07

četvrtak

ožujak

2019

U susret najvećemu danu za žene

Uoči Dana žena, (neću ga opisivat), otpakirala sam kutiju s divnom
mašnjon i još lipšon porukon. Čovik bio u Lipoj našoj Hercegovini,
kupijo ženi kutiju škije, zamota i napisa nešto, ne bi ni ja bolje.

Zbog toga samo kratak osvrt na položaj žena u nas;

Kod nas vam je položaj žena uglavnom misionarski ako muž ili neki
drugi životno joj bitan faktor ne odredi drukčije. Zato drage žene, vi
mlađe, naravno, borite se svim sredstvima za svoje položaje.

Sretan vam Dan kad najviše profitiraju cvjećarnice, zahvaljujući
uspavanim savjestima naših "prvotnih".

04

ponedjeljak

ožujak

2019

Samo nek' se priča

Mijenjam položaj iz ležećeg u sjedeći i dok sam na tom nemilom
zadatku učini mi se da nešto ili netko grebucka po vratima. Već
su me neki opomenuli da zaključavam vrata jer se ponekad i u
ovaj naš mirni gradić zna useliti poneki "nemir". Do sada nisam
ni bila nešto oprezna, komad starog namještaja je teško stavit
na leđa, a dijamante, zlato bijelo, žuto i crveno, kao i devize od
rasprodane ćaćevine držin na tvrdu, neću van reć u kojoj banki
ni u kojoj državi. Ne virujen da je ostala koja budala koja bi mene
otela, ne bi ni na dobrovoljnoj bazi, a ni osnovi.

Krenila san prema ulaznim tiho k'o kakva šumska zvir, kroz mutno
staklo ne vidin ništa, lagano otvaram. Ne znan koja se više pripala,
ona mene ili ja nje, ali je ostala na mistu. "Šta radiš tu sama jadnice,
di su ti momci, ili su digli sidro nakon isteka ljubavničkih resursa?"
Ona podigne glavu, a nešto okrupnjala, samo se mačji oglasila k'o
da me razumi šta je pitan. Poskočim od nevjerice kad čujem kako
mi govori: " Ti sama, ja sama, još sam i teška k'o šta vidiš, šta si
stala na vratima, pusti me da uđem i malo se ogrijem..., mijauuu,
i dalje ćeš biti sama k'o i ja, ali bar nećemo biti usamljene."
Mora bit da su mi likarije djelovale kontra kad kroz mijaukanje čujem
razgovjetne mačje rečenice. Nisam praznovjerna, svejedno sam ovo
shvatila k'o neki znak i mimo principa "neće mačka u moju kuću"
dadem joj znak i ona poslušno uđe, zatvorim vrata i zavrnem ključem.

Spustila se točno ispod mog trona, podigla glavu i opet upita: "jesi li
ti ovako ljubazna i prema svomu soju, je li moguće da me nećeš ničim
ponudit...," obliže se dvaput i spusti glavu. Opet sam u šoku, ma je li
to ona mene stvarno pita da joj nešto udijelim ili sam ja skroz smetnula..?

Slijedim svoju unutarnju potrebu da se potrebitima ne zatvaraju vrata,
izvadim iz frižidera neke suhomesnate ostatke i stavim joj na jednokratni
tanjur. Zahvalno se oblizujuć uputi mi par mačjih pogleda, a ja prođem
očima po njezinoj već zaokruženoj površini, zahvalna što me ovog popodneva
nije ostavila na putu prema usamljenosti. Razišle smo se u prijateljstvu,
poželila sam joj sriću u donošenju novih malih napasnika koji će me, sigurna
sam povremeno posjećivati, barem do vrata. Tek da se zna, nisam ljubitelj
mačaka, mijaukanja, neovlaštenog grebanja po vratima, a kad je potrebno...,
živog stvora ne možeš gurnut, još kad ti se tako fino obrati.

Nitko me ne može uvjeriti da mačke ne znaju govoriti.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>