25

ponedjeljak

studeni

2019

Sv. Katarina aleksandrijska, žrtva nasilja nad ženama

Da li se slučajno poklopilo ili ne, danas se govori o ženama kao
žrtvama nasilja, a isto ili slično nasilje je doživjela i sv. Katarina,
čini mi se 287 god. a ona se slavi baš na današnji dan.

Slika sv. Katarine krasila je zid moje djevojačke sobe, a istu mi je
ćaća kupio na jednom sajmu, obradovavši me uz istovremeno
obvezivanje da ću biti čestita cura poput nje.
Nismo imale ni slično odrastanje, nije bilo ni isto vrijeme, a ona je
bila iz buržujske obitelji, dok je moja obitelj bila siromaška. Nije ni
bitno, svi volimo one koji nam podariše život i naučiše životnim
vrijednostima, premda sumnjam da ću ikada biti proglašena svetom.

Da se vratimo sv. Katici, naime, u to vrijeme Rimljani su vladali njenim
krajem i jedan visokopozicionirani Rimljanin je bacio oko na lipu Katu.
Pošto poto se htio dočepati nevinosti i ljepote pod cijenu rušenja temelja
vlastitog braka. Kao da je njoj bila nevolja ganjati oženjenog, takvog
stasa i društvene ljestvice mogla je birati prema sebi. No, ovaj glavonja,
angažirao mudrace stavivši ih u ulogu posrednika između sebe i Kate.
Dogovori završili neslavno, ovaj se mamlaz zblanio, dao sve mudrace
potaracat, a nju jadnicu na kotač i rasčerečirili je. Kako je na taj način
nisu uspjeli dokrajčiti, odrubiše joj glavu. Anđeli nebeski odradiše svoj
dio posla i odnesoše je na Sinaj gdje je sahraniše, a priču dalje znate.

Koliko god verzija i legendi o njenom životu i mučeničkoj smrti bilo, jedno
je istina, sv. Kata se slavi 25. studenog, a krasi je epitet djevice i mučenice.

Da nije bilo nezasitnog silnika koji se nije mogao pomiriti odbijenicom, mi
bi danas bili siromašniji za jednu sveticu u kalendaru.

Sad se ja pitam, koliko u svijetu živi žena koje su pod paskom silnika cijeloga
života, koliko ih je svoje lijepe i manje lijepe glave izgubilo od istih ili sličnih?
Koliko će tih nesretnih žena biti proglašeno svetima? Naravno, nijedna, to je
postala svakodnevica, nasilje, ne samo nad ženama, u svijetu je postalo način
življenja. Ostaje nam samo moliti se da sačuvamo svoje glave i glave svojih
najmilijih od silnika svih vrsta koji siluju na svim razinama a kazna ih ne dotiče.
Ako je svetost ono u što vjerujem, nebitno je tko je proglašen a tko je ostao u
anonimnosti, sve će doći na svoje jednog dana za koji ne znamo. Svakako iz
redova običnog puka rijetko iznjedri "svetac", a njih ima, nebrojeno.

Naravno da sv. Katarina s tim protokolarnim proglašenjima nema veza, meni
baš drago što nosim njeno ime, ili je to pok. tetke, nebitno.

Svim Katama, Katarinama, Katicama, Katjama i ostalim inačicama od srca
želim SRETAN IMENDAN!

<< Arhiva >>