Povijest ljudske gluposti

Neki kažu da je zbog fluora u vodi, drugi da smo podložni autoritetima koji su u informatičkom dobu stekli nekontroliranu moć. Ja mislim da nije ni jedno ni drugo.

Isti smo bili i dok smo pili vodu iz bunara a vijesti donosili putnici, trgovci i vojnici u vječnim kampanjama, baš kao da nam je netko usadio svoju verziju triju Asimovljevih zakona.

Nedavno sam gledao neki film u kojem otac sinu predaje svoju vrhunsku mudrosti i kaže mu „sine vjeruj, nije važno u što, samo vjeruj“. Kao da su nam usadili vjeru kao vrhunsko dostignuće a da pri tome uopće nije bitno u što vjerujemo, jer iako su nam vjere različite, uglavnom poštujemo tuđu vjeru. Ono što ne poštujemo i ne možemo prihvatiti je čovjek i život bez vjere.
Većina božanstva koje poznajemo su solarni simboli, baš kao Isus koji umre, bude tri dana u grobnici i uskrsne, što predstavlja zimski solsticiji kad sunce dostiže najnižu točku u svom godišnjem putovanju, tri dana miruje pa se opet uzdiže. Isus doduše nije bio tri dana u grobu, jer ako je u njega položen u petak navečer a žene su primijetile da ga nema u nedjelju ujutro, onda je u grobu bio najviše dan i pol. Ali žene su tog jutra tek primijetile da ga nema, pa je u grobu mogao biti i puno kraće. U evanđelju po Petru, rimski vojnici koji su na grobu čuvali stražu svjedočila su da su s neba sišla dvojca, ušla u grob a izašla trojca od kojih jedan nije mogao hodati pa su ga dvojca pridržavala.

Ali ako je sunce vrhovno božanstvo bez kojeg nema života, zašto nam se ovih dana ruga?



Primijetili ste da je ovih dana vruće? Jest vruće je! I to nam stalno nabijaju na nos brižnici naših vjera. Ima doduše leda i snijega kao ovih dana na sjeverozapadnoj obali SAD.a, ali naši mediji nam neće slati te razglednice, jer nije politički korektno, već će nas uvjeravati u pravo aktivista da buše gume SUV automobila koji su veliki potrošači, dok veliko zagađenje uzrokovano sabotažom ST2 neće ni spomenuti jer nije politički korektno kritizirati britanske diverzantske akcije protiv Rusije dok se milijuni kubika metana raspršuju u atmosferi.

A sunce se i dalje smije s nebesa iz kojeg je nekad dolazila uzvišena istina a danas se tek gužvaju poruke sms-a. Sunce nam se smije sunčevim pjegama koje su oduvijek u jedanaestogodišnjim ciklusima najavljivali pojačanu sunčevu aktivnost i toplije vrijeme. Baš kao da nam kaže „lude! Zar ne vidite da sam to ja? Sve je bilo i uvijek će biti do mene!“, baš kao 1978 u Pločama kad su izmjerena nevjerojatna 43 stupnja Celzija i kad nitko nije ni znao ni čuo za klimatske promjene.

Osobno mi je ipak najsmješnije što se te pjege zovu korone, baš kao da šale s jadnim ljudima, pod teretom orma svojih vjera, nikad dosta.