24

subota

kolovoz

2019

Ma koja Irska

Mene su roditelji odgojili ono po svomu, mani politiku, mani pope
i fratre, viruj u Boga, u se, samo rad i pomoć božja je pravo oružje.
Dobar sin, sluša san, radio, učio, završio fakultet u roku, uredno se
prijavio na Zavod i čekaj. Čekam ja tako godinu, dvi, tri, nakupilo se,
zamalo mi se zatrlo sve ono što san naučio po silnim školam, izvitri to.
Raduckaj od sezone do sezone, radio sam po smjenu i po samo da
se malo oparim. Ona moja s faksa ne tila čekat, odlepršala za Irsku,
našla jednoga usput i eno ih tamo rade dileći stan s još dva para, kažu
da se tako bolje isplati.

Ja odlučio ostat, neću vanka, nije mi ni ćaća iša, ostajem ovdje radi onoga:
"sunce tuđeg neba ne grije k'o naše" i slične naklapalice.

Savjetova se s ćaćom, ne znam više di sam, ne mogu bit sezonac do ukopa,
"kaži ćaća dragi šta mi je činit"? On me posijo do sebe i s dubokim uzdahom
direkt iz duše kaže: "sine, znaš li da ja mrzin politiku, da nikad nisan bijo ničiji,
kad je tribalo iša san branit svoju zemlju jer me to tokalo k'o normalnog čovika,
politika ti je šporka ženturača, uvik san biža od nje. Sad ti tvoj ćako svituje, ajde
lipo javi se onom šefu stranke, on ti vedri i oblači, ako triba prigrizi i učlani se."
Potapša me po kolinu i očiju punih suza diže se i ode na dvor. Ostao sam na "bum tras,
baf, paf" od iznenađenja, mora da je i mom ćaći prikipilo gledat u kući sezonca.
Sad kad se situacija okrenila u moju korist, tužno lice moga ćaće ne miče mi se
isprid očiju.

Uredio se ja ujutro i drito kod šefa. Primijo me malo podsmješljivo ali raskrilio
ruke k'o da me 'oće zakrilit. "Pa di si ti mali K. šta ima, radi li se, ne vidim te da si
se aktivira. Imamo mi mista za mlade obrazovane snage...", razveza se i previše.

Razgovor je nešto potrajao, otvorio mi čovjek mogućnosti, ja dobio člansku i evo
me već dvije pune godine "uhljebarim". Od moje političke aktivnosti baš i nema
rezultata, al' sam lojalan k'o lojom namazan, nauči čeljade usput kad je s pravim
ljudima. Dokle sve ove buke oko uhljeba dođu na dnevni red ja ću i penziju ostvarit.
Šta da vam kažem..., krenilo me, u svakom pogledu, sad bi se i moja bivša skrasila
tu ali ja sam to otkanta. U mom bazenčiću će plivat nova "nimfa", a ligen u BENĐI
rezerviran je za "poslovne sastanke". Pa kažu mora se u Irsku, ne može se u nas
od plaće živit..., može, može, samo valja pravilno izabrat, samo slijedite moj primjer.

15

četvrtak

kolovoz

2019

Timski igrači

"Šta to ti sad radiš?"
"Radim, oćeš ti đir?"
"Je li ti to nešto ispalo ili mi se učinilo?"
"Nije ti se učinilo, ispalo je, digni."
"Šta ne kažeš da ne možeš da ti pomognem?"
"Ko Boga te molim nemoj mi pomagat, ili uzmi pa radi sve, ja ti u timu
ne znam ništa, tek tad zabrljam."
"Onda dobro, odo' ja vanka, triba li ti šta donit?"
"Samo ti ajde, ne triba mi ništa, sve imam i nemoj se odma vraćat:"

Svaki dan počinje i završava na isti način..., "triba li ti šta pomoć, šta ti
triba, polako nemoj da ti ispadne, vidi kako će se ispeć, vidi kako ovo..., ono"

Ostanem lipo sama, nikakvih problema, sve polako, sve odrađeno, ne triba
meni tim, nisam u Amerikan, najbolje sam uključena kad sam od svih isključena.
Nekad je možda bilo drukčije, opet..., za radnim stolom ne volim više pari ruku,
svaki par vodi svoju politiku, a znamo šta je politika.

Kad ostanem sama opet sam u problemu, počme mi se spavat, a kauč blizu.
Kapci teški, glazba svirka, privalim se malo, mislim samo ću "ubit oko". Ne ostane
samo na oku, proširi se na oba i zakomila. Ništa nije pod ključom, slobodno mi
mogu prebjeglice uć' odnit me, pronosat, vratit, ja ništa ne bi čula. Ne bi tako.
Uplovila sam u neki san, k'o ja Angelina Jolie, ma ista Bože, govorin amerikanski,
a sve se nešto čudim, ja sam ja, a opet sam ona. U polusnu pipam prazno misto
na kauču, tražim Brada, kad on pita: "potrala si me vanka da bi mogla spavat,
šta nisi rekla kad san te pita triba li pomoć." Teška srca vraćam se u normalu,
ništa od Angeline, Brad je davno diga sidro, osta' je samo ovaj šta stalno nešta
pita... Kad sam se unormalila shvatim da nije tako loše biti timski igrač kad
imaš posla priko glave a nisi baš u naponu. Prihvatila pomoć budna, svjesna
kako nije važno imat uzase Pitta, samo neka je ne'ko 'ko stalno pita "triba li
šta", tribalo, ne tribalo. A drago mi šta nisam Angelina, k'o da je njoj jadnoj sve
"pod crtu".

13

utorak

kolovoz

2019

Iz hlada u ladovinu

Ajde ti piši po ovom zvizdanu, s klimom..., klima za prokuvat.
Ustrtarila san se kad mi je danas kokoš snila kuvano jaje..., eee,
dobro ste čuli, "kuvano jaje". Stoga se povlačin do neke normalne
klime, t.j. temperature, u debelu ladovinu ako je koja ostala.

Vi koji imate sriću pa vas dopalo puno zvjezdica s podrazumijevajućim
bazenima za dvi osobe naviše, uživajte, dobit ću i ja na loto kad uplatim.

Do tada ostaje mi čvrljanje i polivanje vodom iz špine. Živili u zdravlju!

11

nedjelja

kolovoz

2019

Lavica pojela mlade

Vijest unazad par dana, nije ni bitno, šokantan je čin jedne majke.
Lavica pojela svojih dvoje mladunaca, događaj na granici stvarnog.
Sigurna sam da je ona prije nego li ih je ručala dobro promislila,
ispred sebe je iscrtala čitav njihov eventualni život i posljedice života.
Majka k'o majka, od kada se dijete rodi ili okoti, puna je briga i
misli o budućnosti svoje djece.

Lavici nije bilo svejedno, ali je stavila na vagu pozitivno i negativno
što bi slijedilo kroz život njezinih potomčića.
Promišljala je kako bi jednog dana ovo žensko moglo pokazivati
znakove i interese za ženskim rodom, a muškić bi se mogao okrenuti
svomu spolu. Njoj to ne bi bilo lako, ona želi potomke, a kako ćeš
potomke ako krenu u tom smjeru. To bi nekako i pregrmila, ali što ako
se njezina djeca ideološki okrenu lijevo, pa još iz naftalina počnu izvlačit
neke likove iz mračne prošlosti, srce lavice bi prepuklo.
Pojavljuje se tu i glazba koju bi mogli slušati a trenutno nije u modi, već
jadnica zamišlja svoje laviće kako idu na cajke, Tompsona i kuma, a tek
knjige koje bi mogle čitati iz njih sam vrag viri. Teška bi bila budućnost
mladih lavova, teško bi se mogli izvlačiti iz sumaglice, a sumaglica je
natkrila sve one oaze ljepote gdje bi oni, lavići, mogli egzistirati.

Sjetih se izjave jedne babe kojoj nije baš pošlo s djecom kad je na komentar
prolaznika kako je neka beba slatka, odgovorila: "Je, je, slatki su, dok su mali
čovik bi ih izija od dragosti a kad narestu ža' ti šta nisi."

Baba je tu obuhvatila cijelu problematiku vezanu za djecu, kako bilo, u današnjem
svijetu ih nije jednostavno dovesti neoštećene do prave ljudske kategorije, lavicu
su očito takva razmišljanja navela na okrutan čin.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>