20 do asa
09.11.2015., ponedjeljak
Znate me ?!
|
Mislim da me vi znate, koliko, 2 godine i kusur. Znate da nisam politički nastrojen, da me zanimaju neke druge stvari. Znate i za moje promjene, znate da se mijenjam, znate i Gjuru Walkera, čovjeka koji šeće i mijenja sebe. Da, shvatio sam, ne možeš mijenjat svijet i svemir globalno, ali možeš u sebi. Promjenom sebe utječeš. Polako, ali utječeš. Čitam komentare po internetu, pratio sam što se događa, pa pratimo cijeli život. Što se događa doma, na ulici, u dućanu, poslu, promatramo i djelujemo. Jesam, izašao sam na izbore, glasao sam za MOST. Zadnjih nekoliko izbora glasao sam uvijek za neku treću opciju. Želim pokušati, to je moja promjena. Neću odustati, pa makar se i sad pokazalo da je vuk pojeo magare. Ako i bude rasplet kakav ne želim, a to su one opcije priklanjanja ovim političkim uhljebima koji harače već 20 i nešto godina, opet ću pokušavati. Zbog svog djeteta, zbog svojih unuka. Možda oni jednog dana budu mogli živjeti onako kako dolikuje čovjeku. Možda svi odemo van, tko to zna. Ali dok sam tu, borit ću se. Već sam jednom pisao o tome da svi djelujemo na svojim razinama. Tko od nas (vas) nije nikad pokušao podmititi policajca, tko od nas nije pokušao doći do posla preko nekoga, tko od nas nije pokušao nekako doći do boljeg doktora? Pisao sam i o sustavu, kako se čovjek ne rađa kao lopov, kao kriminalac, lažov, to od njega napravi sustav. Od mene sustav može napraviti lopova, u onom smislu da ako neću imati za čokolino, provalit ću u dućan i uzeti, jer dijete mi je gladno. To bi od mene učinilo da budem lopov, a nisam se kao takvav rodio. Čak ne bih ukrao ni mrvicu kruha s poda, ali.... Promjene se dešavaju, u nama, moramo ih činiti, tako djelujemo na druge postepeno. Nejde preko noći, ne gradi se u sekundi, jedino se ruši brže. Mijenjam se, nekad sam bacao škarnicl od peciva na pod, sad ga nosim u džepu do prvog koša. Ne radim iza leđa, sadašnji posao sam našao bez ikakve veze, bilo je teško, tražio sam, posustajao, želio otići iz države, ali ostao sam. Zbog obitelji, djeteta, želim ga gledati prvi dan škole, želim ga čuti kako pjeva pod tušem, želim ga pokriti po noći kad se raskrije. Sve to želim. Želim da se mijenjamo, to je prirodno. Ne želim biti jalan, ne želim podmetati, ne želim nikome zlo. Ne želim moć, nisam pohlepan. I ono što želim je da moje dijete ne zna nabrojati u budućnosti niti više od dva političara. Želim mu da pojma nema o politici i želim mu da šeće bezbrižno nakon posla. Ako sad sve bude po starom i ako MOST koalira s HDZom, ako koaliraju HDZ i SDP, neće se puno ništa promijeniti, ali pokušavat ću i dalje, ono što mogu. Danas MOST, ako i to ne bude, onda sljedeći put netko drugi, sve dok se ne očistimo.Svi! Ako pak budu ponovljeni izbori želim da MOST osvoji znatno više mandata i da ne ovose o nikome, osim o nama. Samo tako bi smo mogli vidjeti što je istina, ide li ta naša država pomalo nekamo, ili će biti isto. Ali moraš probati da bi znao. Ne želim da se ljudi dijele, želim da su zajedno. I da svi skupa ne pričamo o politici. Evo za kraj jedna fotka iz šetnje....tek kao simbol...gledam znakove u prirodi i šećem... Valjda neće....  Valjde se neće pola nas razbucati po svijetu, Novim Zelandima, Kanadama... Valja ćemo ostati s obiteljima. Imamo predivnu domovinu, jedino nam je država u qurcu!! Moć zapravo imamo mi, da budemo bolji ljudi.... ..jedna koja je možda već dosadila kroz ljeto, i on pjeva o margaritama, ali ja samo želim nekad popit bezbrižno pivu i družit se s prijateljima i obitelji... Podrav svima ! |
- 10:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #
29.10.2014., srijeda
Raspisujem referendum-dum-dum
|
Zašto ne bih i ja, kad mogu svi !! Da se prvo ispričam čitalaštvu zbog možda politikanskih postova u zadnje vrijeme, ali obećajem, ne spada ovaj u rubriku strogo- politika. Ovo se tiče svih nas koji živimo i plaćamo porez u Hrvatskoj. Ne volim ni ja politiku ( a tko voli sem političara). i volio bih da se ne spominje uopće, ali što je nesređenija država to se više spominje politika. Moj san je da živim u državi u kojoj skoro nitko neće znati nabrojati više od dva političara. Možda da zna eventualno predsjednika ili možda gradonačelnika ili slučajno nekog ministra onako u magli. Mislim da u sređenim državama ljudi ne znaju nabrojati više od dva političara, a kamoli ministra. Koliko ih vi možete nabrojati ??? Sad kad smo riješili ta politička pitanja, 'ajmo na referendum !! Načuo sam da bi se možda trebala graditi nova institucija. Ta institucija bi bila nešto kao reto-centar, ili komuna ili rehabilitacija. Smatram da je to potrebno, jer sam jednom čak i bio u reto-centru u Zagrebu. Dobro, ne kao član, nego kao kupac, išao sam s nekime kupit polovni frižider i neki namještaj. Tam rade svi koji se rehabilitiraju nakon droge, i nije to loše. Ali ako bi se gradila, bilo bi pošteno i kako smo već navikli raspisati referendum. Zato ću sad prvo pojasniti o čemu je riječ. Ova naša nova institucija bi bila reto-centar ili komuna za bivše političare, one koji su najureni, oni koji sami daju ostavku radi moralnih stvari ( jako rijetka vrsta) i oni koji sami shvate da to nije za njih. Smatram da je poličar također ovisnik i da mu treba pomoći. On se ne može sam skinuti s tih opojnih sredstava i gledam na to kao na bolest. Taj novi reto-centar bi bio jako velik i građenje istog bi također puno koštalo. Ali kad se zbroji koliko nas je koštala i još košta ta njihova ovisnost, ova nova institucija bi zapravo bila samo kap u moru. Pa izdvojit ćemo još i za to. Građevina bi stvarno bila velebna, jer sadržavala bi mnogo odjeljaka. Jedan dio morao bi biti uređen tip-top ( sektor 1), da bude onako kako su ovi ovisnici i navikli , da im ne bude preveliki šok kad dođu. U tom dijelu bilo bi luksuznog namještaja, ogromnih i skupih slika, polarnih i bipolarnih medvjeda, sobe za šatro sastanke, ma sve što već treba. Nakon toga bile bi potrebne i odaje za tzv. "privikavanje na odvikavanje", tj. sobe koje bi bile pomalo manje luksuzne, imale bi neke normalne stvari, bile bi tamo i učionice u kojima bi ovisnici učili da se hrana kupuje, da se režije plaćaju, da se svaki dan treba raditi itd....( sektor 2). I nakon te prelazne faze ovisnici bi konačno bili smješteni u sektor 3, gdje bi bile razne radionice, mnogo posla i neki stari zanati i nešto nalik na male tvornice. Tu bi došli ovisnici koji su pokazali najveće rezultate u prelaznom sektoru i koji su spremni na to da funkcioniraju u stvarnom svijetu. Tu bi osjetili što je umor, što znači nekad biti gladan ili žedan i što je radno vrijeme. U tom trećem sektoru morali bi naravno zaslužiti jelo, hranu ili piće, za svoj rad dobivali bi bonove ovisno o rezultatima koje ostvaruju, u svojim sobama bi imali sanitarne čvorove koji doziraju vodu ovisno o njihovim zarađenim bonovima, kao i struja i sve ostalo. Evo, ukratko sam vam opisao što bi uopće gradili, ako se naravno na referendumu odlučite zaokružiti i reći DA za izgradnju najvećeg reto-centra na svijetu. Htio sam vam samo opisati da znate za što bi ste uopće glasovali. Osobno smatram da je to vrlo dobra investicija i ulaganje u budućnost. Jer ako stvarno pogledate istini u oči, možemo zaključiti da bi i na ovaj način zaposlili ljude, političari, pardon, ovisnici bi lakše zaplovili u stvarni svijet i riješili se te teške ovisnosti. Možda bi lakše odstupali kad bi znali da će ih centar prihvatiti i da su u sigurnim rukama, jer ovisnost je zahebana stvar, uvijek je pomoć dobrodošla, naravno ako ovisnik želi izlječenje. Mislim da bi ova nova institucija radila svoj posao !!! Recite DA na referendum-dum-dum-u !! PS.....eh da, skoro sam zaboravio - štandovi za prikupljanje potpisa bit će na najfrekventnijim mjestima, u blizini kontejnera, kako bi što prije sakupili dovoljan broj potpisa ! Oznake: Referendum, komuna, reto-centar, politika |
- 17:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #
28.05.2014., srijeda
Zaboli me ona stvar !
|
Da se razumijemo, ovo je također jedan pristojan blog, i ne psuje se, ne govore se grube riječi, jer tko zna, možda koje dijete čita. Ali zaboli me ona stvar za neke stvari. Što ovaj slavi ovih dana neku veliku pobjedu. Moš mislit, velike pobjede, imaju kojeg čovjeka više u Europalamentu. Strašno, to je fakat velika pobjeda Karamarko !! To treba slavit, i sada se busat u veličinu i hrvatstvo. Nemam riječi, još mi samo fali da počne : nedamo ni pedlja Hrvatske, pa sklopi dlanove i podigne iznad glave. Ne podcjenjujem ljude neke, ali ovo, što je ovo !??. Kad pogledam koliko je ljudi izašlo na glasanje ( čini mi se nekih 25%), pa od tih 25% je glasalo njih oko 40% za HDZ, nekako mi se čini da nije vrijeme za slavlje i za busanje. I da je broj tih glasova onaj broj koliko članova ima HDZ i još nekih par simpatizera, koji idu na razne domjenke, slikaju se i čekaju da im se članstvo na neki način isplati kroz moguće zapošljavanje ili neku drugu podobnost. Ali " veliki " Hrvati kao ovi se vole busat. Pa daj se busajte sa onime kako vam ljudi žive, kakav im je standard, kako raste zaposlenost, a ne koliko će ljudi primat plaću od nekih 8000e u odnosu na neku drugu stranku. Nas baš to toliko zanima pa smo zato i izašli svi na glasanje !! Svih 25 %. Nisam išao, jer mi je svejedno, da sveeejeeednooooooo !!! Možda bi me to nekad mučilo, kada bi mi to bio najvažniji problem i kada bih imao vjere u vašu ljubav prema ljudima, boljitku, prosperitetu za druge. A i ovi drugi, masterplanovci, vi ste kao izgubili, imat ćete koju stolicu manje u parlamentu, jao tuge. A ionako ste vi svi ista familija, kao i po sudovima što su tužitelji i branitelji jedna familija. Jedna familija koja skupa pije kave, a za javnost igra i prikazuje nam neki igrokaz. Shvatio sam odavno da nema ništa od kukanja i čekanja i da svaki čovjek mora brinuti za sebe. Tako je bilo od prvog radnog i neradnog dana. Ako se nećeš sam paziti, pa neće te ni drugi. Ako se nećeš sam boriti neće ti ni itko drugi priskočiti. Tako je i sa poslom. I kad radiš ( ako imaš sreću) na poslu na neki način se boriš. Ili se boriš sa neisplatom, ili se boriš sa prijavom na minimalac, ili za neka druga prava. Produžili su mi ugovor na novom poslu, iako sam prešao uz veliki rizik sa stalnog zaposlenja na totalnu nepoznanicu. Ako se tko sjeća pisao sam već o prokletom kapitalizmu i o tome kako je teško raditi za totalne kapitaliste, mast ti vade za siću. I trpiš i trpiš, i tražiš dalje, što je vrlo teško. I već kad hoćeš odustati javi se neka slamka spasa. Rizik se za sada isplatio, jer radim manje i lakše a imam puno bolje uvjete. Slušao sam sebe pa što bude. Isto tako znam da nije niti sve vječno i da nema garancije, ali Blože moj, ići ćemo dalje. Jer borba ne prestaje. Nek je zdravlja i malo sreće. Jer ako dođem u firmu raditi kao zdrava osoba, volio bih i takav otići. I da , mi kao " mali " se busamo s time : gle nisam gladan, gle imam posao !! A ovi veliki nek se busaju sa svojim parlamentima. Katastrofa !! Hvala dragom Bogu što nisam političar niti kapitalista !! Zaboli me ona stvar za njih, jer tako i tako njih zaboli za nas !! Oznake: politika, europarlament, izbori |
- 16:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #
23.10.2013., srijeda
Kako uspješno lagati
|
Nevolja s laganjem je u tome da podsvijest djeluje automatski i neovisno o našoj izgovorenoj laži,pa nas govor tijela tako odaje.Zato je ljude koji rijetko lažu lako uhvatiti u laži. U trenutku kada počinju lagati tijelo upućuje suprotne signale. Dok laž traje,podsvijest odašilje nervozu,što se očitava kao gesta suprotstavljena riječima koje slušamo. Ljudi kojima je laž sastavni dio posla,kao što su političari,odvjetnici,glumci,tv-voditelji,usavršili su gestikulaciju i ponašanje tijela do te mjere da je teško vidjeti lažu li ili ne,pa ljudi koji ih slušaju nasjedaju bez iznimke. Takvi usavršavaju svoje geste na dva načina. Uvježbavaju ono što osjećaju kao istinsku gestu kada izgovaraju laž,ali u tome uspijevaju samo ako su u duljem vremanskom razdoblju predano vježbali pričajući laži bez kraja. Drugo,oni su sposobni osloboditi sa gesti gotovo tako da,dok govore neistine,ne pokazuju niti pozitivne niti negativne kretnje,ali to je težak i mukotrpan rad. Neki od znakova-sitni trzaji mišića na licu,sužavanje i širenje zjenica,orošenje na obrvama,navale crvenila u obraze,jače treptanje očnim kapcima.... Da biste uspješno lagali,očigledno je da ćete morati tijelo sakriti od pogleda drugih ljudi.Baš zbog toga policijski istražitelji vole osumnjičenoga smjestiti u stolicu na sredini sobe ili ga osvijetliti tako da je njegovo tijelo potpuno izloženo istražitelju. Naravno,lagati je puno zgodnije sjedite li za stolom koji skriva dio tijela ili vireći preko ograde ili iza zatvorenih vrata. GOVOR TIJELA--Allan Pease Nije ovo neki sad prepametan tekst,samo podsjetnik da su laži svugdje oko nas. A i signali i znakovi da se laže su također svugdje oko nas. Pa ima li uopće čovjeka koji nije ništa nikad slagao u životu?Ja mislim da nema. Laži mogu biti korisne,nekorisne,potrebne,nepotrebne,opasne ,bezopasne..... Zapravo su me te gestikulacije natjerale na ovaj post.Prekjučer sam vidio govor tijela,odnosno gestikulacije jednog političara. Vidio sam prekjučer na Slavku Liniću nešto što nisam očekivao. Do sada mi je on jedan od rijetkih za kojeg sam smatrao da mu je barem malo stalo do toga da možda ljudi bolje žive u skoroj budućnosti. Mislim to i dalje,ako bi morao nekog izdvojit u tom sivilu bezkičmenjaka,ako bih imao pravo spasiti jednog od ministara sa broda koji tone onda bih vjerovatno spasio Linića. Ne kažem da on nema nekih svojih afera od prije i da možda ne laže,ali sigurno nije uspješan lažac kao neki drugi. I tako sam prekjučer vidio Linića na tv-u,pričao je ono standardno,o porezima,rezanjima,proračunu...Ali ovaj put sam mu na licu vidio da zapravo želi reći nešto drugo,a kao da ne može ili ne smije.Mislim da nam je zapravo htio reći: "drage hrvatice i hrvati,naš brod koji tone upravo je potonuo,a vi koji se još uvijek držite za nešto i glava vam je još uvijek iznad vode, bježite svi van iz države!Bježite iz Hrvatske,spašavajte se!Gotovo je tu!" Eto to mi je rekao njegov izraz lica,a rijetko me prevari. Moram priznati da već neko vrijeme razmišljam da odem van. Prvo je trebalo u glavi zamisliti situaciju da napuštate obitelj,prijatelje,okruženje u kojem ste odrasli. Kad se to uspije riješiti sam sa sobom,onda dolazi ona prepreka od papirologije,kompliciranosti samog prelaska i nalaska posla a i blokade koju nam je naša Europa tako lijepo postavila.Ako si iz Hrvatske onda znaš da ne možeš samo tak doći do Njem,Austrije,Švicarske..... Ja bih van!Nemam nigdje nikoga vani,i to je teško ostvarivo,al ne mogu čekat da se ovdje nešto promijeni. Nisam bio nikad tip čovjeka koji je htio napustiti državu,ali možda i njih pola u povijesti a naručito 70-tih god,također nisu bili tipovi koji bi napuštali svoju državu.Život nije logičan,tako da ono što ti se činilo da nisi za to,možda dolazi vrijeme kad jesi. Da se vratim još malo na laganje. Mislim da je najveći majstor i najuspješniji lažov trenutno Smranader. A pročitali smo na početku da je postati uspješan u laganju zapravo težak i mukotrpan posao. Dakle,Smranader se ipak u nečemu naradio,ili mu je to prirodni talenat. On se ne mora skrivat iza vrata dok laže,uvjerljiv je. Ako bi ikad postojala nagrada za uspješno laganje on bi ju prvi dobio,a kasnije bi ta nagrada dobila po njemu ime. I zlatnog Smranadera dobiva..... E da,i Kalmeti su mi nekako u zadnje vrijeme orošene obrve. |
