20 do asa

19.08.2014., utorak

Ljubav je na selu - br.2

Kak je prošli post dobio taj naziv sasvim slučajno, zbog umora, ostavio sam ga , nije mi se dalo ispravljati. A i nema potrebe, može ostati taj naslov. U ovom postu neće biti toliko boje kao u prošlom, jer ovim postom selimo većim dijelom u rane 70-te. A neke fotke još dalje u prošlost. Ne znam kako vi, ali ja obožavam gledati stare fotke, i to baš one crno-bijele. Uvijek mi je to bilo fora. I današnje neke si ostavim crno -bijele kad fotkam neke obiteljske, baš zbog toga jer ih obožavam. Ovaj post bit će priča o dedi i baki, a nekako je povezana sa prošlim postom, jer Ficho je sada tamo. Samo ovdje je riječ o dedi i baki dok još nisu to bili, odnosno ima fotki dok se još nisu ni poznavali. Pa ako volite pogledati nekad te stare slike, ostanite s nama. Dakle, ovo je on....frajer deda..... .....možete si misliti koji je frajer bio sa pilom.....dobro, nije samo ganjal ženske, veli da je bil dinamovac (još je uvijek) i da je najmanje 50 puta išao tim motorom na tekme u Maksimir....nekad ih se vozilo tri, nekad četiri na motoru..... .....ali osim na tekme išlo se valjda i nekam van na plesnjake.....a žene, motori, plesnjaci, sve to nekak ide skupa.... ...a ne nije to Fichina baka.....to je valjda neka suseda.....ne znam , reko mi je deda tko je to ,al sam zaboravio....hm, trebalo je tog zagorskog veseljaka nekako uloviti..... .....nije velika razlika u godinama, da ne mislite da je sljedeća fotka baš iz tog vremena......baka je još mala, eno je dolje desno..... ...ali evo jedne iz ranih sedamdesetih.....čagica....uspjela je baka ćopiti dedu :))..... Ove dalje fotke sam odabrao tek toliko radi toga jer su mi fora iz nekog razloga. Na ovoj je jedan čovjek koji mi je isti onaj "Cinober" iz Gruntovčana ako se ne varam.... ....ova je isto iz Gruntovčana donekle, zbog one žene u pozadini : "Isusek, Isusek "........pak buju se napili...... .....ružiona.... ... i jedna morska..... Eto, to je crno-bijela ljubav puna boja. Nismo našli dedu dok je bio mali, ali imamo još jednom baku....... Oznake: djed, baka, fotografija, selo

- 19:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

26.06.2014., četvrtak

Suza za zagorske brege

Uzmeš suzu...... .....i uzmeš zagorski breg...... I dobiješ " Suzu za zagorske brege ". Ima puno pjesama o Zagorju, ali " Suza" je jedna od boljih, barem meni.Ne govori ona samo o Zagorju, nego o svim ljudima koji su morali napustiti svoj dom. Jučer sam počeo slagati slike da napišem post o Zagorju, bregima i svima koji su morali iz nekog razloga napustiti svoje selo, mjesto ili grad diljem Lijepe naše. Vidio sam i post od Čuvarice pinkleca@ danas pa mi se i on čini kao prigodan. Uz njeno dopuštenje postavljam i njega. Prijatel U pjesmama se najčešće i spominju odlasci iz rodnih krajeva, kako zagorskih, tako i dalmatinskih, slavonskih. ličkih, istarskih i svih drugih. I najčešće su to bili odlasci sa gorkom pilulom ili knedlom u grlu. Ali nije bilo izbora, trebalo je ići trbuhom za kruhom. Čovjek je tada jednostavno morao biti jak. Neke je vukla nostalgija jače, neke slabije, neki nisu izdržali pa se vratili, neki još uvijek sanjaju o povratku, a neki pak zaboravljaju ili bar se tješe da zaboravljaju. Mislim da je nemoguće zaboraviti djetinjstvo ili takav jedan korak u tuđi svijet. Neki drugi su pak odlazili sa sela jer su željeli drugačiji život. Pa su došla još gora vremena kada moraš pobjeći sa sela prema gradu, ali i taj grad više nije isti. I u gradu je život sve teži, baš kao i nekad na selu. Vidi se tračak nade u brojkama koje govore da neki zagorski gradovi poput Varaždina i nekih okolnih mjesta imaju visoku zaposlenost i da ljudi solidno žive. Ja sam dijete asfalta, grada, nisam nikad živio na selu, dok su moji roditelji morali otići sa sela. Već sam pisao o životu svojeg oca koji je kao dječak mjenjao cipele sa starijim bratom i gurao papir u njih da mu ne ispadaju. Dalje vam ne trebam objašnjavati. On je sa 15 godina krenuo prema Zagrebu, morao je. Mnogi su tada dolazili u gradove. Sjećam se svojih odlazaka kod bake po ljetu i igre šumom i bregima, sjećam se i berbe grožđa i umornih seoskih ruku i očiju baki i djedova. U meni se već neko vrijeme javlja neka želja za životom na selu. Ne znam još točno zašto i kako, ali polako uviđam. Izgleda to malo nemoguće i kao korak unazad, ali ja mislim da je život na selu puno bolji od onoga u gradu. Neću sad opisivati i objašnjavati argumente, želje, osjećaje, jer bi post bio predugačak. Uglavnom si mogu predočiti osjećaj kada su ljudi morali odlaziti iz svojih krajeva. Volio bih da sela nikada ne nestanu. Evo mali prikaz zagorskih pejzaža, livada, života i još mnogo toga.........naravno uz pjesmu - za sve kajkavce ali i sve druge koji su morali otići i sve koji vole ovu pjesmu........ Nadam se da je prikaz dobar, makar mi se čini da je nemoguće to prenjeti na fotke. Ipak je uživo nešto drugo. Da me netko i pitao prije samo dvije-tri godine što mislim o životu na selu rekao bih mu da je to bezveze. Oni koji su čitali znaju da sam krajem prošle godine dobio želju da nešto posadim, po prvi puta u životu. Da nečemu dam život i da to raste. A prirodu volim oduvijek. Valjda sam si podsvjesno zato i našao punicu na selu, hehehe. Život je htio da igrom slučaja i na poslu kojeg sam radio zbog gašenja moje prijašnje firme, radim nešto malo oko zemlje. O poljoprivredi nisam imao blage veze, kao što nemam ni sada. Ali sada imam želju. Opet igrom slučaja sam preko interneta naišao na sadnju i opise ( ionako sve ima na guglu sada), i posadio svoju malu plantažu trave........ Šalim se. Posadio sam lješnjake, ali kako nemam naviku tih radova malo sam zakasnio sa košnjom trave, tako da sam se morao dobro pomučiti da ih uopće nađem. Kada sam ih detektirao, tek onda sam mogao kositi. Dobio sam i pomoć u radnoj snazi..... .....pristigli su i prvi volonteri iz grada, jer ljudi vole friški zrak a i malo fizikalije ne škodi...... ...i uspijeli smo čak pronaći i lješnjake......nisu svi preživjeli, neke su popapale srne, neke gusjenice, a dva sam ja pokosio jer ih nikako nisam mogao naći......jbg, nitko nije ni rekao da je život na selu lagan...... ...ali je zato poseban i lijep, a ne samo težak.... Malo je duži post pa ste valjda izdržali. Tko zna, možda u nekoj budućnosti ovo budu poljoprivredne kronike jedne male građanske obitelji sa sela :)) Oznake: Zagorje, bregi, selo

- 17:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

29.10.2013., utorak

Selo ili grad

Već dugo vremena znam ili osjećam da svaki čovjek ima u sebi ono nešto. Ne znam točno kak se zove,dal snaga,podsvijest,um,unutarnji glas ili kak ja to zovem "čovječuljak". Puno puta mi se pokazalo sretno i jedino ispravno ako poslušam taj unutarnji glas. Možda se u početku čini nešto čudno i bezvezno,ali kasnije se tek vidi što i zašto se nešto javilo. I naučio sam čitati svakodnevne znakove u životu. Zato me valjda ne može baš nešto tako iznenaditi kod mene,ali isto tako i kod drugih ljudi. Danas je nešto bitno,a već sutra nam to može biti potpuno nebitno ili obrnuto. I vjerujem u ono da se dobro dobrim vraća. Isto tako znam da nikada nisam htio nekome nešto loše u životu,a vjerujem da to i vas puno ne želi. Ali vidljivo je u životu kako se neki ljudi naslađuju ako nekome nešto ne ide u životu,a neki su nekima zavidni ako im ide. To nisam nikada mogao shvatiti,al onda se pomiriš da je to tako,i uvjek će toga biti. Htio bih reći da nam život zapravo puno toga pruža,i da zaista mislim da uz neku sudbinu kao suđenu,ipak dosta toga u životu biramo. Naravno nitko ne bira da je bolestan,ali pošto vjerujem i u sudbinu onda si to tako objašnjavam. Dakle,zdrav sam i zahvalan sam na tome,i pokušavam to ne uzimati zdravo za gotovo. Da se vratim na čovječuljka.Već sam pisao o tom čovječuljku da me znao iznenadit,odi ovo,odi ono. Prije par dana sam ostao kod kuće,bio sam prehlađen,svaki mišić me bolio,bio sam dosta umoran.Probudio sam se taj dan,spremio za posao,samo što nisam krenuo,kad sam odlučio ipak ostati doma,da se regeneriram. Uzeo sam tri dana od godišnjeg,jer nisam mogao sve iskoristit po ljetu. Nekako mi je tih dana u ruke dospio papirnati oblik novina(inače ne čitam već dugo te novine,nego malo po netu),i listam i čitam.Zna određene dane biti onaj prilog o vrtu,kojeg sam do ovog dana redovito preskakao,čak sam se i znao pitat--zar postoji netko tko čita taj prilog,meni totalno bezveze i nezanimljivo. Ne znam zašto,i kako sam taj dan i to prolistao i malo čitao.Možda je tu čovječuljak imao svoje prste,ili je to onaj jedan od znakova.To će se tek pokazat. Da skratim priču,od tog dana i tog priloga,krenulo je sve u nekom drugom smjeru. To što sam tamo pročitao,zapravo me odvelo nekamo drugdje,pa još nekamo drugdje. Na kraju mi čovječuljak veli odi kupi vreću umjetnog gnojiva. Pa kaj si lud,mislim si ja,a onda se sjetim da je to čovječuljak i do sada mi nije želio loše. Tako sam otišao sa doslovno zadnjim novcima u biljnu apoteku i kupio to gnojivo.... A zapravo sam shvatio i povezao da ovo što već pol godine idem sa grčem na posao,pokušavam promijeniti posao,zapravo u tom dijelu ne slušam čovječuljka koji mi govori da napravim potez u smjeru napuštanja tog posla,ali za to nemam dosta hrabrosti jer znate kako je danas teško do posla. Jedan dio mene zna da bih se nekako izvukao da poslušam čovječuljka i ovdje,samo kao što sam rekao bojim se. I tako mi se čini da sada čovječuljak u želji da mi pomogne ide okolnim i meni možda lakše prihvatljivim putem. Dakle kad me već uputio na ovaj sadašnji posao gdje stvarno radim sve i svašta(nije da znam to sve raditi,ali si na neki način prisiljen naučiti,samo jedan mali dio tog posla je i posao vezan uz prirodu,sadnju i slično) ,sada čovječuljak želi reći da mi je to valjda trebalo ,jer kako bih inače shvatio da volim puno prirodu i rad u prirodi. Do sada sam bio tipični čovjek asfalta,ništa nisam radio vezano uz prirodu a pogotovo sadnju ili slično.Sada na poslu znam tu i tamo nešto napraviti od toga,i shvatio sam da to volim,tek nakon što sam dospio u ovu firmu,nakon ovih novina i znakova čovječuljka. Nemam nikakve poveznice sa selom osim što su moji roditelji rođeni na selu i kao mladi pobjegli u grad. Ja ću pokušati napraviti obrnuto,cilj mi je dospjeti na selo i baviti se nekom vrstom sadnje i rada na zraku. Pitao sam punicu i tasta jel mogu kod njih nešto početi saditi i dogovor je da idem sljedeći vikend posaditi svoje prve privatne sadnice u životu. Teška je situacija,gledam i da odem iz države privremeno,da se probam oporaviti malo financijski,jer ovim tempom bi mogli počet dolaziti isključivati neke od komunalija jer se sve više kasni s plačanjem. Ali od ovog dana kad sam kupio vreću gnojiva više nema kukanja,jer od kukanja nema ničega. Probat ću postići svoj cilj koji naravno nije novac,nego normalan život sa što manje stresa i pokušati raditi ono što volim,jer mi se to čini kao najveći uspjeh--raditi ono što voliš! Zemlje ima ,nije moja al nije bitno..... To je sada samo početak jer ne mogu odmah puno toga posaditi,ali kao neka vrsta rekreacije i ljubavi prema prirodi,pa možda u nekoj budućnosti(za 3-4 godine) možda krenem tim svojim putem prema selu. Živi bili pa vidjeli! Oznake: selo, grad

- 19:57 - Komentari (19) - Isprintaj - #

05.10.2013., subota

Idemo na selo

Već i vrapci na grani bruje o tome da svaki amerikanac ima svog psihijatra. Kako svi prate trendove Amerike(više,manje),tako bi ubrzo i svi ostali mogli imati svog psihijatra. Razlozi mogu biti različiti.Netko rješava psihološke probleme izazvane svakodnevnim stresom,netko ide zato jer idu i drugi. Možda je to neki trend. Bilo kako bilo,ljudima ponekad zatreba razgovor. Ali ja mislim da nema tog psihijatra koji ti može pomoći ako si sam ne pomogneš. Psihić te može potaknuti da se pokreneš. A ja velim :pustite psihiće,ameri i svi ostali i dodjite na selo! Na selu je terapija kakve nema nigdje drugdje.I potpuno je besplatna. Ne samo da je besplatna,nego još dobijete ručak,desert,kavu i naravno i vrhunsku terapiju-body & soul koju nazivamo kao što je i sam naslov-DODJITE NA SELO! Možete doći u skupinama,samostalno,svakodnevno,ali moram napomenuti da smo prebukirani. Valjda će naš primjer slijediti i u drugim selima i omogućiti vam sličnu terapiju. Svaki puta je različit program,ovisno o god. dobu,mjesecu ili tjednu u kojem zatražite terapiju. Danas je bio program koji će vam biti prikazan kroz slijedeći slikovni opis. Dakle,prvo da vidimo prostor u kojem se odvija današnji program... Kao što i sami znate svaki mogući fitnes,ili trening,ili psihić kojeg plaćate nije vrijedan ovakvog treninga. Ali kako svaki taj fitnes ili što već, ima svog trenera,fitnes gurua ili osobnog trenera tako i ovdje imamo seoskog gurua.Razlika je u tome što je ovo sasvim besplatno a vrlo korisno.... ...pa da počnemo sa terapijom.... ...još jedna prednost ovakvih novih programa je to što mogu sudjelovati svi uzrasti..... ...ovaj današnji program, osim cijepanja,sastoji se i od slaganja drva... Takve vrste programa se obično sastoje od dva dijela.Kao što ste vidjeli,prvi dio je bio cijepanje i slaganje drva,onda slijedi pauza,uz besplatni ručak,desert,kavu ,odmor. Dakle,slijedi zasluženi odmor.... Ručak se toliko brzo odvijao da nisam uspio ni slikati,jer nakon ove terapije osjećate se sjajno,a da ne pričam o apetitu. Uspio sam samo slikati desert i to u zadnji tren... ..i kavu... Upravo će početi drugi dio programa,a za razliku od prvog,sastoji se od cijepanja i slaganja drva. ...samo jedna druga hrpa... ...već je to uigrana ekipa,ljudi koji su već koristili neke od programa "Idemo na selo",tako da je i ta hrpa nestala..... ..a neki se čak stignu baviti i drugim aktivnostima...tako je i jedna djevojčica brala jabuke..... ...ne može naravno ništa proći bez kosookih turista koji to sve promatraju.... ....završava i drugi dio programa,svi se osjećaju sjajno,zadovoljno i korisno... Kao što znamo drveća su živa bića,šume su neophodne za ljudski opstanak,poštujemo drveće,planski pošumljavamo i brinemo se za prirodu. Da na neki način odam počast drveću pokazat ću vam da kao i svaki čovjek ,i svako drvo ima svoju priču i svoju različitost. ....ima tu zimskih guma... ...raznih okruglastih.... ....a i srčanih drveća.... Zato ljudi, nemojte uništavati šume,nemojte plaćati razne tretmane,treninge,psihijatre. Raspitajte se da li ima starijih ljudi ili nemoćnih a treba im nacijepati drva za zimu,ili nešto slično,i umjesto ovih tretmana koje plaćate učinite nešto korisno za druge,a naravno i za sebe,jer ćete sigurno izbaciti nakupljeni stres ili se bar nadisati svježeg zraka.Dođite na selo! Jer svjež zrak,fizički umor,osjećaj kad pomognete nekome,a dobijete i ručak,odmor,terapiju,jednostavno je neprocijenjivo. Lijep pozdrav! *********idemo na selo********** Oznake: selo, cijepanje drva, Zima

- 23:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.