20 do asa
30.09.2014., utorak
Kestenijada
       Sad bi se već netko mogao upitati : pa dobro kakva je to kestenijada, ni k od kestena !? Dobro, malo smo GLJIVArili, sad će kestenijada......   Ok, malo smo i CVIJETarili.....sada može kestenijada.......     Dobro, sad je već dosta. To je sve šuma, ali naslov je Kestenijada !! Gdje su kesteni !?? Evo, sad će, samo što nisu......   Ali umjesto KESTENijade malo smo i LJUSKArili .... Pogađate već, kestena nema !! NEMA ! Obično smo proteklih godina znali ići podno Sljemena uz cestu i pobrati nešto kestenja. U pravilu smo uvijek zakasnili u berbu i brali smo ostatke ostataka. Ali i tako smo nakupili na brzinu pune vreće. Prošle godine smo otkrili pravu oazu kestena i to u šumi do koje imamo oko 10 min vožnje, malo iza centra Sesveta. I u postu od prije godinu dana opisao sam to mjesto. To je šuma ogromna, prepuna kestenovog drveća, tu i tamo nađe se koji hrast i koji bor. Prošle godine nabrali smo za nekih niti sat vremena pune vreće, jer već po putu do šume mogla se nabrati poprilična kilaža. Išli smo ponovo u tu oazu, ovaj put nismo zakasnili, a nismo niti uranili. Jednostavno ih nema, u stvari ima, ali u tragovima. Do te šume je jednostvno doći, prvo se malo skrene lijevo par puta....   Pa onda samo desno.....   Inače se može i po šumi voziti, ako je baš potrebno, ali zbog znate već čega se može do kud se može.....  Znamo već kakva je sve ovo godina bila i koliko je bilo vremenskih prilika i neprilika. Sve je to učinilo svoje, pa su i biljke ispaštale. Nakon par koraka se već vidjela promjena......  ...jer i ova ulazna staza je nekoć bila prepuna ljuski od kestena, a sada je bila jedva pronađena.....  ...i tako smo mi hodali i hodali, planinarili, istraživali, gljivarili, cvijećarili, stablarili i ljuskarili......  .....sve dok ga nismo ugledali !! ....kao da ni sami nismo mogli vjerovati...da to je ON !!.......( osjećaj je bio kao da smo pronašli veeeeliiiiiiku čokoladu s lješnjacima:))........  (nevjerovatno, upravo sada sam dobio jedan pečeni na probu.....još se trebaju peći 5 min, taman da završim ovaj post:)) .....kao da je stigla nagrada, jer nismo odustajali....počela je kestenijada......malo, al' čovjeka veseli......    ....a one "normalne" veličine nazivali smo "kapitalcima"....  .....mjesto za odmor ovaj put nije bilo teško naći, jer stabla porušenih ima na svakom koraku....  ....da bi smo ipak skupili za koju rundu doma pečenih i kuhanih, bilo je potrebno da se rasporedimo po šumi na tri strane svijeta.....u stvari na dvije i pol, jer Ficho se ne može baš previše udaljavati........ali imali smo svoje zborno mjesto kod panja, pa da vidimo kakav je ulov......   Ulov na kraju nije uopće bio jako loš.......   ....pogotovo kad se uzme u obzir kakva je to godina bila....po šumi se još vide ostaci ovog ljeta.....  ....vidjeli smo i gljivu kojoj je svega dosta, i ovakvog ljeta i svega skupa....ona to više jednostavno ne može gledati :))...  Najlakše je kupit kestene na placu ili Konzumu, ali nema nama gušta onda :)) PS......nevjerovatno, nitko nam još nije naplatio gljivarinu, cvijećarinu, stablarinu ili bilo koju ......arinu !!.....čudo jedno :) |
- 18:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #
23.07.2014., srijeda
In the beginning - srp i čekić
Na početku...... Nije srp, nego mačeta, valjda !? I nije čekić, nego pila......  To sam uspio naći kod dede, jer nemam ništa od takvog alata. A i što će mi, nije mi nikada trebao. Kao ni mojim prijateljima. A sad skupljamo alat. Trebat će nam. A ne, ne idemo u seljačku bunu. Bar ne još. Nedavno smo nekako spontano došli do ideje da nešto radimo, sadimo, družimo se u prirodi i s prirodom. Kao nekad dok smo bili djeca, trčali po šumi, gradili kolibe. A di ćemo, pitam ja. Veli kum : imam ja neku zemlju, tam blizu, di smo odrasli !! Koliko ima zemlje !? Kum : negdje oko hektar ! Daj prevedi ! Kum : oko 10 000 kvadrata ! A kak to izgleda, jel košeno !? Kum : ma nije, nije košeno preko 10 godina ! Sigurno je velika trava !? Kume, nije trava, tam ti je sigurno šuma !! Kum : ma nije valjda šuma !?? Je kume, je . Idemo samo vidjeti kolika je točno ta šuma......  Nakon što smo malo prošetali šumom ( livadom) razmišljali smo što ćemo dalje. Proučili smo malo koliko bi koštalo ono malčiranje, pa koliko bi koštao bager da počupa korijenje. I vidjeli da svejedno trebamo nešto porušiti da bi uopće mogao neki stroj doći. Ali kako smo svi u novčanoj banani i moramo štedjeti za moguću sadnju plantaže treba nam svaka kuna. Tako smo odlučili krenuti ručno. Nažicati neki alat, možda nešto kupiti ( motorku, kosilicu), mačetu imamo, pilu imamo, još treba i srp neki, pa čekić i sjekira, jer trebat će urediti dnevni boravak za početak. Mjesto gdje ćemo odmarati dok rušimo taj jedan hektarić drveća i grmlja. Išao sam u izvidnicu prije prve akcije u subotu kada ćemo napasti jedan dio. Malo sam počistio da se uopće može doći i piliti drvo........  ....i složio privremenu klupu za mali odmor......  To je tek milimetar posla od ukupnog krčenja, jer treba se probijati kroz đunglu....   ....i kroz trnje.....  ....i provjeriti odmah što nas sve čeka od mogućih stanovnika šumskih puteva....ima li možda medvjeda, vukova, srna, zečeva, vjeverica......za sada sam vidio komarce, puževe i neke ostatke mogućih većih posjetitelja našeg budućeg parka......   Zaključak je da će biti tu svega, samo neće dosade. Puno ćemo dobiti s time i jedva čekamo. Vraćamo se na staze djetinjstva, opet ćemo raditi kolibe u šumi, napravit ćemo i klupe i stol, jer ipak smo mi ekipa belatora u duši. Sada ćemo svako slobodno vrijeme provoditi u šumi, malo radit, malo roštiljat i kartat belu uz pivicu i dobro društvo. Zbogom birtije !! Sada možemo bez brige opet biti djeca, jer uz igru dobivamo i neku korist. Taman da ne uspije naša zamisao plantaže, barem ćemo radit i kretati se, biti u prirodi i očistitti tu šikaru. A ako uspije naša ideja, imat ćemo višestruku korist. Osim možda i financijske, moći ćemo tu doći i s djecom, nešto napraviti i usput trčati i divljati !! Jeeeeeeeeeeeeee !!!!! Ali jedva čekamo tu subotu da nas četiri belatora krenemo u akciju......imamo četiri mjeseca fore da to očistimo.....    Evo kume da ti ne šaljem mailom izvješće, lakše mi je ovako, a usput vide i moji blograđani. Još samo da ti zahvalim kume što niste to kosili godinama, sad barem imamo zanimaciju, ccccc. I da znaš koji sve alat treba, nisam imao metar pa sam ti ovako izmjerio drveća, većina je u ovim mjerama, ima debljih i tanjih.....  Ima posla, ne vidiš mu kraja, tra la la la.......  Ako vas dragi blogeri zanima naša daljna izvješća u vezi života u šumi podijelit ćemo ih katkada i sa vama :)) ***************DODATAK****************** Evo kako otprilike izgleda jedno " belatorsko gnijezdo " Tamo negdje pokraj savskog nasipa.....  .....sakrilo se gnijezdo.....  ....u dobrom društvu i prirodnom okruženju.....   ....gdje sve bješe mirno.....  ...belatori nalaze svoj mir.....doduše na ničijoj zemlji, pardon, Bandićevoj zemlji ( valjda).......  ....ali sada možda presele na svoju novu lokaciju...i kao dokaz da smo ljubitelji prirode i da nijedna vrsta nije ugrožena.....  Oznake: šuma, priroda, sadnja, krčenje |
- 16:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #
08.03.2014., subota
Zora maksimirska-nastavak
|
Prvi put imam tremu dok pišem. Osjećam neku pozitivnu nervozu. Za mene je maksimirska šuma nešto posebno. Zašto ? Ne zato jer se nalazi u mom gradu, ne zato jer je to park. Meni je ta šuma dala puno. Dala mi je ravnotežu. U razdoblju prošlosti, kad sam proživio neke teške trenutke, i kad sam mislio da neću moći dalje, u Maksimiru sam našao ravnotežu. Zašto ravnotežu ? Kako je život kaotičan, taj kaos je potreban i sveprisutan.Nakon svakog kaosa dolazi do ravnoteže. Cijeli svemir teži nekoj ravnoteži. Zamislite jednu prostoriju koju pregradite po sredini. Jednu stranu grijete, a druga ostaje hladna. Nakon što postane vruće u tom zagrijanom prostoru i maknete pregradu, tada počinje kaos. Hladni zrak odjednom počne ludo padati dolje, a topli zrak krene prema gore. Uz to, sve se međusobno isprepliće i miješa. Zavlada totalni kaos. Da to može vidjeti prosto oko, vidjelo bi upravo totalni kaos. Nakon tog kaosa zavlada ravnoteža, mir. Ovaj post je zapravo odraz toga što sam ja. Maksimir je ja, a ja sam Maksimir. Tada, u prošlosti, svaki sam dan ispraćao u Maksimiru. Nije bilo bitno da li pada kiša, snijeg, puše vjetar ili je hladno i blatno i jesam li umoran. Bio sam tamo svaki dan. Svaki. Sam u šumi, a ipak nisam sam. Zato mi ovaj post teško pisati. Danas nakon noćne smjene, u pauzi dok sam čekao da idem na predavanja u vezi posla, svratio sam u šumu. Ovaj put me mučilo to što ne mogu napisati priču na onaj svoj uobičajeni način. Ne zato jer nemam priču, nego zato jer imam previše mogućih priča. Zato sam ovaj put izabrao jednu pjesmu pa ću preko nje ispričati priču. Valjda se Bare neće naljutiti što sam posudio pjesmu. Htio bih samo još reći da znam da moje fotke nisu nešto posebno, realan sam čovjek. Iskrano, bitno mi je složiti neku priču, mada bih volio da te moje fotke mogu dočarati kako izgleda to meni u stvarnosti. Nije isprika fotoaparat, ali zaista je teško sa 7.2 Mp dočarati stvarnost. Ali nije mi to toliko bitno. Da ne bude predugačko, moram sada krenuti. Tko ne voli slušat pjesmu, nek čita tekst. Tko ne voli tu pjesmu niti čitati, nek samo gleda slike. ( za potpuni ugođaj stisni play i putuj ) gdje je nestao čovjek.....  gdje se skrivao.....  iz vagona godina.....  na tračnice ispao.....  gleda gdje su znakovi......  kojim putem krenuti....  može li itko reći.....  gdje je put ka sreći.....  samo živi, samo budi.....  svi odgovori doći će sami.....  samo stoj na svjetlu....  i doći će kraj tami.....  kakva je to istina, kad s druge strane je laž....  izvrnute vrijednosti.....  strah, samo strah....  neostvareni snovi.....  radiš ono što ne voliš.....  ali mogu ti reći....  gdje je put ka sreći....  samo živi, samo budi........  svi odgovori doći će sami....  samo stoj na svjetlu.....  i doći će kraj tami.....  kako dugo će postojati.....  kako dugo će nestajati....  želje, potrebe, osjećaji....  koji koče i pokreću.....  tebe, mene, sve to vrijeme....  srca tvrda ko kamenje....  da, mogu ti reći....  pokazat put ka sreći....  samo živi, samo budi......  svi odgovori doći će sami....  samo stoj na svjetlu....  i doći će kraj tami......  |
- 23:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #
08.10.2013., utorak
Šumsko istraživanje
|
...ili šetnja... Krenuli smo Ficho i ja u šumsko istraživanje.Nismo bili već neko vrijeme u našoj obližnjoj šumi,pa smo odlučili ići okolnim putem.Da vidimo što nam nudi pravi jesenski sunčani dan.  ..tek smo ušli u šumu i odmah naišli na ono što smo i mi kad smo bili klinci najviše voljeli radit po šumi.Pronašli smo znakove da netko i u današnje vrijeme,u doba visoke tehnologije ipak posjećuje šumu i nastavlja priču koju smo i mi nekad voljeli...a to je izrada kuće,kolibe ili kako god.....    ...i ja teško odolijevam da se ne popnem gore,a kamoli Ficho...  ...htio je da nastavimo gradnju,jer ima pripremljenog materijala.....  ...ima vremena sine,gradit ćemo mi,idemo sad dalje u istraživanje...   ...tek smo krenuli,a naišli smo na još jednu gradnju,doduše malo skromnije arhitekture,ali jednako lijepe priče...   ....naišli smo i na ogromnu zmiju...  ..Ficho je odlučio skupljati žireve...  ..a ja tražio nove dokaze da se djeca igraju vani,na otvorenom...novi dokaz su napravljene biciklističke staze sa preprekama...   ..kako nismo pronašli kestene,odlučili smo malo potražiti gljive..ne kužimo se u gljivarenje,pa nismo ništa dirali,nego samo slikali..ne znamo što je tu otrovno(ili kako veli Ficho-ljuto),a što ne...pa evo malo gljiva....           ....tražeći gljive malo smo se udaljili od glavnih puteva,pa smo morali početi tražiti izlaz iz šume...našli smo samo neki stari kompas koji nije bio u funkciji....  ...ponovo se pojavilo sunce pa smo uz pomoć njega krenuli...    ..i ubrzo pronašli stazu...  ..i put prema kući...  ...ej Ficho,pa ti si donio puno žireva,što ćemo sad s njima...  ..pa radit ćemo nešto!-veli Ficho...dobro sine,ti radi a ja ću ti asistirati..i krenuo je on na posao...  ...opet neki čovječuljci-mislim si ja...valjda je takvo vrijeme...   ..napravio Ficho i nakakve utege,pa onda ispala teretana,ili veseli trening...  |
