Povijest ljudske gluposti

Kad zemlja još nije postojala, vanjskim rubom unutrašnjih planeta vladao je vodeni div Tiamat oko kojeg je stražario vjeran vitez Kingu. Tad se iz dubine svemira pojavilo čudovište Nibiru (tko je to meni naćulio uši?) s hordom svoj sljedbenika. Kingu se hrabro borio, ali preciznim udarcem Tiamat je bio raspolovljen, stvorivši bisernu ogrlicu u orbiti kojom je vladao i koja se u legendama i danas zove "vode nad svodom".

Ono što i danas zovemo "vode pod svodom", našle su novo utočište u orbiti između Venere i Marsa, a Kingu je i dalje ostao njen vjerni vitez koji obasjava njeno noćno nebo.

Formiranje novog vodenog svijeta je potrajalo dok su se fragmenti Tiamata ponovo oblikovali u prekrasan biser plave boje, lijep! Ali i tek sjena nekadašnje raskoši. Iz bisernih voda je izronio kamen zvan Pangea, čije ispiranje milenijskih kiša stvoriše muljevito dno svjetskog oceana.

I danas šireći Midgard, midlearth ili sredozemlje leži na kamenu, dok daleki oceani počivaju na akumuliranom mulju. Ali uvijek prisutna energija u njenom kamenu, ponovo je počela kuhati, rađajući nove zemlje i nov život. Iz njenog ranjenog srca u pustom oceanu započeli se uzdizati prekrasni otoci, a život s istoka i zapada počeo ga naseljavati. ostalo znate i sami ;)