27

ponedjeljak

travanj

2020

Kućne čarolije prosječne domaćice u izolaciji

Koliko se mogu smatrati izoliranom ne znam, imam sasvim
dovoljno prostora za zujanje, dovoljno zraka, dovoljno balkona
na pedeset metara za dovikivanje i izražavanje želja. Tako ne
mogu govoriti o totalnoj izolaciji jer se mi družimo, dovikujemo
k'o pravi Vlaji i ni'ko nam ništa ne može a i ne mora, mi ne
ugrožavamo nikoga.
U toj svojoj izoliranoj slobodi želja za kuvanjem se pojačala, tako
sam jučer išla napraviti specijalan ručak za nas dvoje, a ono da baš
bude masteršefovski, po mojoj ocjeni naravno.
Sve je krenilo kako triba, kruv se lipo diga metnila ga peć, friška
zelena salata iz vrtla, juva od sitni' djelova domaćega pivca, još mi
ostalo za napravit flambirane juneće odreske na moj način. Inače
sve radin po starin ricetana a opet na svoj način s nekin dodacima.

Sve san ja lipo odradila, postavila stol za dvi osobe, zamišala njokice
u juvu, očistila salatu, sve, sve je bilo za poželit. Ajmo sad na odreske.
To je krenilo najbolje moguće, i kad je doša trenutak za flambiranje,
planu tava, planu krpa šta je stala blizu vatre, u'vatio plamen moj rukav
i već san osjetila oni vonj "pržene kože" kad san brzinski intervenirala
bacivši sve u sudoper i prišla gašenju rukava i svega šta je bilo u blizini.
Nije to sad bio neki požar širi' razmjera, ali dovoljan da ja zaključin da
sada na meniju imam novo jelo a zove se "flambirani odrezak od šake
do lakta", s obzirom da je upravo taj dio bio najbolje pripremljen. Doduše,
nije jestiv ili dobro zvuči zar ne. Nismo ostali gladni, ali flambiranja se
odričem za trajno, triba ipak imat malo više spretnosti i snage u rukama
za brze akcije i intervencije, za me to više nije.

Ne brigajte, nisan nešto ispečena, tek blago crvenilo a svojim mazama
sam to već dovela skoro u normalu. Ovo vam samo pričam radi upozorenja
svim ljubiteljima kužine, nemojte pretjerivat u ove dane i glumit profesionalca
tamo di niste stoposto sigurni. Eto, ja san virovala use, imala volju, sastojke,
ali očito ne dovoljno u glavi. Uključite mozak prije svih radnji i nemojte u isto
vrime radit trinest stvari šta ja uporno radin. Danas nisan, mirujen, ručak
skroman, ostaci od jučer i opet salata koje se ne možemo zasitit.

Ugodan van ovaj sunčani dan, čuvajte se, maknite se od svi' vatreni i vodni
izvora da ne bi bilo dežgracija. Danas san na križaljkama, ništa vijesti, ništa
druženje ni priko balkona.

26

nedjelja

travanj

2020

Vedrina

Nad mojim gradom prostrta modrina
a u srcu samo vedrina
pitaš se, da mi je znati
čemu se smiješ, kako možeš biti dobre volje
mogu, kažem, moraš to znati
kad bih znala da zadnji su mi sati
dokle god mi se sunce smije i zlati
pjevat će duša moja i signale slati
da samo je život jedan
i zbog toga tako vrijedan
nisu me dotukle nevere ni bure
ni razne ljudske smicalice
što bi sada brojeće minute i ure
izdvojena iz promete i života
pokleknula pred nevidljivim stvorom
jednostavno, smijem mu se u lice
a mene čekaju cvjetne ture
čeka me samo ljepota
Ne traži više razloge za "bezrazložnu" sreću
ona je stvarna samo je dohvatit treba
pred neprijateljem klečati neću
dok je vedrine, sunca i neba

23

četvrtak

travanj

2020

Pravo na izbor

Šta ste se pripali, nije ono kako se čini, ne pada mi na pamet
govoriti o izborima i "izborima", ovo su naši, životni, svakodnevni
izbori. To su oni izbori kad dobiješ mirovinu pa prilivaš iz šupljeg
u prazno, odredit prioritete, od malo dobit više...

Dopalo me dva puta u misec dana "prošetat" do Splita (za muku),
a "revolucija košta" reka' bi Izetov drug prevarant iz Rusije.
Za ne daj Bože moraš kupit rezervnu pidžamu ako te ostave na
odjelu..., roge, nemaš di kupit, jedino prodavačicu kumit i molit
da prošverca kroz noć iz trgovine, a pare ću već dobacit. To može
u malom mistu iako po pravilu ne može..., to smo riješili.
Kako ćeš u grad da nemaš bar duplu masku, nekoliko pari rukavica,
meni se ruke oznoje čim ih navučem a gadljivo mi držat dugo na
rukama, to sve puta dva. Triba ti i one tekućine za polivanje svega
šta takneš, a kad čuješ cijenu majčica zemlja ti se tri puta zavrti oko
ose ili 'čele. Maramice, vrećice za nekorišteno, vrećice za korišteno,
pa opet vrećice za ubacit sve one male vrećice u koje si ubacila sve
ono korišteno. Za vas ne znan ali mene ovo doslovno izludi, uvuka
se neki stra' u me, jesan li postupila po "pms-u" ili kako se već kaže.
Ruke mi otpadoše i stalno mi šake krugove rade same od sebe, od
kružni' pokreta po svim površinama, a 'ko će doprit do svake površine,
a k'o šta san već rekla, to sve košta. Ne moreš džabe napravit pokret
priko sebe ili kuće, silna sre'stva, silne kune, a imaš koliko imaš.

Dok san čekala rezultate uletin u DM-a tu mi se čini najpovoljnije, aha,
povoljno, nema šta. Stala, išla malo na "eci peci pec", šta je neophodno,
bez čega se može, volja te u DM-a razna zaštitna sre'stva ili u Interspara
nešto jestivo, već kad san blizu da ne oblićen po dućanima kod kuće.
Vi meni zamirite, ali ja se odlučila za jestivo uz dodatak neki' vitamina,
a umisto rukavica, k'o i dosad, sapun i voda u kojoj bi' mogla furit kokoši.

Meni je higijenskije pranje ruku nego onu plastičetinu od rukavica držat
po rukan i još mi ispod ruke skuvane. Ajde maske su platnene šta mi je
moja prija šila, kad ih malo disanjem zadimin, pranje, pa opet.

Ajde vi ste tute svi pametni pa me prosvitlite, koji je smisao mećat rukavice,
svašta dirat i glumit higijenu i dezinfekciju? U dućanu ili kiosku, daje ti artikle,
uzima pare, sve o trošku isti rukavica, od kupca do kupca. One ne mogu za
svakog kupca minjat rukavice, odakle im toliko, šta im je radit. Lako za nas,
u svojoj kući se mogu po izboru organizirat, koristit sapun i vodu, kupit ono
šta mislin da će me održat na životu, jer, šta je sada sve u ponudi od sre'stava
za higijenu i dezinfekciju, brajo, tri naše mirovine da su i veće ne bi zalegle
za misečnu potrošnju, a da ne govorin kako s vrimena na vrime triba štagod
i pojist. Da li je moj izbor prema uputama Kriznog stožera ne znam, ali znam,
ako kupin i ponašam se po uputama, ostadosmo mi gladni i trajni stanovnici
nekog odjela na Firulan, bez posljedica korone.

Evo san još na vagi, teško se odlučit jednoj savjesnoj građanki oće li žrtvovat
vanjsko za unutarnje, t.j. svu moguću zaštitu iz ponude ili sadržaj frižidera?

21

utorak

travanj

2020

Kad sve stane on je tu..., blog

Prošlo je puno godina
na prijedlog Lastavice
došla sam ovdje ostavljat
misli, nedoumice, pričice i pismice
odustajala iz samo meni znanih razloga
čim malo zaiskri..., eeej, mogu ja bez toga
a iskri svuda
ovo mjesto nije pretplaćeno na to
ima toga u životima običnim i neobičnim
na suncu, buri i kiši
saberem se onda i sebi kažem
ne zapetljavaj, ne uzimaj k srcu
zaintači se i piši
nekomu milo nekomu i nije
baš u tomu se čarolija krije
ne volim ni ja bakalar
a većina populacije se davi u okusu
zato preskočite napisano
ako vam nije po ukusu
zadržavam pristojnost i dobre odnose
žalosna sam kad se ljudi samo što nisu isti
ne podnose
a vidite samo ovu koronu
ovu pošast što ne gleda pamet ni ljepotu
gazi sve redom
poslije nas doći će nekim novim slijedom
nova imena u novu, nepoznatu zonu
nisam ja sad neka specijalna dobrota
obična sam u godinama žena
s mana stotinu i vrlinom nekom
želim samo pisati i uživati
i to mi je ovdje jedina dota

19

nedjelja

travanj

2020

Kuvanje je IN, a bit stalno u kući baš i nije

Šta god ja rekla da san misila, mišala i kuvala, meni ni'ko neće
virovat jer nemam crno na bilo, a ni u bojama na bilo, šta se nije
uslikalo k'o da nije ni bilo. U mene mobitel na guranje, nije da
nisan na preplatu mogla uzet k'o i ON ali meni je to sve prikoviše,
ostavila san svoga staroga na poruke i pozive..., dosta. Dikad bi
se i njega kutarisala, pravo mi lipo ovako kod kuće udvoje brez
igdi ikoga kad izuzmem one šta pozvonu, ma'nu i odleprlje. Svi
imaju opravdanje, neće ugrožavat ćaću i mater, ili dida i babu,
poštivan. Pametna dica, bolje da još poživimo, ima tu još repa za
odradit.
Čula san neke priko telefona šta se tuže kako ne mogu više izdurat
ovi zatvor, stalno u četri zida, stalno gledat njega ili on nju..., a meni
čudno. Kolike godine mi je tako, ako se štagod žicnen, zamlatin malo
jače vratin i u svoju oazu. Dok proodan vrtlon sve šta san ponila iz
kuće ispuvalo se u vrta, vratin se lipo u kuću k'o nova, a ON već miša
karte. Uporno gubin, igramo duplu briškulu, dikad namjerno izgubin,
a kako puno mislin da mi misli odletu i zaboravin šta je izašlo, opet
izgubin. Danas je bijo moj dan, jučer san se narintačila pa san stoga
odlučila kako ću danas dangubit. Ono oko ručka se ne računa, a baš
san ga lipo napravila. Kokošija juva čista, ostala od jučer, zamišala
malo tarane, to oboje volimo. Dvi ipo juneće šnicle pohala, zalila malo
vinon, dodala petrusima, češnjaka, trun soli, trun vegete i moji tajni'
travnati' sastojaka. To se lagano kuvalo do mekoće, a ja zamišala malo
njoka (brez kunpira šta mi je Donabelina jednon davno dala ricetu).
Salata se taman zaglavatila, a mlada kapulica je kraju ali služi.
Nešta računan, već kad ništa ne radin mogla san zamišat linu pitu, to
vole i dica, a i način je da baren neko dođe do vrata na pogled babi.
Virujte mi na rič, sve mi je ispalo k'o sa slike, još san stavila stolnjak
šta ga je prije stotinjak godina vezla pok. baba Kata, moja susjeda.
Perilica radi za me, u to ime san stavila i duple pijate, čaše sa stalkon,
a ON kaže da neće vino jer pije one 'spirine protiv nečega, ne moran
baš sve otkrivat, nije afrička šljiva, ja bi se uvridila da to iti posakrito
uzimlje.

Došla babina ljubimica po dio, ušla je u kuću, a mene stisklo u grlu, oće
mi srce izać. Gledan je 'nako lipu, šesnu, a baba je ne more zagrlit, nego
se moran odmaknjivat od diteta, t.j. cure. A baš je ona moja mazuljica,
i strašno mi fale njeni zagrljaji i ne znan k'liko ću još moć izdurat ovo
odmicanje od svoje čeljadi, to mi najteže pada.

Ovako kad spremin lipi ručak, fali mi ono kad se svi sastanemo, lipo se
zabavimo spizon a onda krene priča i puno pametni monolozi i dijalozi,
nema tada sritnije od mene..., vidi mi ih Gospe draga, ne znaš koje mi je
lipše, šesnije, pametnije... Znan ja, sve matere tako misle, a sad kad su
jedni daleko, a druge vidin na mavanje s vrata, sve san uviritija kako su to
baš dica za primjer..., mora'ćemo se dogovorit na koga su.

Ma baš vas brige za me i moju čeljad, svak je zabavljen sobon i svojon
samoćon i izdvojenošću, ali mi baš danas došlo, morala san istrest iz sebe
muku, a i kuvanjen san se zabavila iz isti' razloga, šta se mene tiče, mogla
san proć i s feton kruva i mrmulade, priživila bi.

Nego srića život se produžio, još nas nije zakačilo šta se imentuje koronon,
a ovo drugo će valjda izdurat. Dođe mi da kad san postala ovako kuvarski
talentirana počmem i slikavat, nego bojin se da bi navrnili s narudžban, a
ja neman OPG.

Eto vas, kuvajte, glancajte kuću, čitajte knjige, slikovnice, stripove, otkrijte
neki talent koji je baš čeka' koronu da ispliva i nemojte se ljutit na one s kojima
dilite prostor, bolje je dilit nego bit' sam ili ne daj Bože s koronon.

17

petak

travanj

2020

Jednog dana ako se dogodi a hoće

Čitam danas sve nešto teme smrti, raja, bolesti, nemoći.
Nisam baš izolirana od te vrste misli, pogotovo kad zavirim
u osobnu, pogledam se u ogledalo i pokušam napraviti neke
pokrete. Sjetim se da sam unazad šest do deset godina bez
puno muke mogla napraviti špagu i most, pored ostalih vratolomija,
dok se nisu počeli urušavati "vratovi", razni spojni elementi, koje
više ne bi zašarafile ni najpreciznije ručne blanjalice, bušilice, brusilice.
Ova gospođa što se šulja oko kuća i okućnica, neda mira, stalno misliš
da je tu negdje, misliš da će te udariti po najtananijem dijelu, ako ne
tebe onda one koji ti znače više nego ti sam sebi. Opaka bezobraznica,
podmukla, beskrupulozna, ako već dolazi, što fino ne pokuca na vrata
pa ako ćeš je propustit dobro, u protivnom neka giba dalje. Izgubio se
smisao za osnovnu komunikaciju, a 21. stoljeće, baš smo napredovali.

Mislila sam da se neću tužakat na svoje stanje, neš ti velike štete da me
nema ili ima, dobro je da sam tu, za moje drage, naravno, a da me i ne
bude nije neka velika šteta. Računam nešto, kad sam već tu, što ne bi
bila korisna, primjerna, podrška, razonoda i što već žena mojih godina
može biti. "E, nećeš kako ti hoćeš" kaže mi često netko iznad glave, neda
da budem ono što želim, stalno me zdrma s nečim da me onemogući u
mojim dnevno zacrtanim naumima. Jedan dan navalim k'o mladica na
hrpe nedovršenosti, a onda tri dana ne mogu ni makac. Evo sada tipkarim
jedva, svaki dodir mi izaziva bol, a ja umjesto da se maknem od svega, k'o
tvrdoglavo magare udaram tamo što me dodatno dokusuri.

Davno sam trebala posjetit "očologa" zbog radi promjene vidnih pomagala,
taman kad sam htjela evo ti "gospođe", ništa, kući i čekaj. Polica puna knjiga,
mahom pročitanih, ali ima i onih što sam odgađala za neka vremena jer mi
odlazak u knjižnicu dođe kao neki ritual. Zatvoreno do daljnjeg, zadovolji se
svojom policom. Tražim one s krupnijim slovima jer su mi sitna slova na ivici
avanture. Oči mi privuče Rebeca, knjiga ofucanih korica, netko je u kući radio
inventuru i ja dobila par naslova. Nedavno sam gledala film, kombinacija trilera
i limunade, odgledala sam ga i nemam primjedbi. Uvijek sam rađe odgledala
film pa onda uzela knjigu, jer već imam likove pred očima. Tako i ovaj put,
u nemogućnosti radova koji iziskuju angažman ruku i leđa, sjedi, lezi, čitaj,
zini i čekaj da ti netko nešto ubaci "u kljun".

A jednog dana (ne prije), ako se dogodi moj odlazak na zelenocvjetne padine,
(manje od toga ne priznajem) ispratite me virtualnim mahanjem i bacanjem
cvjetnih latica, može i listova povrća, važno da je vrtne izrade. Kako kažu da
se s raznim kostoboljama pati ali se od toga ne umire, bojim se da ćete se
načekat, ukoliko me "gospođa" ne uzme na zub.

14

utorak

travanj

2020

Izlet

Trenutak za velike odluke
odlaske
šetnje
dolaske
svraćanja i vraćanja
neiscrpne mogućnosti letova
zarasla ledina s hrastom u sredini
kamenu klupicu isklesalo vrijeme
sjedam
uzmem Kapetanovu kći
uzavrela od očekivanja
čitam
ovlaš bacim pogled
ona se sklupčala
kao da očekuje glasno čitanje
prestravljena se ukipim
premrla
ni sada ne znam koliko sam skočila
bila bih prvakinja u skoku uvis
ili možda udalj
ne znam
povijest bi zabilježila rezultat
korakom gazele otrčim
do bunarića kako smo ga zvali
Ivanov bunarić
ponovno sjedam na kamen uglačan vremenom
sa srcem spremnim na iskakanje
tijesno mu
vraćam se prvim letom
tu sam
parkirana u vrijeme sjećanja
putovanja bez prijeđenog centimetra
a proletjeh kroz neki od činova mladosti
osjetih puninu u grudima

13

ponedjeljak

travanj

2020

Žao mi ljudi

Oko nas ima puno dragih ljudi
ima i onih drugih
oni me ne zanimaju
ovi dragi oboljevaju
umiru
lakše ih primjećujemo
jer su nam dragi
bilo je i onih što su ispraćali
prijatelje
poznanike
prijatelje od poznanika
svima su došli na ispraćaj
neki odoše ovih izoliranih dana
odoše neispraćeni
tek najbliži uz njih
ne možeš donijeti cvijet
ne možeš potapšati rodbinu
uz puštenu ili zadržanu suzu
odlaze dobri ljudi
u tišini
a bili u prvim redovima
među pratiteljima
žao mi zbog ranih odlazaka
žao mi ljudi


Novi život


Kakav je ovo život
k'o pohani odrezak
valjanje u brašnu
jaju
mrvicama
prebiranju po listovima salate
trzanju na zvuk telefona
očekivanje vijesti
u strepnji
nakon prekinute veze predah
kratki
utapanje u dezinficijense
vježbanje mišića
a sprave metle
tri vrste
kratak izlet u vrt
radi bistrenja uma
stabiliziranja srca
do slijedećeg dana
bez toplih ruku

11

subota

travanj

2020

Meso, riba, zelenilo

Kao i većina osoba zadnje dobi, rado se vraćam u prošlost, obnavljam
uspomene i uvjeravajući samu sebe kako su to baš bila zlatna vremena.
Kako ne bi bila zlatna, kad je svaka sitnica jestiva ili nejestiva bila k'o zlato,
meni, tako sam doživljavala. Svemu sam se radovala, svemu što je imalo
odskakalo od svakodnevnog, rijetko, zato tako slatko.

Neću se uopće petljati u reklamiranje svoga djela onog kruga ljudi, koji
misle da su preskočivši meso Bogu ugodniji. Ne mislim tako, uvjerena sam
da Bog uopće ne kontrolira naše menije i da mu je to zadnja stavka među
važnim stavkama. No, cijenim tradiciju, onu koja se naslanja na vjeru, neću
na Veliki petak jesti meso jer sam tako naučila, nikada ga nisam jela, ali to
ne znači da u onima što konzumiraju meso vidim grešnike. Po toj logici sve
bi vegetarijance i vegane prije smrti trebalo proglasiti barem blaženima, a
dobro bi prošli i u udrugama za zaštitu životinja.

Kad sam bila dijete malo i ono malo veće koje je stalno propitivalo, ostao
mi je zabilježen svaki ručak, mesni i posni i majka mi je u oskudici znala
reći kako jedemo to što jedemo zato da nam Bog da sutra bolje i obilnije.
Moja nada se rastezala od Božića do Uskrsa, od Uskrsa do Velike Gospe,
jer sam znala da će Bog "providiti" neki bolji ručak, uljepšan i ponekom meni
dragom slasticom. Zanimljivo, riba, koliko god se smatrala posnom, rijetko
je bila na meniju..., razumljivo, u mom rodnom kraju vode je falilo i za osnovne
potrebe, kako bi je bilo za plivajuće objekte. Odlazeći na more zavoljela sam
more i sve što u moru živi a nije autoguma, do dana današnjega. Riba je
carica, može oborita, može plava, crvena, bijela, svakoj se smiješim čim je
ugledam. Po toj logici, moja žrtva je veća ako jedem meso, iskreno, meso mi
je zadnja stavka, rađe zelenilo, žutilo, morsko, riječno, sve ide osim mesa.

Dakle, kad je hrana u pitanju, moji davni siromaški jelovnici su me naučili da
hrana služi da bi čovjek preživio, a Bogu smo miliji zdravi i živi. Žrtvovati
obrok a s druge strane činiti ne baš dobre stvari, sigurno nije Bogu ugodno,
a s obzirom da mi je upitnik stalno nad glavom ne mogu tvrditi da sam ikada
uspjela sebi razjasniti nerazjašnjivo. U jedno vjerujem..., to je da treba živjeti
u skladu s osnovnim etičkim normama, tko se iskreno i bez sumnji oslanja i
na Boga on je sretan čovjek. Meni u životu nikada ništa nije bilo stoposto jasno,
stalno se nešto pitam, a s obzirom da su mi moji roditelji usadili i vjeru u Boga,
trudim se da je održavam na način koji smatram najispravnijim. Ako Bog jest,
a ja u dubini duše vjerujem da jest shvatit će, valjda me je upoznao za sve ove
godine i zna da ono dobro i loše ne farbam, sve je njemu na plitici.

Stoga, ovaj sam Veliki petak provela u društvu sa supatnikom, jedući skromno,
a pripremajući obično za sutra, kao za svaki nedjeljni ručak, čak ni kolače nisam
radila (objektivne okolnosti), ne hvata me euforija. Gledali i gledat ćemo filmove
s aktualnom tematikom da nas i na taj način dodirne Veliki blagdan.

Meso, riba ili zelenilo svejedno je ako smo načisto sami sa sobom. Za sada nemam
velike primjedbe iako uvijek ima prostora za popravne. SRETAN VAM USKRS:)

10

petak

travanj

2020

Meni je ovo važno

Uskrs će za dva dana, sve godine unazad sam željno očekivala
svoju djecu, one koji dolaze po nekoliko puta godišnje. Radost bi
me obuzela na mjesec prije, ili odmah nakon Božića, valjda je to
normalno kod majki ili roditelja, shvatite to kako želite.

U strepnji sam stalno kao i mnogi koji svoje najdraže ne mogu zagrliti,
ne mogu podijeliti uskršnja dobra i blagoslove, u strepnji sam zbog
opće situacije i u tom smjeru sam htjela malo uljepšati blagdan svojoj
djeci. Napravila paket sa svim dobrima što mi se nađoše i spremim
HP ekspresom, neka dobiju odmah slijedeći dan. Oni su bili skeptični,
već su imali probleme s pošiljkama, a majka tvrde glave, moram i gotovo.
I bi gotovo, put paketa je trajao danima, pozivi s dugim čekanjima do
javljanja operatera..., svaki put informacija o trenutnom statusu paketa,
mailovi s moje strane bez odgovora, ako se izuzme onaj automatski.

Obuzeo me bijes, nemoć, tuga, sve u paketu je bilo za uljepšavanje
blagdana mojoj djeci. Uredno (najskuplje) plaćena poštarina, garancija
o isporuci, a kao nije izgubljeno, tri puta sam dobila informaciju o trenutnom
"statusu paketa". Ostao je samo gorak okus, osjećaj da se baš ništa ne
može napraviti, jednako kao što nikada neću dobiti nadoknadu za stradanje
u prometnoj nesreći, a svi su argumenti na mojoj strani..., ali pravo je u
službi onoga tko da više. Nemojte me demantirati, znam, osjetila sam.
Kako onda mogu ući u trag jednom paketu s ljubavlju pakiranom, dok se
oko nas događaju crna čuda a odgovorni će ostati iza zavjese dok se prašina
ne slegne. Aludiram na ovu nesretnu sudbinu staraca u Splitu, a ista je
potaknuta neodgovornošću onih u čijim su rukama i čiji novac uredno iz
mjeseca u mjesec inkasiraju. Tužno i za svaku osudu!

Uz dužno poštovanje svim ljudima koji rade za dobro nama u prizemlju, ovi
slučajevi koji se iz dana u dan ponavljaju a ostaju po strani, ostavljaju mrlju
na svemu dobru koje dobri i odgovorni ljudi rade. Mrlje su tu da bi se odstranile
najjačim sredstvima kako zamrljivačima nikad više ne bi palo na pamet mrljati
površinu koja može biti čista gotovo do savršenstva. Naravno, ne mislim ovdje
samo na moj mali prostor u kojemu je paket tek simbolika, ovdje su sadržani
svi jadi sadašnjeg trenutka a "pametnjakovići" koji ostavljaju iza sebe hrpe
nezaštićenih jadnika trebali bi biti najstrože sankcionirani za primjer ostalima.

Čuvajte se, slijedite upute mjerodavnih, ako već ne možete pružiti ruke jedni
drugima, poklonite se jedni drugima, kako biste ostavili čisti prostor za uskoro
nastavljanje normalnog života koliko god da dugo neće biti normalan.
Poklonite se svima onima koji su svoje živote stavili na raspolaganje da bi nam
u konačnici svima bilo bolje, poklonimo se, zaslužili su.

Sretan Uskrs želim svima kojima znači!

08

srijeda

travanj

2020

Sitnice pokreću

Maske kućne izrade
čekaju zakačene za kvaku ulaznih vrata
uredno zapakirane
poruka
moj mali prilog svima do kojih mi je stalo
neka vam se nađe
šapnula sam zahvalu
oči mi stakle
montirali maske
odabrala sam onu veselog dizajna
navukli rukavice
on vozi odlučan da je tako bolje
nema izlaganja
ulazim u dućan oprezno se odmičući
tek shvatim da nema nikoga
samo mlada žena na blagajni
odvojena improviziranom pregradom
uzmem najnužnije
pružim već pripremljene novčanice
ostavljam ženu s njenim mislima
mi se vraćamo u svoj nemirni mir
svako sa svojom dozom misli
kreirajući sutra
neke nove puteve neizvjesnosti
ili izmisliti neku sitnicu koja pokreće
i mami osmijehe primatelju

06

ponedjeljak

travanj

2020

Pilot

Jednoga dana za karantene
mama mišica ostala sama
a šišmiš leteći do nje svrati
da joj duge sate skrati
malo pomalo napasti popustila
i svoj mišji ponos progutala
prevarila mišica svoga miša
tješeći se u sebi..., ma koga šiša

Odjednom na vrata muž miš zvoni
šišmiša propusti očajan sav
odmah svrata bukvicu joj čita
već kad me rogonjom učini
zašto pored svih iz našeg roda
miševa i štakora ti šišmiša nađe
još bi on ponešto nadoda
al žensko 'ko žensko brzo se snađe
zašto mi brojiš sve te idiote
kad dobro znaš mužu dragi
od svih..., palim se samo na pilote.

02

četvrtak

travanj

2020

U danima tjeskobe i neizvjesnosti

Što je čovjek stariji ima više dana iza sebe..., logično, a ako u
glavi ima soli više nego luga iz tih dana je mogao nešto i naučit.
Tko hoće, može i želi učiti može od djeteta, starca, prirode, od
svakog i naoko banalnog susreta. Naučiti bi trebalo najviše iz
situacija, onih kad te baš nešto dobro klepi, također iz onih lijepih,
kada najrađe ne bi nikada izišli. Ne ide to tako, u životu je više onih
ružnih, sad, ovisi o pojedincu čega će se više sjećati, lijepog ili
ružnog. Kad za nešto kažem..., "ne ponovilo se", to me uči da ne
ponavljam, ni riječima ni u mislima, a ono što izaziva osmijeh i samoj
pomisli..., ponavljaj, što češće, ne bi li došlo do reprize.

Gadno vrijeme i veliko breme, ne bira miljenike, kosi redom, bez
obzira da li u tom kaosu neki imaju bolji tretman, ishod najčešće ne
bira ni po tituli ni po novčaniku. Jedan vid pravde reklo bi se, ali nije
vrijeme za istjerivanje pravde kao ni duhova.
Tužna sam bila sinoć vidjevši kako Ameri "zbrinjavaju" svoje beskućnike...,
na goli beton, s pristojnim razmakom..., bogata Amerika.
U Provjerenom scene iz Kine, to nisam mogla ni gledati, a da se po tko
zna koji put ne upitam..., "što uopće čovjek čovjeku znači", nikada nisam
dobila odgovora. Nema ga, stalno griješimo, stalno zanemarujemo onoga
do sebe, kad prigusti sebičnost ispliva i najvažnije od svega je kako ćemo
mi izići, što nečija sreća ili nesreća nama donosi.

Ne treba zanemariti pozitivne primjere kod nas, nesebičan rad i pomoć,
no, skeptik u meni, poučen primjerima iz ne tako davne prošlosti mi šapće
kako će oni sada u prvim redovima, oni koji padaju s nogu, kad sve ovo
završi, biti na margini i neće se glorificirati njihove zasluge. Zato uvijek
iznjedre oni s vjencima od lovorika.

Ima dana u ovim danima kad sve krene krivo, znaš da nije vrijeme da se
razboliš od ičega što nije korona, a doktor te šalje hitno dalje. Moraš, ne znaš
na što može izić, pa preduhitriš koronski kraj. Dođeš tamo, uredno dezinficiran,
s toplomjerom pod rukom i strahom negdje iznutra. Može samo jedan, ostali
stoj, vani, u mrklu noć, a okolo pustinja, žive duše nema na vidiku. Strah se
uvuče, što će biti, kakav ishod, kud baš sada, nemoćno se vrtiš ukrug, odgovora
ne nazireš. Uvijek mislim da je meni lakše podnijeti terete, lakše ih iznijeti, ali
nekad me mimoiđu, kao da Onaj gore misli kako je meni dosta, rasporedit će to
na druge. Bože, nije meni lakše, mogao si bez problema staviti sve na jedan račun
ja sam naučila, leđa jesu nejaka, ali naviknuta na nošenje. Nije me čuo, teško je
vrijeme, teški su dani, puno je posla, snaći ću se već.

Još valjda ima dana s kojima se treba uhvatiti u klinč pa tko izvuče, bit će još dana
među četiri zida uz povremeni izlazak pred kuću, povratak da bismo čuli još neku
poruku, informacije koliko smo sretniji od svijeta. Ima dana kada mislim da je zadnji,
ne mogu dalje, tko zna kako će biti onima što nisu sa mnom, ne bi da sam ja spas.
Trgam se, trzam se, znajući i osjećajući trzaje svih onih što strepe i iščekuju nešto
opako, misteriozno, ubojito. Bože, uzmi u obzir tko je prvi na redu, ne diraj mi njih.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>