? Mene su učili da postoji neki život koji će biti savršen
za one koji ovdje pate iz raznih razloga; nepravda, siromaštvo, bolest it.d.
a vrlo loš za onu drugu vrstu; lopova, kriminalaca, poročnika, onih što svoju
slavu i bogatstvo stiču preko leđa onih iz prve skupine.

Kad dangubim odmah mi se takve misli počnu vrzmat po ostatku upotrebljivog
mozga. Neki drugi svijet mi u ovom trenutku ima smisla, u protivnom baš ništa
ne bi imalo smisla.
Znam da to nije ispravno, ali ponekad zlurado pomislim kako ću ja, oličenje ljudske
dobrote, poštenja, svih mogućih i nemogućih osobina baštiniti neku divnu parcelu,
negdje gdje ću bez problema uzgajati sve ono što ovdje nisam mogla, a k tomu
još uživati jer umora neće biti, a oni drugi će biti u rovu, bez svjetla i topline, gledajući
na me i ostale nagrađene, bijesni što nisu malo bolje koristili dane im resurse na zemlji.

Eh, da, čovjek u dangubi uistinu vlada nerealnim dovodeći sebe do uvjerenja kako je
baš to njegovo razmišljanje realno i ostvarivo.

23

ponedjeljak

studeni

2020

Miris nestanka

Vijest koju smo očekivali a u dubini duše priželjkivali da se još jednom
preskoči..., umro je Mustafa Nadarević!

U zraku se osjeća kako nestaje, malo pomalo, sve ono što vrijedi, oni
koji su vrijedili i obilježili. Odlaze ljudi koji su imali poslanje da nas na
sve načine oplemene, nasmiju, u nas usade osjećaj da imamo osjećaj,
za druge, svijet oko sebe. To je bio ON, Mustafa, Duje, Leon, Izet i mnogi
drugi u čije je likove ulazio. Kažu oni koji su ga poznavali da je bio nadasve
dobar čovjek i da ništa od gore navedenog nije bio, to, čovjek je dovoljno.

"Bolest je sastavni dio života" rekao je kad je sa zakašnjenjem otkrio svoju
opaku bolest. Iz toga se da puno naučiti i svi oni koje zaskoči kakva gadna
nepodopština najbolje od svega je uzeti svoje breme kao dar i nositi ga dok
trajemo. Nije baš lako, nije slatko, ali preuzimajući bez kuknjave zlo kao i
što s radošću preuzimamo dobro putevi prema kraju su lakši, mirniji.

Svi mi iza sebe ostavljamo tragove, a nekako su mi najmiliji oni koji ostaju
skromni u svojoj veličini, ne ističući se prekomjerno, dajući maksimum kao
da je to najnormalnija stvar na svijetu. Poznavala sam nekoliko takvih i sretna
sam što su bar na kratko bili dio moga života, radilo se o direktnim sudionicima
ili poput Mustafe i inih kroz svoja ostvarenja koja dopru do nas.

Počivajte mirno vi koji ste ostavili divne tragove koje mi obični smrtnici na ovoj
nemirnoj stazi možemo tiho slijediti. Osmijeh upućujem čovjeku koji me puno
puta nasmijao i oživio često uspavana osjetila:)

17

utorak

studeni

2020

Tražeći

Tražim, posrćem, pronalazim, nalazim se, često, sve češće na izvoru.
Naši izvori su plitki, bistri, zamućeni, a najčešće im pripisujemo svojstva
koja ne moraju biti realna, jer su naši, od njih smo krenuli, oni su nas na
jedan način oblikovali. Kakvi smo postali i ostali, kako se nosimo s drugima
i najvažnije sa samima sobom, nisu krivi ni zaslužni samo izvori, najčešće
dobiveni materijal sami oblikujemo, glačamo ili ostavljamo u početnoj, gruboj
varijanti. Mislim da sam ulagala truda u oblikovanju, ali nikada ne zaboravljajući
početke, uvijek iz njih učeći, oni mi daju snagu da izborim najveće bitke u koje
ulazim neočekivano. Stoga, u slavu svojih izvora nastavljam s nizom nađenih
zapisa, čuvajući ih i na ovaj način od zaborava. Svaka situacija, svaka ljubav,
sretna il' nesretna, traženje kruha po svjetovima, sve su naši ljudi prenosili s
koljena na koljeno da se ne otme zaboravu.

Tko želi neka se posluži s pladnja tvrdoga života kroz narodne stihove (gangu):

Od ljubavi nije umro ni'ko
od nas dvoje jedno 'oće diko.

Nema busa ledine i graba
di je nije privrća baraba.

Mene nije ranilo u ratu
nego mala suknjicom po vratu.

O Imotski grade na okuke
u tebi su cure k'o jabuke.

Lastavice zlatnoga ti krila
bi li meni poštaricom bila.

Ja garava moja mater kriva
šta me nije umivati tila.

Iđe svekar roni gorke suze
neće neva kravu da pomuze.

Moj kolega i moj rodijače
reci mojoj maloj da ne plače.

Mala moja frižideru stari
u tebi se moje meso kvari.

Znaš li mala di baraba spava
u konobi između bačava.

Tri san puta po prozorin skaka
sve zbog tebe moja mala slatka.

Nećeš mala spavati u miru
dok je moga brusa u vodiru.

Ko je reka' bolila ga duša
da je grdna moja garavuša.

Oj ledino nevoljo i tugo
ja te neću kopati još dugo.

Moj se dragi uvatija škole
po Osoju čuvajući vole.

Džabe dragi gimnazija tvoja
privari te nepismenost moja.

Mala moja da ti nije dote
đava bi te tija zbog lipote.

Mala moja trave ti zelene
jesi l' koga ljubila do mene.

Volin tebe zapivati gango
neg' zaplesat valcer oli tango.

Ne daj Bože crnu Ciganinu
da za kruvon iđe u tuđinu.

Oj Njemačka nevoljo i tugo
vratit ću se neće proći dugo.

Vrag nek' nosi Njemačku i marke
ja ostado' bez ćaće i majke.

Gorke moje suze divojačke
vratite mi dragog iz Njemačke.

Dođi kući iz Njemačke tata
pratar mater za guzicu 'vata.

Ja u Cistu mala u Lovreću
dodijalo, više tražit neću.


15

nedjelja

studeni

2020

Neka se obilježi

Tiha kišica provlači se kroz cijeli dan, melankolično neko vrijeme.
Prvi put za zajedničkih pedeset godina tvoj rođendan ostade bez
ženine torte i kolača, a baš sam te mislila zekit kolika ti pluća moraju
biti da bi ispuva toliko svijeća. Ne brini, imamo mi još godina i rođendana
pred sobom, bit će torti i kolača, danas se zadovolji s istezanjem ušiju
i srčane čestitke za dug i zdrav život. Mnogi bi poželjeli i toliko.
Podsjetili smo se na najljepše rođendanske proslave, na najljepše slatke
uratke, a ti danas spremaš ručak sretan kako to umiješ bez moje pomoći.

Djeca uletjela maskirana, odložili darove i ćaćine najdraže kolače, oni
odsutni cijeli dan šalju sličice, osmijehe, dobre želje. Svi nas žele sačuvati
od beštije kojoj ne znamo genetskog koda, ne vidimo a osjetit možemo, a
da ne bi osjetili svi bježe od nas, bježimo jedni od drugih.

Puna nade gledam u 2021. gledam i nadam se kako ću nadoknaditi sve ono
što mi je promaklo zadnjih mjeseci, a sve to za naše zajedničke dane i uprte
oči naših potomaka dokle dišemo. Samo da nam oni ostanu neoštećeni, tada
ću ti upućivati rođendanske čestitke bez zadrške. Sretno ti stari moj:)

14

subota

studeni

2020

Vazda ugrozita

E moj Kićo, od jučer san ti stoput uputila blagos'ov za oni tamo
nepoznati svit, nek' se nađe, ne more bit da smo gotovi čin odemo
iz ove doline, planine, pustare i t.d. Puno si mi lipi' trenutaka priuštio
i puno suza na oči navuka svojin glason (manje stason), a stas te je
dobrin dilon i košta. Lako za stas, nekomu se prima a nekomu i manje,
ali mora se brate malo pripazit na 'ranu, još bi nas uveseljava da si malo
više vozijo račun o 'rani a i svojoj obitelji bi bio blizu. Sad smo tu di jesmo, .
nisi više s nama i mir ti vječni.

Moran se malo vratit unazad, u ono moje sarajevsko vrime kad si na
vidilo izaša' s Plavušon. Puno ti je lipa bila ta pisma ali mene nekako
zapeklo svaki put kad bi je čula, jer nisan bila plavuša. Skoro mi bilo
krivo šta nisi složio neku za braonke oliti ga brinete, ostala uskraćena.
Prošlo neki par godina kadli ispiva ti onu Zbog jedne divne crne žene...,
šta ti je vražija srića, ja već tada prišla u plavuše, šta oće reć da ti pisme
za me u pravom trenutku otpiva nisi. Tada san se zarekla, nikad više
neću boju prominit pa neka piva šta god kogod oće, meni nikad nisu
pivali ni skladali, ni ovi moj. Bi on ali mu ne iđu stihovi a i slon mu je uvo
počeša i bolje da ne piva. Srića je šta san se uvik palila na rokiju, a mora
se priznat da si tu bio glavni, u nekoliko puta smo nas dvoje doli na obali
dobro kalorija izgubili slijedeći tvoje ritmove. Zna si ljude razveselit, zna si
pivat, plesat, tanburat, zato prava šteta šta nan ode.

Isto me mrvu škaklje oko srca..., ono kad smo ti bili skroz blizu, kad mi se
činilo da baš meni pivaš..., s'vatila san da ti tako pivaš svima, šta će reć,
za me ništa.

Kad san se tako Njemu tužila kako mi nikad niko ništa nije ispiva, On govori:
"kako nije, a da di je ona "ajde Kato ajde zlato", "ma je ti ga baš" odgovorim,
ta ti je čista poljoprivredna, toliko voli tu Katu da bi je odma u poljoprivredu",
Ja se sićan kad san bila dite a momci dolazili na sila i onda pusti' obećanja
kako ona neće ić' u brdo, po njivan..., apsolutli ništa osin kuće i okućnice.
Prođe koji misec kad vide mladu ispod brimena drva, pocrnila samo u licu
i do lakata, ostali dilovi k'o u švore..., bili se k'o lancun. Tako ti je i s oton
pismom o Kati, ljubavi i celeru..., nema govora, stihovna i glazbena ugroza
nadvita je nadame otkad san nikla.

Zato san čvrsto odlučila da ću oslen sama sebi pisat ljubavne pisme i priče,
a mora to bit nešto kratko, evo me opet ukočile ruke i zato oprostite šta vas
ne komentiran, čitan svakako. Živili vi meni svi u zdravlju:)

03

utorak

studeni

2020

Čeprkanje po običajima rodnog i stambenog kraja

Svaki djelić Lijepe naše može se podičiti nekim specifičnostima,
danas i iz prošlosti. Radilo se o načinnima pripreme jela, nekim
autohtonim receptima, ili pak svadbenim i inim običajima koji se
mogu pronaći baš na tom prostoru.
Dalmatinska zagora je siromašno područje samim tim je i u zaostatku
za ostalim djelovima, no, baš je to siromaštvo natjeralo ljude za
traženjem ljepšeg i boljeg, morali su učiti više od ostalih. Hvala Bogu,
kamen izbistri umove tako problema s učenjem nije bilo i nema ga.

Oduševljavaju me mladi ljudi koji odlaskom iz ovog krša ne zaboravljaju
svoje porijeklo, naprotiv, nastoje nadograđivati sve ono dobro, a lošijem
dati novo ruho. Pojavila se nedavno jedna djevojka koja je za svoj dipl.
rad uzela temu o običajima našeg kraja, uključujući u temu lokalnu pjesmu,
koja se zove gangom, prehranu stanovništva s malobrojnim ali vrijednim
receptima. Mogu se iščitati i odnosi među ljudima, obiteljskim i šire, a sve
to uokvirujući u sažetost stihova za gangu. Više puta sam pisala o pripremi
jela koja su karakteristična samo za ovo područje, a kako google radi dobar
posao, sada se mogu naći i recepti za pečene šišmiše. Stoga ću vam prenijeti
tek neke od vrijednih i znakovitih stihova koji obilježavaju sve segmente života.

Ovo se zove ženskom gangom, ona je nešto "profinjenija" od muške, ali ne
manje ubojita:

Ide lola piva k'o trojica
ja poviri' nema ko torbica

Ide lola i poveja ćuku
obojica jednaka u struku

Moj dragane moj limune žuti
s tobom su mi sati k'o minuti

Svi su momci k'o u zidu škalja
otiša' je oni koji valja

Lolo moja sliko svoga dida
ne bi tebe rađe bi medvida

Nije ljubav naresla na grani
već na srcu i na livoj strani

Kad se udam i pođem u drva
ja ću druga svekrva će prva

Vidi majko sinošnjega blese
posla mi je pismo bez adrese

Lolo moja sličiš mi na starca
lulu pušiš i goniš magarca

Moj dragane šiškice sa bora
viruj meni zapast će te gora

Svekrvice lipo se uredi
kad ti dođen visit ćeš o gredi

Moj se lola u merđanu voza
a ja jadna u šumi kod koza

Kad ponovno dođem može muška ganga i još ponešto, a sad
idem, dužnost zove. Pozdrav do neke druge zgode:)

01

nedjelja

studeni

2020

Spomen na daljinu

Vi brojni moji najdraži i dragi, ovaj put ćete biti uskraćeni za moju
posjetu. Cvijeće neće krasiti vaša počivališta, neću vam upaliti svijeće,
a dobro znate da ste mi u mislima i u srcu svakog trenutka. Znam
da me nećete pitati ni zamjeriti što me nema, tišina što vas pokriva
reći će vam da nisam tu, da ove godine neće biti mojih monologa, da
nevidljivi plač neće reći koliko mi nedostajete, ne na tom mjestu.

Draga majko, oče, nećače, sve drage rodice i rođaci što prerano odoste,
s ovog mjesta vam odašiljem spomene, na ovom mjestu ću zapaliti svijeću,
a sve ovo procvjetalo u vrtu neka vas krasi na daljinu.

Što je to daljina, koliko ste udaljeni, da li je uopće važno gdje je položen
cvijet ili upaljena svijeća, koliko to vama uopće znači? Za svih prošlih godina
kad sam dolazila nikad mi niste dali odgovora na moja pitanja, čula se uvijek
i samo tišina. Čempresi natkrivaju vaša počivališta i nitko od vas ne upućuje
prosvjed na uvjete vječnog stanovanja, vjerujem da nemate primjedbi.

Dragi moji, ne zamjerite mi, doći ću ja, jednog dana koji se ne obilježava,
doći ću i s vama podijeliti sve ono što je bilo dok vam nisam dolazila.

Do moje posjete neka vam san bude miran a kamena ploča ne previše
teška, počivajte u miru najdraži moji!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>