05

petak

travanj

2019

Nikomu ja ne prijetim

Život je nepredvidiva ledina, nikad ne znaš šta će izmigoljit ispod
trave, iza nekog zidića... Gledaš iznad sebe, može te pomaziti sunce
ili ti se 'tica pokakit usrid lica, a često dodirne i naličje. Život je ono
kad ti dan počne k'o da si čitavu noć bančio, ili ustaješ lagano k'o
lepušina i samo šta ne letiš. Zazvoni ti telefon, s druge strane čuješ
glasić mio ili se narogušiš od nekog drugog glasa. Svega se toga
čeljade nagleda i nasluša u životu, što je stariji i više, ako gleda i sluša.

Ovih dana sam imala susrete sa stvorovima koje vam ne bi' poželila.
Laganini se igram po vrtlu, malo sam zakazala pa tako ličim savjest,
ne mogu gledat svoj vrta u neredu. Posegnem za jednim busićem
vriska, nešto šušne, odmaknem se, kad ono..., majko mila, gleda me
neko gmizalo, šareno..., fuj. Kažem na čistom rvackom jeziku; "mrš,
mrš, samo me takni, ne ćeš žive glave izvuć", bez reakcije, k'o da mi
se ruga. Bilo je tu nabacivanja sa snagama i opasnostima karaktera,
u pravu sam jer sam na svom terenu, opet, moram bit mudra, šta ako
me 'ko prijavi za uznemiravanje i prijetnju zaštićenoj vrsti, nevažno šta
ta vrsta meni može zadat smrtonosan "udarac" ili najblaže ugrozit dane.

Svjedoka srićom nije bilo, ali me trznu glasić kopača iz vrtla do...; "je l'
se to čuje moj mali miš?" Bože me sačuvaj, koja uvreda za moju osobu...,
miš..., "ako me već častiš, bar me oslovi s moja pantagana." Dok smo
se tako natezali oko nadimaka onaj stvor se opet stvori pred mojim nogama,
učinilo mi se da mu namjere nisu bile časne i morala sam djelovati. Ne,
nije to bila prijetnja, ja nikomu ne prijetim, pogotovo ako istu ne mogu
ostvariti.

Je li moguće predvidjeti opasnosti koje vrebaju i ondje gdje bi bilo normalno
imati osjećaj sigurnosti, ono, k'o svoj na svomu. Život baš izmišlja..., mrš.

01

ponedjeljak

travanj

2019

Kud odoše moja zrnca?

Znate koja se prašina digla oko dalmatinskih laboratorija, malo, malo
neki se ugasi. Negdje fali stručni kadar, negdje aparatura, ispada k'o
da je to nešto ušlo u modu. Znam da se kod nas od kad pamtim (tu
sam skoro pedeset godina), bez problema mogla dobiti uputnica za
laboratorijske pretrage. Dugi period su na prebrojavanju "zrnaca"
radile tehničarke, poslije su preuzeli inženjeri, inženjerke, ali je radilo
k'o urica. Zadnjih nekoliko godina stalno nešto zakaže..., ili ne valja
aparat, ili fali radna snaga, onda treba sređivat prostor..., svakako,
pacijenti su prisiljeni svoje dragocjene tekućine slati poštom, autobusom
koji je rijetka pojava, kolima hitne, ili možda poslat po nekomu 'ko ide
u šoping. Ne kažem da one epruvetice i teglice neće biti adekvatno
obrađene, ali u meni se javlja neka sumnja.

Do dana današnjega nikakvog razloga nisam imala izražavat svoje sumnje,
sve je toliko savršeno da bi baš bilo nepravedno sumnjati, u bilo što.
Kad se tiče vlastitih vena i mjehura stvari se mijenjaju, uvuče se crvić.
Ljubazna sestra me je parkirala na sjedalicu, zavezala nadlakticu,
naslagala hrpu epruveta i bodi, k'o dobrovoljni davatelj bi bolje prošla.
Pozitivno je što mi nisu ostale modrice što mi se inače događa.
Pitam ja nju kuda ide moja dragocjena tekućina, za nalaz sam zaboravila
pitat, valjda ću saznat. Shvatila sam da to ide u Split ili Kaštela..., nisam
ni dobro čula, ostala sam "fap". Cili dan nemam mira, kuda će ta moja
zrnca otići, za koju će svrhu poslužiti, prepadnuta sam, što ako moja
zrnca zalutaju, da nedajbože netko krvavice ne napravi od te dragocjenosti.
Možda bi to bio i pogodak, zamislite da stvarno netko izmisli recept za
krvavice baš od moje krvi, to bi trebalo stavit kao nacionalni brend, nema
ovakve krvi, ovakvog zrnčenja, unikatno je to. Problem će nastati samo
ako bi' morala ponavljat ispumpavanje, čekat ću, vidit ću. Možda ja to sve
tragično doživljavam, pa šta ako bi se to i dogodilo, barem bi po nečemu
bila upamćena..., "krvavica a la ja".

Šalu na stranu, stvarno me zanima kao i mnoge moje sugrađene kad će
konačno proraditi naš laboratorij koji je desetljećima brojio zrnca tih istih
sugrađana a i šire. Vratite nam naše "bockalice", prostor imamo, aparate
imamo, osim ako nisu u "kvaru".

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>