20 do asa

23.09.2014., utorak

Tiho o tiho govori mi.....

....jesen

Htio bih napisati nešto o jeseni, a da već nije negdje napisano.
Htio bih reći nešto o jeseni što još nije rečeno.
Htio bih i reći da volim to godišnje doba, a da ne zvuči kao klišej, ili da ne zvuči kao da se ponavlja, ili da ne zvuči kao pisanje o nečemu aktualnom.
Htio bih reći da zapravo volim jesen od kad znam za sebe.
Nisu ni ostala godišnja doba za bacit, proljeće je divno, život buja, sve se budi.
Ljeto nam daje energiju, čekamo godišnji, veselimo se suncu, moru ili planini.
Zima je lagano ušuškavanje i promatranje pahulja kroz prozor, sve je skroz mirno kad je bijelo.
Ali jesen je ta koja nudi najviše. Njezine kiše su poznate, ali su mirne i pristojne.
Plodovi se nalaze na svakom koraku, priroda pokazuje da je darežljiva.
Sve je puno raznih boja, spektar od bezbroj nijansi koje se iz dana u dan mijenjaju.
Ima svoje posebne mirise.

Nekako si tu razliku najlakše opisujem kroz život.
Ako gledamo ljudski život kao spoj četiri godišnja doba, tada bi proljeće bio onaj dio kad se rodimo, polako se budimo, rastemo, bujamo. Jedan predivan dio u kojem puno toga saznajemo, počinjemo.
Ljeto je turbulentno razdoblje, ima svega, ali najviše topline. U tom dijelu života događa se mnogo stvari, baš kao što je i ljetno godišnje doba. Tu može biti svega, od euforije do depresije. Volimo, trčimo, letimo, zaljubljujemo se, plivamo, zastajkujemo, znamo biti usporeni, ubrzani, ma sve, samo nije mirno.
Jesen mi nekako djeluje kao razdoblje života kada smo najmirniji, kada tek zapravo postajemo najsvjesniji ljepote oko sebe, one stvarne. Mudriji smo, mirniji, ne letimo, ali idemo. Sjećamo se, ali ne živimo u prošlosti, znamo točno gdje smo i znamo da smo u jeseni. Kako smo mudri tako znamo da ne trebamo razmišljati o zimi, jer ona će doći onda kada dođe, nakon jeseni.
Kako smo mirni, tako znamo da jesen može potrajati i duže i da nas ono zubato sunce može ugrijati.
Zima života bi bila onda kad je osjetimo, onda kad nas ni sunce valjda ne može zagrijati i kad se ne možemo u prolazu diviti bojama one jeseni vani.
Još nisam u jeseni života, tu sam još u ljetu, ali to je neko moje viđenje života opisano kao godišnje doba.
I ne može se to izračunati godinama, nego je za svakog čovjeka drugačiji omjer.
Vidjet ću kad budem u jeseni.
Za sad se divim ovoj vani, pravoj i mirisnoj.
Eto, htio bih napisati nešto o jeseni, jer zbilja je volim. Neki kažu da čovjek većinom voli ono godišnje doba u kojem je rođen.
Ne znam jel to zbog toga, ali volim je još od malena.
Kad otkrijem što da napišem o jeseni, a da ne zvuči kao klišej javit ću vam, napisat ću, a vi dotle pogledajte da jesen daruje svojim plodovima, bojama, mirisima ..........

Čini se da čovjek teško može ostati praznih ruku ili gladan u jesen. Nekada ima više toga, nekada manje, ali priroda u jesen svaki put ipak nešto ponudi.
Naravno, nisu tu samo plodovi, u jesen čovjek se treba i za zimu pripremiti, ali i to je lijepi dio jeseni.....