Povijest ljudske gluposti

Već smo sto puta ponovili da se bog u hebrejskoj bibliji piše Elohim, što je množina, dok je jednina El ili Eloa koji se u bibliji spominje 57 puta. Dok je biblija pisana hebrejskim jezikom, narod, pa tako i Isus je govorio aramejskim jezikom, u kojem se El izgovara s Al, a Eloa s Ala. Kao što vidimo, Isusov naziv za boga je Ala, što je istovjetno s arapskim Allah, koji naglašavaju slovo „l“ i dodaju „h“ koji se u mnogim jezicima ne izgovara.

Mnoge kršćanske zajednice koje žive u muslimanskom svijetu, zajedno sa svojim pisanim biblijama, izgovaraju ime božje s Allah i u tome ne vide nikakav problem. Problem su vidjele neke malezijske muslimanske zajednice, koje su tvrdile da je Allah osobno božje ime, dok je u kršćana samo imenica za „bog“, te im stoga treba zabraniti njihova upotreba. Priča je završila na sudu, nakon dugotrajnog suđenja, umiješao se i vrhovni sud, koji je presudio da kršćani u Maleziji smiju koristiti naziv Allah.

Iako je naveliko glupo raspravljati o gramatici, jezično siromašnih semitskih jezika koji nisu imali vokale, već su se vokali „vokalizirali“ prilikom čitanja, a s obzirom na siromašni fond riječi, mijenjanje jednog vokala znači i mijenjanje smisla izrečenog, pitam se koje je ime boga, krivca tisućljetnih ratova Arapa, Židova i kršćana?