20 do asa
03.12.2014., srijeda
BUKVA-lna terapija
       Sa bukvom nema puno rasprave. Bukva je bukva. Treba i nju pokušati razumjeti. Ne popušta lako. Nije to breza. Kad se nađeš s bukvom oči u oči, moraš učiniti ono što moraš učiniti.....    Ovakvu terapiju preporučio bih svima. Dobit je višestruka. Od same fizikalije, svježeg zraka, izacivanje stresa...... Za početnike ipak bi trebalo krenuti od breze :)).....Puno je popustljivija. A možeš upoznati i neke svoje mišiće za koje nisi ni znao da ih imaš. Pogotovo dan nakon terapije:)) |
- 15:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #
16.02.2014., nedjelja
Od Sesveta do Šestina
|
Preko brda. Nisam bio na Sljemenu već 100 godina. Dobro tak se veli, nije 100, ali sigurno nekih 85 godina. Jučer je bio skoro pa proljetni dan, pa se išlo na kavu u brda, ono da se maknemo od te "vrućine". Sa nizina nije bilo naznaka da je gore još uvijek prava zima. Ima snijega, ali nije to ono uobičajeno za ovo doba godine. Ali ipak, očekivali smo i tamo proljeće, kad ono prava zima. Hladno, puše vjetar, skijanje u tijeku. Krenuli preko Dubrave.....  ...malo sam bio zbunjem i nisam točno ni znao onaj put kojim sam davno išao.....ali našli smo....htio bih samo reći da mi se čini kao grijeh uopće ići gore autom, ali već je bilo poslijepodne pa nismo stigli....ali teško je ovako opisati prizore koje možete vidjeti ako idete pješice....izgleda stvarno nestvarno..baš kao iz bajke....ovako samo par iz auta.......sve je prepuno raznih slapova.....  ...cijelim putem (dobrih 20 min) vozite se kraj ovakvih prizora..je li to od onog nevremena kad je jako puhalo ili od ovih dana ledenih kiša....nemam taj podatak, ali uz cestu su sva stabla iščupana, a ima stvarno ogromnih drveća....sada uz cestu ljudi to pile i čiste...inaće se ne bojim visine, ali na nekim dijelovima izgleda stvarno zastrašujuće...više nemate osjećaj da vas drveća štite od ponora uz cestu.....    ...a na vrhu prava zima....  ....kojim putem krenuti......  ...idemo prema skijaškim stazama.....  ..iako nismo činovnici, valjda smijemo ovuda....  ..i gore se rušilo.....  ....škola skijanja u tijeku.....   ...idemo i dalje u smjeru strelica....  ...staza gdje mogu skijati svi......danas je bilo najviše klinaca iz škole skijanja.....mislim da su najmlađi oko 4 god.....   ...ima i vuč(n)ica........  ....i u pogonu su....i male i velike......   ...vuče i ova manja, stajaća....  ...i ova sjedeća.....  ......ove godine nije bilo "jeftine" Snježne Kraljice", ali staza za skijaše otvorena.....   ...ali ima više boardera...valjda se tak veli...snow-board....to već par godina potiskuje obično skijanje....ne znam kako je, ja sam zadnji put na Sljemenu "skijao" na strunjači....nekad se mogla iznajmiti i onda nas 5-6 sjednemo i spuštamo se...i onda se penješ pol sata...di ćeš bolje....a ne ovaj board........  ....nakon skijanja smo krenuli još malo prema vrhu....tražio sam gdje je taj veliki toranj....nigdje ga ne vidim....a iz grada se vidi na vrh brda......popeli se na vrh, kad ono razočarenje...to uopće nije tak veliki toranj kak se čini odozdo...neki mali, bezvezni.....valjda je to neka optička varka, samo da nas privuče u brege......  ...kak je Ficho sad bio prvi put na Sljemenu, njemu to bilo super...al gleda on i vidi....pa viče: gle tata, tam ti je taj toranj !.....  ...aaa, tu je...zbilja je veliki......   ...pita on mene : a za šta je taj toranj !...kratko sam mu objasnil : pa to ti je za to da mi možemo gledat tv...znaš ono : ako nećeš "Dilom" onda ćeš "Silom" ...ili već nešto što nam pruža taj predivni tv........kak smo bili na vrhu, već nam je zbilja bilo hladno...vjetar je bio sve jači, pa smo se sklonili u vidikovac na kavu.....bila je gužva za parking ispred vidikovca......  ..unutra toplo sa pogledom na Zagorje......   ..i ako nekog zanima......  ..još neke zanimljivosti.....  ..zaboravio sam napomenuti da Sljeme ima svoju elitnu postrojbu u slučaju bilo kakvih napada.....topčinu M18....  ..i razna oklopna i neoklopna vozila.....  .....kavica pod grijačem.....  ..još jedan pogled prema zagorskoj Županiji....  ....wuuuuuuuušššššššššš.......  ......sad se trebalo vratiti otprilike istim putem do auta......krenuli smo drugom stranom ceste prema dolje....moram napomenuti za one koji još nisu bili na Sljemenu da jedna strana ceste (mislim od Blizneca) vodi do Sljemena, a jedna strana ceste vodi prema dole (do Šestina).....govorim to zato jer su to jednosmjerne ceste....zadnji put kad sam išao prema dolje (prije 5-6 god) naišao sam na auto koji ide prema gore, a ja nisam bio taj koji je išao u krivom smjeru....bilo je blizu, ali nije bilo jako prometno...ako idete autom, vozite polako, jer nikad se ne zna...to je još jedan od razloga zašto je možda bolje pješice.....ako idete na Sljeme moja preporuka je da se ostavi auto u Šestinama i pješice uz izgrađenu stazu koja je bolje uređena nego ona uz cestu za gore.....i to na cjelodnevni izlet...polako i pješice....zaista se ima što vidjeti......  .....ovo je pogled na Zagreb sa vrha Sljemena.....  ..i pogled nakon par krugova vožnje.....kat niže.......    ..i evo nas u Šestinama..vraćamo se među smogovce.......  ****mislim da je za srijedu najavljen neki dokumentarac o sljemenskim vodama i Sljemenu na nekom od tv programa***** Oznake: Sljeme, skijanje, Zima |
- 13:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #
10.02.2014., ponedjeljak
50 nijansi smeđe
|
Nije to opet o onim smeđim stvarima od neki dan. Ovo je priča o izgubljenoj zimi. Jedan zimski put koji to više nije. Ovaj put je umjesto bjeline bio omotan u smeđu boju, od koje se taj dan nije moglo pobjeći. Ima dosta snjego-neljubaca koji bi uskoro mogli odahnuti. Do kojeg dana još sam uvijek imao vjeru da zima nije gotova, ali kao što kopni snjeg, kopni i moja nada za nekom bijelom zimom. **************** Kad sam odlučio pisati ovih 50 nijansi smeđe, upozorili su me da bih trebao to nekako zaštiti (jer vele bit će to bestseler na blogu), i ako bude sniman film da moram nekako imati i potvrdu da ima zaista 50 nijansi smeđe. Tako sam morao odnijeti sve slike na analizu u institut za smeđologiju, i tamo je ustanovljeno da ima na svakoj slici neka nijansa smeđe. Bilo je i preko 100 slika na pregledu ,i iako su sve imale nešto smeđe, ipak smo mukotrpno sveli ovu priču na nekih 50-tak (jedva, bilo je teško izbacivati). I tako su institucije odradile svoj posao, a ja dobio potvrdu i zaštitu autorskih prava od instituta. *************** Krenuvši na put u potrazi bjeline na svakom koraku pratili su nas smeđi prikazi....    .....stigli smo na odredište, a ja sam htio što prije ući u zatvoreni prostor, da se pokušam maknuti od smeđih prizora i odmorim oči, ali i unutra se sve činilo smeđe......    ...sada sam već bio vidno potresen, pomalo čak i zabrinut, nestalo mi zraka.....izašao sam van i htio odlučiti na koju ću stranu svijeta krenuti.....  ...po nekom svom osjećaju izabrao sam jedan od puteva u nepoznatom smjeru.......  ....pomalo već i tužan kretao sam se laganim korakom.....moj osjećaj mogao se na početku šetnje prikazati otprilike ovako......  ....ali krenuo sam......u sebi sam vrtio jedne stihove pjesme, samo što sam ja te stihove vrtio u glavi zbog potrage za zimom i bjelinom : " od kad te nema ko beskućnik lutam po ulici skupljam opalo granje da ugrijem dušu koja je prazna al nade ja imam sve manje i manje " ...krenuo sam uzvodno.....  ...što sam dalje išao, to je put izgledao sve teži i teži....i sve smeđiji i smeđiji.....još ni traga znaku zime....  ..znam već da kad nam se čini nešto izgubljeno, i onda postoji neki put...ponekad samo treba čitati znakove...slijedit taj osjećaj u sebi...ja sam izabrao neki znak svjetla....  ...možda to i nije bio baš najbolji put, jer to svjetlo je bilo sve jače, počelo je biti zaslijepljujuće.....  ..tolko da sam već vjerovatno počeo i halucinirati....pa sam valjda vidio i bijele miševe....  ...sabrao sam se..krenuo dalje prema svjetlu...nisam posustajao....  ......i evo ga !..našao sam oazu usred pustinje !....oduševljen i umoran pohitao sam prema bijeloj oazi....  ....ali tu se sve promijenilo..kako sam se ja približio oazi, počelo je nešto čudno.....naglo se smračilo.....kao da sam počeo propadati u lišće.....drveće se počelo kretati i nekim čudnim zvukovima uzvikivati : to je naše ! ostavi to ! odlazi !.... ..malo u panici činilo mi se i da me žele napasti, jer diram nešto što pripada njima........  ...tražio sam izlaz iz šume...ali drveće kao da mi je htjelo prepriječiti put....više nisam bio siguran....viču da odem, a zatvaraju mi put....nisam htio riskirat nego sam tražio izlaz....  ..bilo je ipak i dobronamjernih koji su mi mahnuli i pokazali put za dalje.....  ...i pokazalo se dobrim..našao sam put...ne samo put, nego i znak zime....djelomično bijeli.....konačno.....  ..ali opet skoro isti scenarij...jaki vjetar počinje.....mrači se...a glasovi su ovaj put samo malo u višoj oktavi : to je naše ! to je naše ! ne diraj, gubi se !....  ...što sam drugo mogao nego pokušati krenuti dalje..iako sad već sa manjom nadom.....ali i dalje sam vjerovao...krenuo sam.....  ...ponovo sam čitao razne znakove .....  ...znao sam da mora postojati nešto....ponekad treba malo zastati, osvrnuti se oko sebe..potražiti te znakove....   ..i znak će se pojaviti u nekom obliku....siguran sam i to me drži....ima znakova, pa makar i u malom kamenu koji nam pokazuje put...krenuo sam u smjeru strelice....  ....put ide dalje.....  ....sada je već tu bilo dosta umora....žeđi....ali vjerujem i dalje u taj put......nešto se mora dogoditi...ne može biti pogrešan.....jednostavno ne može.......  ...i nisam se prevario...nakon okrijepe sam još više siguran da treba slušat to što osjećamo....i treba ići korak po korak u životu......  ...stepenicu po stepenicu.....  ..iako nekad naiđete na zatvorena vrata, ili spuštene rolete.....  ..ponekad nam treba neka promjena u životu....treba i to učiniti, ako nam tako kaže naš glas...pa makar i samo to bila neka promjena frizure......  ...čini mi se da sam sad već sve bliže tom znaku zime....osjećam to, ali ipak moram malo predahnuti, odmoriti....  ..nakon kratkog, ali prijeko potrebnog predaha krećem dalje...i evo, čim sam krenuo došao sam do nove spoznaje...tu sam blizu, još malo......  ...i zaista moguće da mi se upornost isplati.....i ovaj put....iako znamo da svatko nosi svoj neki križ......  ...iako znamo da nam često dođe upravo ono što smo zaista priželjkivali, toliko željeli...ono bitno i važno u životu....  ....iako nekad nemamo vjeru u nešto ili nekoga...upravo nam slučajni stranac može pokazati put..pružiti ruku spasa.....  ...moramo znati jedno : da one stvarne želje, u koje stvarno vjerujemo, za koje ni ne posumnjamo na trenutak da nisu moguće, te želje se ne raspuknu poput balona, poput brda onih želja za koje mislimo da su prave....  ..i svatko ima snagu za pronaći svoj neki put........  ....ova moja potraga na kraju se isplatila....nisam znao hoću li pronaći to što tražim, ali toliko sam želio to naći, te bijele ostatke zime, da nisam ni pomislio da ih neću pronaći....iako je potraga trajala skoro do sumraka.....  ...zaključio sam da ni smeđe baš nije u takvoj banani kako mi se na početku činilo....  ...i moj osjećaj s početka šetnje se ipak malo promijenio...ipak sam vjerovao da će biti nešto.....pa sad nije više tako tužno kao na početku....  ...i na kraju puta kada mi više toliko nije bilo važno uopće ono zbog čega sam i krenuo, upravo tada mi se ta želja i ispunila....našao sam te bijele tragove zime..... ...našao sam i Lijepu našu....  ...i cijelu Afriku zatrpanu snijegom....  ..neka mitska bića..... ...možda polu kanarinac-polu lav- polu nešto.....  ..možda neku macu.....  ...čvenk....  ili ljubav......  ***** Probao sam maksimalno skratiti, koliko sam mogao. ********** ...dug iz jučerašnjeg posta...... ...ono bijelo čupavo stvorenje je vrlo plaho, bojažljivo stvorenje i totalno bezopasno.....  ...a ima i oči.....  Oznake: Zima |
- 14:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #
12.01.2014., nedjelja
Jedna topla zima
|
Što ako nije samo jedna topla zima ? Što ako to bude češće ? Nije to dobro, nikako. Sve se mijenja. Još mi ljudi koji smo možda i najviše krivi za klimatske promjene u svemu tome najlakše "plivamo". A što je sa životinjama ? Sa biljkama ? Životinjske vrste dosta pate, izumiru, sele se u nova staništa. Što je sa jadnim medom koji ne može normalno odspavati zimski san !? Što je sa pčelama, mogući je najveći pomor pčela do sada. Sve skupa gubi ravnotežu. Biljke su totalno zbunjene. Doživljavaju više proljeća nego do sada. Pa tko bi tu ostao normalan ! Naravno da to sve utječe i na ljude. I oni osjećaju taj debalans. Ali i dalje mislim da je čovjek najveća "beštija" i da se on još uvijek najlakše svemu prilagodi. Ali i tome može doći kraj. A ionako vele da nas ima previše na kugli zemaljskoj. Možda priroda rješava taj problem i uzvraća istim načinom kako mi njoj već radimo godinama. Posljednji dani su stvarno koma, pretoplo je. Dani počinju dosadnom maglom.....  ...sva sreća pa se nekako uspije sunce probiti, i uživamo barem u tome....   ...neće nas to ubiti, ali ipak bih ja da je prava zima, jer kako će te zbunjene biljke koje su već propupale....  ...i visibabe koje izlaze u siječnju.....  ...dobro, ispada da moramo biti zadovoljni barem što će računi biti manji za grijanje, pa tako će i indijanci uštedjeti ove godine na plinu, ne moraju još grijati.....  ..i životinje su zbunjene, ali eto ih vani na toplom...i naša susjeda Biba je vani....  ..i mace su vani, ali ipak imaju barem podno grijanje.....  ...u 11. mjesecu sam posadio svoju prvu mini plantažu lješnjaka...to je trebalo biti najbolje vrijeme za sadnju, zbog mrazova i toga...... iako su se svi primili, svih 47 komada, ali ono što nije trebalo biti a to je da su svi propupali....sada je to hrana za srne koje su počele jesti pupove lješnjaka i stradalo je nešto sadnica.....  ...nisam bio u blizini, ali moji dobri pomagači su reagirali brzo i učinkovito i obranili nasade pomoću jednostavnog rješenja.....  ...hvala blogeru****** vajrapani@***** na ideji i savjetu, pokazalo se učinkovitim, tako sad kornjače štite od srna......  ...baš me zanima kakve i kada će biti berbe grožđa u budućnosti.....  ...puno ljudi će reći pa ništa tu nema loše u svim tim promjenama i pokazati onako rukom kao sve ok, nešto slično kao u reklami dr. Oetker (čini mi se)......  ...ali bojim se malo za poljoprivrednike, za životinje, ali i za sve nas...možda sam samo paranoičan, ali što ako počnu rasti neke čudne svijetleće gljive koje zrače.....  ..živjeli, preživjeli pa vidjeli...... Možda je to samo ove godine. Ja bih ipak da se vrati zima. Nešto slično kako je to i izgledalo prije.......      Oznake: Zima |
- 12:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #
14.12.2013., subota
Cilj bez sredstava
|
Dobro je imat neki cilj, kažu ! Je, a kaj s onima koji ne biraju sredstva da dođu do cilja !? Pa ti su možda i najgori. Ono, idu preko svega i svačega, samo da ostvare neki cilj. Onda bolje da i ne postoje ciljevi. Nekima je cilj moć, nekima slava, nekima zajebat nekoga. E upravo ta moć, ona dosta toga otkriva. Vele novac kvari ljude. Meni to baš ne drži vodu. Možda je taj i bil pokvaren, samo dok nije imal moć ,bil je u sjeni ,nije karakter došao do izražaja. Ima primjera kad ljudi ostanu ljudi, bez obzira na moć, novac. E to je već rijeđe, ali nađe se. Jel cilj možda da ljudi ne gladuju ? Nije, jer da je to cilj ,nebi bilo gladnih. Jel cilj da nema siromaštva ? Nije, da je nebi bilo siromaštva. Vele neki stručnjaci da na svijetu ima dosta prirodnih resursa da se napaja cijeli svijet sa energijom (vjetar, sunce, voda), elektičnom i ostalim stvarima potrebnih za život. Tada ne bi nitko morao plačat struju ,jer bi bila besplatna. Ali ,jel to cilj ? Nije. Pa kod nas neki Pero Perić u svojoj garaži smisli auto koji ide na vodu ,vodik ,ili bio ulje. To je samo jedan primjer jedne male zemlje. Jel to u interesu naftne mafije ,nije. Evo tak Amerika uvijek ima kao cilj pomagat nekim zemljama i branit svijet od agresora i tetorista, a slučajno baš ti svi teroristi imaju malo nafte kod sebe u dvorištu. Onda moraju ulagat stalno u naoružanje, cijena prava sitnica ,a ljudi gladni. Dobro ,Amerika ionako postepeno pada ,a kinezi rastu. Neka predviđanja govore da 2025. kinezi preuzimaju sve i postaju najjači. E sad, jel nam bolje da smo amerikanzirani ili da jednog dana imamo table i sa kineskim znakovima.!? Ali netko uvijek ima cilj da nešto preuzima, nadvlada ,da bude najmoćniji. To se valjda ionak ne može više zaustaviti. Ima tu kod nas dosta i plemenitih ciljeva. Npr. neki su nas htjeli zaštiti od polarnih medvjeda ,i drugih zvijeri ,pa su krenuli u lov. Puno njih nas želi zaštiti od briga , jer kaže ona stara da kad imaš puno novaca, samo problemi. Tak da mi sad živimo bezbrižno, i opet se nekaj bunimo. Bunimo se da ne možemo više gledat i slušat onog Karamalka, a upravo taj Kara Malko nam najviše želi pomoći. Njegov je cilj da što više nas prestane uopće gledat tv ,a samim time i što više nas odjavi tv-uređaje kod naše najdraže kuće hrt-a. Tako bi zapravo štedjeli. Ja npr. sve manje gledam tv, u stvari skoro da i ne gledam.Upravo je u tome puno pomogao i Kara Malko i njegovi prijatelji, hvala mu na tome. Čak više ne gledam ni Spužva Boba Skockanog ,jer je i tamo. Eto ,ima i svijetlih primjera ciljeva ljudi koji koriste poziciju i moć da ipak pomognu ljudima. Ima i jedan nogometni klub u mojem gradu, kojem je glavni cilj prezimiti u Europi. S druge pak strane, ima dosta ljudi u Hrvatskoj koji imaju također cilj vezan uz prezimljavanje. Smo njihov se cilj ipak malo razlikuje od Dinamovog. Njihov cilj je prezimljavanje ,ali taj cilj je bez sredstava. Oni nemaju osnovna sredstva za dostojan život. Njihov cilj je kako prezimiti u Hrvatskoj !  Da ,dolazi zima ,i to kažu jedna od najhladnijih ! Ili sam ja krivo čuo ,možda su rekli jedna od najgladnijih ! Pa izgleda da su ovi naši ipak našli rješenje za svoj cilj povećanja nataliteta ,a to je što više osiromašit ljude. Vode se onime od nekad ,neće imat struje, tv su ionak odjavili, neće imat za kondome i ostale anti-baby dodatke ,i onda će opet biti djece ko nekad. Ljepo se ljudi griju jedni uz druge, ljubav cvjeta a deca rastu. Samo da ne dobe nešto čega nije do sad bilo ,da možda neko nekoga napadne jer je došo neki stranac u njegov kvart i vadi boce iz njegovih kontejnera. Ono ko kod mafije ,ne možeš mi doć na moj teren radit ! E da, i ne bumo više uopće gradili one urbane vile, radit ćemo samo ogromne objekte, jer zidar bu se popel na skelu negde u 60-toj ,pa bu zidal gore do svoje 67. ,tak da ne silazi dole u tim godinama. Spustit ćemo ga s dizalicom ili već s nečim kad dočeka 67.g. Oznake: Zima, hrvati, prezimljavanje |
- 00:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.10.2013., subota
Idemo na selo
|
Već i vrapci na grani bruje o tome da svaki amerikanac ima svog psihijatra. Kako svi prate trendove Amerike(više,manje),tako bi ubrzo i svi ostali mogli imati svog psihijatra. Razlozi mogu biti različiti.Netko rješava psihološke probleme izazvane svakodnevnim stresom,netko ide zato jer idu i drugi. Možda je to neki trend. Bilo kako bilo,ljudima ponekad zatreba razgovor. Ali ja mislim da nema tog psihijatra koji ti može pomoći ako si sam ne pomogneš. Psihić te može potaknuti da se pokreneš. A ja velim :pustite psihiće,ameri i svi ostali i dodjite na selo! Na selu je terapija kakve nema nigdje drugdje.I potpuno je besplatna. Ne samo da je besplatna,nego još dobijete ručak,desert,kavu i naravno i vrhunsku terapiju-body & soul koju nazivamo kao što je i sam naslov-DODJITE NA SELO! Možete doći u skupinama,samostalno,svakodnevno,ali moram napomenuti da smo prebukirani. Valjda će naš primjer slijediti i u drugim selima i omogućiti vam sličnu terapiju. Svaki puta je različit program,ovisno o god. dobu,mjesecu ili tjednu u kojem zatražite terapiju. Danas je bio program koji će vam biti prikazan kroz slijedeći slikovni opis. Dakle,prvo da vidimo prostor u kojem se odvija današnji program...       Kao što i sami znate svaki mogući fitnes,ili trening,ili psihić kojeg plaćate nije vrijedan ovakvog treninga. Ali kako svaki taj fitnes ili što već, ima svog trenera,fitnes gurua ili osobnog trenera tako i ovdje imamo seoskog gurua.Razlika je u tome što je ovo sasvim besplatno a vrlo korisno....  ...pa da počnemo sa terapijom....    ...još jedna prednost ovakvih novih programa je to što mogu sudjelovati svi uzrasti.....   ...ovaj današnji program, osim cijepanja,sastoji se i od slaganja drva...   Takve vrste programa se obično sastoje od dva dijela.Kao što ste vidjeli,prvi dio je bio cijepanje i slaganje drva,onda slijedi pauza,uz besplatni ručak,desert,kavu ,odmor. Dakle,slijedi zasluženi odmor....   Ručak se toliko brzo odvijao da nisam uspio ni slikati,jer nakon ove terapije osjećate se sjajno,a da ne pričam o apetitu. Uspio sam samo slikati desert i to u zadnji tren...  ..i kavu...  Upravo će početi drugi dio programa,a za razliku od prvog,sastoji se od cijepanja i slaganja drva. ...samo jedna druga hrpa...    ...već je to uigrana ekipa,ljudi koji su već koristili neke od programa "Idemo na selo",tako da je i ta hrpa nestala.....  ..a neki se čak stignu baviti i drugim aktivnostima...tako je i jedna djevojčica brala jabuke.....   ...ne može naravno ništa proći bez kosookih turista koji to sve promatraju....  ....završava i drugi dio programa,svi se osjećaju sjajno,zadovoljno i korisno...   Kao što znamo drveća su živa bića,šume su neophodne za ljudski opstanak,poštujemo drveće,planski pošumljavamo i brinemo se za prirodu. Da na neki način odam počast drveću pokazat ću vam da kao i svaki čovjek ,i svako drvo ima svoju priču i svoju različitost. ....ima tu zimskih guma...  ...raznih okruglastih....     ....a i srčanih drveća....   Zato ljudi, nemojte uništavati šume,nemojte plaćati razne tretmane,treninge,psihijatre. Raspitajte se da li ima starijih ljudi ili nemoćnih a treba im nacijepati drva za zimu,ili nešto slično,i umjesto ovih tretmana koje plaćate učinite nešto korisno za druge,a naravno i za sebe,jer ćete sigurno izbaciti nakupljeni stres ili se bar nadisati svježeg zraka.Dođite na selo! Jer svjež zrak,fizički umor,osjećaj kad pomognete nekome,a dobijete i ručak,odmor,terapiju,jednostavno je neprocijenjivo. Lijep pozdrav! *********idemo na selo********** Oznake: selo, cijepanje drva, Zima |
