20 do asa
23.07.2014., srijeda
In the beginning - srp i čekić
Na početku...... Nije srp, nego mačeta, valjda !? I nije čekić, nego pila......  To sam uspio naći kod dede, jer nemam ništa od takvog alata. A i što će mi, nije mi nikada trebao. Kao ni mojim prijateljima. A sad skupljamo alat. Trebat će nam. A ne, ne idemo u seljačku bunu. Bar ne još. Nedavno smo nekako spontano došli do ideje da nešto radimo, sadimo, družimo se u prirodi i s prirodom. Kao nekad dok smo bili djeca, trčali po šumi, gradili kolibe. A di ćemo, pitam ja. Veli kum : imam ja neku zemlju, tam blizu, di smo odrasli !! Koliko ima zemlje !? Kum : negdje oko hektar ! Daj prevedi ! Kum : oko 10 000 kvadrata ! A kak to izgleda, jel košeno !? Kum : ma nije, nije košeno preko 10 godina ! Sigurno je velika trava !? Kume, nije trava, tam ti je sigurno šuma !! Kum : ma nije valjda šuma !?? Je kume, je . Idemo samo vidjeti kolika je točno ta šuma......  Nakon što smo malo prošetali šumom ( livadom) razmišljali smo što ćemo dalje. Proučili smo malo koliko bi koštalo ono malčiranje, pa koliko bi koštao bager da počupa korijenje. I vidjeli da svejedno trebamo nešto porušiti da bi uopće mogao neki stroj doći. Ali kako smo svi u novčanoj banani i moramo štedjeti za moguću sadnju plantaže treba nam svaka kuna. Tako smo odlučili krenuti ručno. Nažicati neki alat, možda nešto kupiti ( motorku, kosilicu), mačetu imamo, pilu imamo, još treba i srp neki, pa čekić i sjekira, jer trebat će urediti dnevni boravak za početak. Mjesto gdje ćemo odmarati dok rušimo taj jedan hektarić drveća i grmlja. Išao sam u izvidnicu prije prve akcije u subotu kada ćemo napasti jedan dio. Malo sam počistio da se uopće može doći i piliti drvo........  ....i složio privremenu klupu za mali odmor......  To je tek milimetar posla od ukupnog krčenja, jer treba se probijati kroz đunglu....   ....i kroz trnje.....  ....i provjeriti odmah što nas sve čeka od mogućih stanovnika šumskih puteva....ima li možda medvjeda, vukova, srna, zečeva, vjeverica......za sada sam vidio komarce, puževe i neke ostatke mogućih većih posjetitelja našeg budućeg parka......   Zaključak je da će biti tu svega, samo neće dosade. Puno ćemo dobiti s time i jedva čekamo. Vraćamo se na staze djetinjstva, opet ćemo raditi kolibe u šumi, napravit ćemo i klupe i stol, jer ipak smo mi ekipa belatora u duši. Sada ćemo svako slobodno vrijeme provoditi u šumi, malo radit, malo roštiljat i kartat belu uz pivicu i dobro društvo. Zbogom birtije !! Sada možemo bez brige opet biti djeca, jer uz igru dobivamo i neku korist. Taman da ne uspije naša zamisao plantaže, barem ćemo radit i kretati se, biti u prirodi i očistitti tu šikaru. A ako uspije naša ideja, imat ćemo višestruku korist. Osim možda i financijske, moći ćemo tu doći i s djecom, nešto napraviti i usput trčati i divljati !! Jeeeeeeeeeeeeee !!!!! Ali jedva čekamo tu subotu da nas četiri belatora krenemo u akciju......imamo četiri mjeseca fore da to očistimo.....    Evo kume da ti ne šaljem mailom izvješće, lakše mi je ovako, a usput vide i moji blograđani. Još samo da ti zahvalim kume što niste to kosili godinama, sad barem imamo zanimaciju, ccccc. I da znaš koji sve alat treba, nisam imao metar pa sam ti ovako izmjerio drveća, većina je u ovim mjerama, ima debljih i tanjih.....  Ima posla, ne vidiš mu kraja, tra la la la.......  Ako vas dragi blogeri zanima naša daljna izvješća u vezi života u šumi podijelit ćemo ih katkada i sa vama :)) ***************DODATAK****************** Evo kako otprilike izgleda jedno " belatorsko gnijezdo " Tamo negdje pokraj savskog nasipa.....  .....sakrilo se gnijezdo.....  ....u dobrom društvu i prirodnom okruženju.....   ....gdje sve bješe mirno.....  ...belatori nalaze svoj mir.....doduše na ničijoj zemlji, pardon, Bandićevoj zemlji ( valjda).......  ....ali sada možda presele na svoju novu lokaciju...i kao dokaz da smo ljubitelji prirode i da nijedna vrsta nije ugrožena.....  Oznake: šuma, priroda, sadnja, krčenje |
