Povijest ljudske gluposti

Teniske terene Madrida su, ovih dana, preplavile rijeke visokih plavih ruskih tenisača, a naročito tenisačica. Toliko visokih i toliko plavih da se čovjek zapita na koga je Hitler mislio kad je spominjao visoke plave Arijevce.

Neki dan su igrale Ruskinja i Ukrajinka. Ruskinja je naravno pobijedila, jer Ukrajinci mogu pobijediti Rusiju samo na natjecanju Eurovizije.
Nakon poraza Ukrajinka je ignorirala rusku tenisačicu, rukovala se sa sutkinjom, pokupila svoje prnje i otišla.

Ruska tenisačica očigledno nije ni očekivala fer-plej od svoje protivnice, i ona se rukovala sa sutkinjom i otišla dijeliti autograme publici.

Publika, suci, novinari na terenu, tv voditelj pa čak ni ja, nismo u ovom događaju vidjeli ništa čudno, kao sve pet, sve normalno, mada istovremeno svi ostali u šoku kad Dona Vekić nije htjela pružiti ruku ukrajinskoj tenisačici zbog njenog nesportskog ponašanja.

Kao da je sve ošlo s brda s dola pa kvragu.

Ruska tenisačica o kojoj govorim nije Putinova kćer, nije ni kćer nekog ruskog generala niti joj se otac bori u Vagnerovim plaćenicima, Niti je ikad iskazala javnu podršku istim, mada bi kao ruskinja, morala, "u našem pravednom i demokratskom svijetu" imati apsolutno moralno, domoljubno i od nikog uskraćeno pravo da to učini.

Nekad smo, kao zapadna civilizacija imali visoke kriterije, danas smo se sveli na jad dvoličnosti.

Španjolska u kojoj se teniski turnir održava, glasno je stala uz Ukrajinu u ovom sukobu, dok istovremeno kupuje rusku naftu preko Maroka, održavajući ovu naradigmu (naracija+paradigma) uz ritualno lizanje anglosaksonskog dupeta dok moped juri 80 na sat na ruskom gorivu. Ż_(Ä)_/Ż