20 do asa
16.08.2014., subota
I have a Dream
|
Ovo je jedan od onih dana. Ili trenutaka u takvom danu. Kad se uzme tipkovnica i piše. Nekad je to bila kemijska i neki stari rokovnik. To je samo stvar vremena i okolnosti. Ovo je jedan od postova koji ne možeš ponovit sve i da hoćeš. Jer ako nestane ili ga nešto proguta, ne možeš ga ponovit. To je ono pisanje o kojem sam nekad pričao, samo pišeš. Ima nešto što hoćeš napisat i samo ide. Da nestane usred pisanja nikad ne bih ponovio to pisanje. Tu zna biti puno nepovezanih stvari i ne znaš kojim putem će te odvesti. To je ono kad izlaze riječi i samo ih slažeš . Nešto poput onoga kad te nešto obuzme i kao da ti izvršavaš samo ono fizičko pisanje, a nešto progovara iz tebe ili ti diktira. To je ono kad se ne pazi baš na gramatiku i ostalo, i samim time se ispričavam na mogućim greškama. Imao sam sinoć san, u stvari bolje reći noćnu moru. Prvi puta sam prekidao san tri puta i nastavljao ga. Imao sam do sada svega par snova u tom rangu, ono baš upečatljivih, kada ti je drugi dan taj san stalno na pameti. Ali ovo još nisam doživio, da se probudiš, odeš na wc, vratiš se u krevet i opet nastavljaš to isto sanjati. I tako tri puta !! A san nije nimalo bio ugodan. Sjećam se još uvijek sna od prije možda i više 10 godina. Tada sam sanjao da je počeo vjerski rat. Muslimani su počeli osvajati svijet. Svatko onaj tko nije htio biti uz njih, odnosno prijeći na njihovu stranu bio je ubijen. Skroz hladnokrvno, čak i hladnim oružjem pretežno. I sjećam se trenutka da sam se sakrio u nekoj straroj šupi i čekao da dođu po mene. Nisam htio pristati biti ni na čijoj strani. A većina susjeda i ljudi, pa čak i neki iz familije prešli su na stranu napadača. Tako sam ja u toj šupi čekao da rođeni brat dođe do mene i učini ono što već mora, jer je prešao na tu stranu. Da se razumijemo, nemam ništa osobno protiv nikoga, pa tako ni protiv bilo koje nacije, bilo koje vjere, a najmanje ljudi koji rabe tu vjeru. Tako da nemam ništa protiv muslimana ili bilo koga. Ali nakon tog sna sam se malo zapitao. Naravno da čovjek sanja ono što je u njegovoj glavi, pa ne možeš sanjat nešto iz tuđe glave. Tako da sam si i ja taj san rastumačio na svoj način. Možda nema veze točno sa sanjanim ( obično se poanta skriva iza sna u nekom od mogućih smjerova), ali otprilike sam si rastumačio. I mislim da se u stvari svaki san može rastumačiti ili odgonetnuti, samo je pitanje nekad složenosti našeg sna i trenutnog kolapsa u glavi. Obično sanjamo svoje neke strahove, svoje neke želje, očekivanja ili nešto slično. Ali ipak sam se zapitao nakon tog sna kakav je rat u stvari najgori, i moj je zaključak da od svih mogućih ratova za teritorije i još štošta, najgori bi ipak bio taj vjerski. Jer vjera stvara fanatike, jer čovjek koji vjeruje da postupa u skladu sa vjerom može učiniti jako puno i lošega. Pa sam se upitao zašto sam sanjao baš muslimansku vjeru. I zapitao se zašto neka vjera ima dozvoljenu poligamiju, odnosno u nekima je to nezamislivo. I da li tempom kada muškarac ima tri, četiri žene, pa s njima po dvoje, troje djece može zapravo s vremenom doista nadjačati svijet. Je li to razlog tome ili nešto drugo. Taj odgovor ne znam, ja samo pokušavam rastumačiti san. A svaki san može ići u par smjerova. Tako da ovaj o ratu može ići i u smjeru samih odnosa unutar obitelji. Možda uopće nema ni veze sa vjerom kao vjerom i ratom. Ali ponavljam, svaki san bi se morao moći protumačiti. Nisam znalac ni za snove ni za ratove. Samo vam govorim svoje doživljaje. Bilo je još par jakih snova, jer puno njih se i ne sjećamo. Znao sam i vikati u snu, i plakati i smijati se. I sam sebe probuditi u trenutku dok vičem, ili se smijem. Ali da se vratim na ovaj od sinoć. To još nisam doživio, da prekinem san, probudim se i nastavim opet isti san. A sanjao sam da su mi oteli dijete. Ne sjećam se tko. zašto, gdje, samo znam da je bio pakao. Totalni pakao. Pokušavao sam ga pronaći na mnoge načine, ali nisam uspio. Počeo sam kriviti sebe, mada nisam bio kriv. Samo sam ga želio naći. U trenutku kad mi je bilo najteže probudio sam se, sva sreća. I otišao pišati i ponovo legao. I opet sanjao isti san, opet nema Fiche i dalje ga tražim. Više nisam imao snage za dalje, i opet sam se probudio. Ponovo zaspao i nastavio još jednom isti san. To je već bio pravi pakao. Probudio sam se, bilo je jutro i više mi nije bilo na kraj pameti da pokušam još zaspati. Ali tumačanje ovog sna nije mi neki problem. Nisam vidio sina više od dva tjedna. Sutra ću ga napokon vidjeti. I zagrliti. Žena je već kod njega, bila je i prošli vikend, ja nisam mogao radi posla. Ispočetka smo se čuli telefonski svaki dan ( nekad i više puta), ali kako je vrijeme išlo dalje tako smo se sve manje čuli. Zašto !? Zato jer nam je sve teže se čuti, možda ne bi trebalo tako biti, ali osjetim da je i njemu tako, a znam da je meni tako. Jer kad se ne čujemo još nekako to pređem, nekako prođe taj dan. Tako mi je lakše. A shvaćam sada da je i njemu tako. Neki dan smo se probali čuti i vidjeti preko skype-a. ali nije mogao doći pred laptot. I pitali smo ga kasnije zašto nije htio doći. Odgovor je bio da mu je preteško to. A ja si mislim : pa i meni je, zapravo mi je nekako bilo i lakše što nije mogao, jer ja to ne mogu i ne smijem priznati. Pa ja sam " glava" obitelji !!. Tako da mi je Ficho tu olakšao. Teško mi je to objasniti, htjeli bi se vidjeti ali ne možemo. Tako je to nekako. I nadam se da ću sad jedno vrijeme sanjati samo one snove koje ujutro jednostavno zaboraviš. Mnogo je bilo i ljepih snova, probudiš se i ideš. Ne razmišljaš puno ili ga zaboraviš do podne. Ali postoje i neki koje ne možeš zaboraviti. Postoje i oni koji postanu java, na sreću !!   Oznake: san |
