20 do asa
12.10.2013., subota
Idem u zatvor
Jedna od najgorih stvari koju mogu dobiti od poštara je onaj žuti papirić da podignem preporučenu pošiljku na pošti. To me odmah asocira na plavu kuvertu koja obično znači neku kaznu i punjenje državnog proračuna. Kao da će se ikad napuniti(ne možeš to napuniti da svaki dan plaćamo neke kazne),to je vreća bez dna. I tako mi taj žuti papirić uvijek pokvari dan. Sada mi je odmah prošlo kroz glavu da je to moguća kazna za jedan prekršaj od prije dva mjeseca. Vozio sam službeni auto,i naravno žurio se.Ne svojom voljom nego zbog strke na poslu i konstantnog forsiranja,ajde,di si,požuri.... I tko mi je čovjek u plavom snimio brzinu i zaustavio me. Znate li zašto sam vas zaustavio? Znam! I počeo sam odmah sa kukunjem-znate,nemojte,pa nisam se žurio zbog sebe.Radim,ganjaju me,žurim se ,bojim se za posao..... Zapravo sam igrao na neku kartu poštenja,jer zaista tuda prolazim i privatno i poslovno. A privatno stvarno vozim po propisima i nisam već dugo kažnjavan. Sve sam mu to rekao,i još puno toga. I nakraju sam ga molio kao Boga(doslovno) da ako može progleda kroz prste,jer ne mogu platit 1000 kn. Rekao sam mu da ću ići rađe u zatvor. On mi je rekao da sam ja najbrži od svih koje je danas upisao u svoju bilježnicu. Znam gospodine,ali ako ikako možete učinit da me ne kaznite,a da vi ne ispaštate,tada vas lijepo molim da mi uslišite moju molitvu. Vodim se onime što većinom dobro procjenjujem ljude,barem je tako bilo do sad. I sjećam se da kad mi se dalo i kad sam osjetio da je čovjek u plavom stvarno "čovjek" pokušao sam uvijek iskrenim i poštenim pristupom rješiti svoj slučaj. Naravno da je bilo i situacija kada mi se nije dalo tako nastupiti,kada sam bio mlađi i bahatiji,i mislio da sam svu pamet svijeta pokupio.Tada sam redovito plačao punu cijenu toga kroz kazne. Sada nastupam i živim krajnje iskreno,pošteno i katkad platim i tu cijenu. Da se vratim na onaj žuti papirić.Sada osim grča zbog samog papirića i odlaska na poštu imam i onaj grč kad vidim gužvu u zadnje vrijeme na pošti...  Stvarno kao da su svi na pošti. Prije sam barem odmah došao na red,jer tamo na preuzimanju pošte nije nikad bilo gužve. Ali sada i pošta izgleda ide svojim kapitalističkim smjerom i svi rade sve,kao i kod naših dragih privatnika. Prije je jedan čovjek radio svoj posao,pa je tako i na pošti jedna osoba radila na tim pošiljkama,netko drugi na plačanju režija,a netko na slanju pošte. A sada je vrijeme da se gleda da ne bi slučajno netko radio više a netko manje,i tako je sad jedan red,a svaki šalter je univerzalni....  I sada ja moram čekat u redu sa svima,i onima koji plačaju režije,koji šalju poštu i koji su došli kao ja sa žutim papirićem. Tako da moram još duže strepiti kakvu kuvertu ću dobiti. A lijepo su mogli ostaviti da svaki šalter obavlja svoje,a ako ih je mučilo što ovaj koji je radio sa žutim papirićima ne bi imao cijeli dan posla,mogli su mu dati da usput očisti klime...  ..da nije tako zagušljivo(to je 5 min posla). ...mogli su mu dati i da pomete usput pod....  ...ili nešto treće,četvrto.peto..... Ionako je došlo vrijeme da svi moramo raditi sve. Kad sam konačno došao na red,žena sa šaltera je sad morala otići na kat po moju pošiljku,šalter do mene je također djelatnica napustila svoje radno mjesto i otišla po nešto za mušteriju,i tako u jednom trenutku prazni šalteri,nema djelatnika,samo mušterije,a gužva sve veća i veća. I tko je ovdje lud. Napokon sam dobio svoju kuvertu,sva sreća nije bila plava(nije to ona za koju sam se uplašio),nije još stiglo ono za brzinu o čemu sam gore pisao. Možda neće nikad ni stići,možda se nisam prevario u svojem osjećaju da je onaj u plavom zapravo samo čovjek koji nekad suosjeća i postavlja se na trenutak u moju kožu. Ja i dalje mislim da se nisam prevario ovaj put i da ta kazna neće stići,a ako i stigne,tada ću potpisati zahtjev za odrađivanje kazne u zatvoru. Dobio sam bijelu kovertu,vezanu također za prometni prekršaj kada sam isto radi posla sa službenim autom žurio i okrenuo se tamo gdje ne smijem. Tada sam pisao žalbu,bio na sudu i ponovo priznao krivicu,rekao što mi je na duši i sutkinja se smilovala....    Svejedno moram platiti u državni proračun,ali manje nego je bila izrečena kazna. Da ne ispadne da često radim prekršaje moram napomenuti da nisam platio kaznu oko 10 god,a često sam u prometu. Ova dva prekršaja su nastala za vrijame posla,poslovne žurbe,u samo par mjeseci. Ali tko mi je kriv. Ma neću se više žuriti,vozim po propisima privatno,a tako ću sad i poslovno! I ako dođe ova za brzinu kazna,vjerovatno ću vam pisati o događanjima u zatvoru. Do čitanja,dok sam na slobodi! Oznake: policija, kazne sud, pošta |
