29

srijeda

srpanj

2020

Osipanje

Evo da znam za koga radim
govorio je moj ujak
a radili ujna i on
danonoćno
došao ON,
njihovoj sreći nije bilo kraja
zaboravili da su dobro zagazili u šesto desetljeće
a ON sam
drugi ujak nije imao djecu
jedini u dvije kuće
rastao
odrastao
brinuo i ispraćao svih četvero
zaboravio brinuti o sebi
zaratilo
otišao
vratio se bez vanjskih oštećenja
bez posla
bez konkretnog zvanja
a godine idu
radio građevinske poslove
do jednog dana
poklopila ga facada
jedva preživio
ostalo je patnja
do nekidan
kad nam javiše da je napustio svijet
pateći
u kolicima
ništa sam nije mogao
ni hranu uzimati
desetljeće i po
svakim danom gore
a on strpljiv
svaki put kaže da je dobro
dobra mu je njega i pažnja
privikao
do nekidan
iscrpilo se tijelo
duša odavno
gledam vojnike
slušam počasnu paljbu
hvalospjeve župnika bez zaštite
čak i pričešćuje ono..., iz ruke u usta
valjda će Mala Gospa učinit veliku stvar
ostaviti nas bez oštećenja
jer ispraćali smo patnika
mučenika
zbog čijih grijeha
moj rod
moja krv
razmišljam
o mukotrpnom radu ujaka
izgrađenim kućama
a sada ruševine
bez ijednog potomka
zastavom pokriven ležaj u njegovoj sobi
činilo se najprikladnijim
u dvije godine
dva rođaka neokrznuta ljepotama života
odoše
osipaju se loze
a uz samo malo sreće...?

22

srijeda

srpanj

2020

Adio Semper!

Na početku mojih ispisivanja stranica na ovom prostoru, Semper
je bio među prvim komentatorima. Čitala sam ga redovito, uvijek
britak i vjeran svojim stavovima. S njim ste se mogli slagati ili ne
ali priznati mu se mora da nikada nije odustajao, ni kod pisanja, a
očito ni u životu za koji se borio do kraja.

Ja vjerujem da čovjek koji nije činio zlo, postupao prema svojoj
savjesti mora biti obasjan svjetlošću tamo negdje gdje svi idemo
a nitko zapravo ne zna.

Počivaj bezbolno i u miru Ilija i neka ti tvoj imenjak s druge strane
(Gromovnik) bude pri ruci:(

16

četvrtak

srpanj

2020

Gospa od "karamela"

Gospu od "karamela" nosim u srcu od davnina a kao što znate
kod mene je sve od davnina, tako vam je s vremešnima. Znate
da je riječ o Gospi od Karmela ili karmelskoj Gospi koja se kod
nas u Dalmaciji slavi u svakom drugom mistu, među ostalima je
i Zagvozd. Vidite da ništa nije slučajno, možda baš zahvaljujući
Gospi karmelskoj dođe vrijeme da se u Zagvozdu okupljaju glumačke
skupine, cijelo ljeto mjestom vrvi mnoštvo, sve do ove godine.
Iskreno, ne znam što je ove godine, mi ljudi s naramkom godina
spletom okolnosti izbjegavamo sva veća okupljanja, a da bi nam bilo
duši lakše zaobilazimo i programe, ne znamo pa nam manje briga.

Samo kratak osvrt na Gospu, koja na brdu Karmel, tamo negdje u
Palestini ima kapelicu u kojoj su se molili prvi križari, a po njoj su
ime dobili fratri Karmelićani. Tijekom povijesti, oni su kod Gospe
imali poseban tretman i to zbog škapulara, a to vam je jedan komad
robe iznad sve robe pod kojom fratri imaju specijalne popuste kod
Gospe i Boga (počinje se od Pape), meni to napriliku sliči na one
popuste za umirovljenike koje daju neki trgovački centri a prije toga
povećaju cijene. Neću griješit duše, ne znam ja kako je to kod Gospe,
ali nešto mi moje žensko srce govori da ona sigurno ne dijeli milost
prema redovničkom redu i ne dijeli ljude. Po takvoj logici u Carstvu
nebeskom bi sve vrvilo fratrima, časnim sestrama, a nas običnog naroda
ne bi bilo ni na puškomet. Što god vi mislili o tomu meni to nije u redu
i po pravilima "žirija" za dodjelu titule svetog ima puno nepotizma, a
puno svetaca su mi otprilike k'o ovi uhljebi stalno prozivani.

Moja Gospa, ona karmelska, zbog koje sam svakog 16. srpnja dobivala
karamele jer je ćaća u Zagvozd na dernek nosio držalice i kofe za prodat,
a svojoj ljubimici redovito donosio škartočić karamela. Teško sam se mogla
odlučit je li mi bila draža Mala Gospa iz Grabovca, naša lokalna od krunice
ili karmelska iz Zagvozda, ovisilo je o tomu što bi ćaća donio.

U susjednom selu danas se slavi Gospa, mi pozvani kod prijatelja na ručak,
a palo mi na pamet kako je moja mater znala govoriti kako je čovik viđeniji
što ga više pozivaju na fešte i za kuma. Možemo biti zadovoljni, imamo
zavidan broj kumstava a bez obzira što nam često nije do fešta još uvijek nas
pozivaju. Ili su ljudi pristojni ili mi baš vrijedimo poziva..., ne znam?

Poslije svake slične fešte kroz glavu mi se petljaju iste misli, da li su se
blagdani sveli na puke fešte, pune stolove, a od one iskonske duhovnosti nije
ostalo ništa. Možda je to tako od pamtivijeka samo se okolnosti mijenjaju?

13

ponedjeljak

srpanj

2020

Je li mrvu odskačeš ni čut ni vidit te ne mogu

Davno san shvatila onu kad bi babe govorile..., "jesi li na se metila
novi vaculet ne mogu te ni čut ni vidit, sto mana je na tebi." Mladoj
i zelenkastoj to mi baš nije dolazilo do glave ali san u 'odu uvatila
poantu, kojoj se do danas čudin.

Bila sam u ulozi promatrača, čudim se kako me nije angažiralo
u onim snagama di su promatrači k'o fol držali na uzici strane.
Eto nisu za me znali pa san ostala tu di jesan, šta mi ne oduzimlje
moje demokracko pravo da promatran kad god iman volju i vrimena.
Od kad se zakoronilo, na trajnom san bolovanju pa osin oni' nužni'
posala sve san zabatalila, oče reć makla ustranu.

Navukla van ja maskicu kroz koju jedva pušen i reko' jednoj svojoj
priji da se nađemo na distanciranoj kavi. Tako i bilo. Do nas stol bez
distanciranja, relativno mlado mišano društvo, ako uzmete u obzir da je
za me sve mlado ispod pedeset godina. Nema govora, ženske sve lipo
sriktane, nafrizirane, ožbukane, sve pet. Među njima je kratko sidila jedna
koja je otišla uz ispričnicu kako mora doma radit o ručku. Čim je makla
iza ćoška, "stručni žiri" je zauzeo pozu i uglavnom ženske počeše s
ocjenjivanjem lika i djela mlade gospoje. Prva prodivani: "Ma bagati, ona
se žuri, neš ti ručka, da mi ga je vidit", druga upada s grimason: je li ono
za nju kažu kako je prava mačka, zgodna, lipa..., ma ne znan u šta svit gleda.
Treća ne osta dužna: "čudin se kako nije išla na izbor za miss, noge k'o stapi,
nema ni struka, guzice k'o sirotinjske naćve..., ušta li je oni njen gleda".

Muškići se samo smijulje, tek poneki komentar šta nije za čut, a vjerojatno
nisu na liniji ženski'. Da pripomenen kako ove dotične osin šminke i frizura i
nemaju bogzna šta za pokazat..., mlado je mlado, odma meni i lipo, ali kad
se usporedi ona šta se digla od stola..., ni blizu. Ženskica lipa, nježna k'o Mala
Gospa, diskretna, uljudna, a tilo..., ni najbolji klesar je ne bi onako isklesa', pa
ti sad reci..., ili san ja ćorava ili su one zločeste, mislin ovo drugo. Mala je još
i pametna, tako da je oni njen stvarno dobro gleda šta je dobijo u paketu.
Ove se zajupurile, učinilo mi se da bi joj najrađe podapele nogu ne bi li se bar
zakoturala. Ajde, muški koliko smidu stišavaju, osjećaju kako nas dvi čujemo,
a očito je da se ženskoj na prvu baš nema šta dodat ni oduzet.

Nisan mogla izdurat, morala san odapet jednu otrovnu..., "lipe moje, ajdete vi malo
na instrukcije kod M. mogle bi naučit bar toliko da žena ženi mora bit podupirač a
ne neprijatelj da van ne spomenen one šta sikću. Malo su se pogledale, sigurna
san da im nije bilo neugodno, više je muka zbog prekida programa, a muški zavrću
očima..., šta će sa svojin đavlin. "Samo da vam još kažen..., kad dođete doma stanite
isprid ogledala i upitajte se jeste li baš puno bolje od M. a da i jeste..., čemu priče".


Ova zgodica (nezgodica) nije nikakva novost, nažalost susrećemo se s tim stalno.
Ja se samo pitan što to triba, šta ti smeta ako isprid sebe vidiš lipo i šesno stvorenje
još k tomu i pristojno, ono, kako ja znan reći..., metila bi je u vitrinu i gledala u nju.
Takve smo mi ženske na svim razinan, podapet jedna drugoj di god, a isčuđavamo se
kako nas nema nigdi, kako smo obespravljene..., same mi to sebi radimo. Da je sriće
i pameti, solidarizirane mogle bi vladat sviton, a ovako svit vlada nama. Učiti jedna od
druge..., sve šta sam naučila u životu i života mogu zahvaliti divnim ženama koje su me
nesebično učile i savjetovale. Sritna san kad mogu pomoći ženama, savjetom, receptom,
preporukom za pročitanu knjigu, a posebno kad joj mogu pohvaliti izgled, rad, ponašanje.

Izgledom smo takvi kakvi smo, ni krivi ni zaslužni, a ono što same izgrađujemo je vrijedno
još kad se međusobno dopunjujemo..., ne bi nam se vidio kraj.

Ove neke glupe situacije me uvik zapale, ne podnosim kad ljudi općenito bezrazložno
loše govore o drugima, a kad ima i razlog rađe ga zaobiđi, ukoliko ne pravi štetu. Sve
ono što nije za sud, ispovjedaonicu..., 'ko smo mi da lajemo, ŽENE, BUDIMO LJUDI.

10

petak

srpanj

2020

Loncu poklopac

Politički analitičar u meni je iscrpio sve analize i poneku sintezu
i rekao sebi da bi svaka slijedeća diskusija bila samo loncu poklopac,
s obzirom da su ovih vrućih dana svi lonci prepuni. Čak i onaj moj,
najveći, prepun paprika, tikvica, poma, kapule..., sve to punjeno, a u
Bosni bi to zvali "šarena dolma". Eto, na ovaj vreli dan, odlučila sam
se na tu avanturu jer su mi potomci najavili dolazak. Kakva bi' ja mater
bila da svojoj dječici ne pripremim nešto za fudrat želudac, nisam takva.

Ne mogu se sa strepnjom ne upitat koliko dugo ću moć punit lonce, ne
toliko zbog kondicije koliko zbog materijalnih dobara koja će mi biti na
raspolaganju. Ne možeš da si božji ne taknut se politike, barem one
ekonomske s obzirom da smo zdravstvenu i izbornu apsolvirali. Komu
god glava ne služi samo za ukras mora se upitati kakva nam jesen slijedi,
što nas čeka osim branja grožđa i maslina, a u sretnijim područjima još
ponešto. Bit će đavla i po govorio je moj ćaća, pa ti razaberi što je to.

Izbori su voljom ispodpolovične izlazne populacije završili kako su završili,
točno onako kako je većina htjela. Stranka mi nije bila favorit, ali zdrav razum
kaže da je ovo najbolje moguće rješenje. Nastavak, nadam se s malo više
volje i želje da se barem nešto dovede u red. Ako uprezanjem snaga do kraja
mandata život građanki i građana dovedu barem na izlazak iz beznađa..., eto
ih, neka vladaju do kraja "mog mandata".

Davno sam prestala vjerovati u priče političara i popova, ostaje samo okretanje
prema sebi i vlastitim snagama, tepanje s prijestolja nikada nije bilo probavljivo.
Onog trenutka kad vidim da se govornici ponašaju onako kako govore mijenjam
mišljenje iako u mojim godinama mijenjati mišljenje i nije na cijeni, mijenjati stranke
je nešto sasvim drugo.

Tako ispada da je jedino vrijedno što se može slijediti je: "radi, voli, moli", od srca,
iskreno, rad i ljubav uvijek daju rezultate, a molitva, ona naša, tiha, ne može ostati
bez odaziva. Okrenuti sebi i svom loncu manja će biti potreba da nekom drugom
budemo poklopac.

05

nedjelja

srpanj

2020

Nova stranka osvaja

Izbornog dana u republici Hrvatskoj "stranka" koja je osnovana
prije cca šest mjeseci, broji zavidan broj od 57 mandata.
Istina, nema dovoljan broj za sastav Vlade, ali s obzirom da je
članstvo sastavljeno od isključivo starijih, iskusnih ljudi, za povjerovati
je da će vrlo brzo izgurati sve potencijalne sastavljače.
Jedini problem bi mogli biti respiratori koje bi kao osnovna sredstva
za neometan rad trebalo instalirati u Sabor.
Ostaje nam pratiti napeta događanja, da li će se broj mandata i dalje
povećavati ili će ostati na ovoj razini. Ako situacija ne eskalira dotle
da bi mogla izgurati sve zaokruženo, mi ostajemo kao i do sada,
uljuljani u sigurnost poznatog, naravno, nadajući se da mi nećemo
osvojiti nijedan mandat.

Zapažanja jedne nade

Sretna sam što ovim danom sve završava iako mama i tata kažu
da je ovo tek početak. Nisam ništa pitala jer mi svakako govore
da ja puno pitam a bolje da svoju glavu ne opterećujem glupostima.
Ništa mi nije jasno, za mene su gluposti a njih dvoje danima potiho
pričaju što će biti, što bi bilo najpametnije zaokružit. Kad vidim kako
njima to teško pada baš sam sretna što ne moram zaokruživat.

Jutro je sunčano, malo puše neki vjetar, ne zna se je li bura ili jugo.
Tata je mamu zezao kako ne mora radit ništa oko glave jer će joj
svakako vjetar pokvarit frizuru. Oboje su se sredili, a opravdavaju
se kako će poslije glasanja na misu pa se moraju uredit. Ja danas
nisam išla na misu, tata je rekao da ogulim krumpire za pomfrit jer
će on kad se vrati bacit nešto na gradele. Mama će napravit salatu,
a meni se baš sviđa kad su rođendani, izbori ili neke fešte jer tata
tada peče na gradele. Kod nas nedjeljom miriše cijelo susjedstvo,
kod svih isti ručak, kažu da tako ne griju kuću, samo pred kućom.

Meni su rekli da ni s kim ne pričam o izborima..., a što bih ja to mogla
pričat, svakako ništa ne razumijem, samo slušam da ovako dalje ne može.
Mama stalno nešto računa i nikako ne može izračunat, tata stalno radi,
svega je zasadio da mama ne mora kupovat na pazaru, a kaže da opet
fali. Ja stalno gasim svjetla i ne puštam vodu da teče bez veze, kažu
da na sitnicama treba štedjeti. Kad sjednu s prijateljima čujem ih kako
govore da je mala jako skromna, ništa ne traži, a njima žao. Meni baš
drago da oni tako o meni govore, a valjda tako i misle.

Puno puta sam čula rečenicu..., "vidjet ćete što će biti kad izbori prođu,
bit će gladnih, ne može ovako dugo. Ništa se ne radi i ne sadi a treba
jesti i živjeti." Za koronu znam jedino da sam nastavu odradila na "daljinski",
trudila sam se i učiti više nego kad sam išla u školu. Nitko od nas nije
bolestan, manje se družimo, pazimo i kuću držimo čistom. Što bi to moglo biti
poslije izbora, danas dok sam sama stalno o tomu razmišljam? Znači, njih
će ljudi zaokruživat a poslije izbora nama neće biti dobro, to ne razumijem.

Danas poslije ručka pitat ću tatu zašto oni koje on zaokruži a oni pobjede,
pobjednici neće raditi da nama svima život bude bolji?

Meni je ova politika glupa, zašto ljudi uopće glasaju za neke što im neće
život učiniti boljim, zašto ne rade sami za sebe i o njima ne brinu..., možda
bi nam bilo bolje. Htjela bih gledati svoju mamu da sretna skakuće po kući,
da ne bulji stalno u one račune i uzdiše.

Možda će me večeras voditi na neku svečanost u čast Tina, ako ne bude
gužva, bez veze mi je da su ljudi skroz razmaknuti, a ni Tin neće biti sretan
ako ne bude odaziva. Tata kaže da će na izborima biti veliki odaziv. Nemam
pojma kako on sve zna a vozi staro auto, ili to i nije važno.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>