20 do asa
17.06.2014., utorak
Obiteljsko zavijanje !
|
Osim onih standardnih pitanja, kao što su : Zašto je nebo plavo ? Gdje ode sunce ? Zašto je more slano, ili zašto puše vjetar........, posljednjih dana odgovaramo i na novi set pitanja : Mama, za koga ti zavijaš !? A ti tata, za koga ti zavijaš !? I najčešće je pitanje : koji su naši !?? Nije važno da li igra Njemačka i Portugal ili Italija i Engleska. Uvijek je pitanje : koji su naši ?? Naši sad ne igraju sine, ali možemo za nekog navijat, ili kako ti kažeš - zavijat ! Pošto smo mi euforičan narod i volimo zavijat, tako i u obitelji svi zavijamo. Bez obzira na godine, ili spol. Svi imamo neke svoje načine zavijanja a i različite rekvizite. Tako najmlađi član ima svoje načine ......  ...tata ima svoje načine i rekvizite.....  ....a i mama stigne bodriti vatrene ali i svoje zavijače doma....  I tako je to pravo obiteljsko navijanje, pardon, zavijanje. I htio bih samo igračima poručiti da nije to ništ' kaj su ih slikali gole, pa tko se nije bar jednom okupao gol !?? Kako bi se mi tek onda trebali osjećati, i nas su ulovili ! Nas vatrene navijače ulovili su usred vatrenog zavijanja, a zna se da smo mi Hrvati posebno ponosni narod. Ulovili nas baš kad smo zdušno zavijali......  Danas zavijamo za Brazil, da natrpa Mexicu bar tri, četiri komada. A sutra, sutra opet zavijamo kao i uvijek. Ovaj puta nas neće uloviti na spavanju !! Oznake: navijanje, vatreni, svjetsko prvenstvo, nogomet |
- 16:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #
31.05.2014., subota
Bijelo-crvena
|
Euforično je to, navijanje, pjesma, zajedništvo, igra, naboj, osjećaj. Jedino ne znam jel ista kao nekad ta euforija. Ako gledam sebe onda je drugačije nego '98. Tko zna, možda se varam, možda će biti veća euforija nego tada. Ali kako za koga. Ono što sam ja doživio '98. godine to je bila stvarno velika euforija. Rijeke ljudi sljevale su se prema gradu u autima, pješice,i staro i mlado, i muško i žensko. Svi su slavili i oni koji vole nogomet i oni koji ne vole nogomet. Ja sam tada kada je bilo slavlje nakon što smo dobili Nijemce bio na vikendu iz vojske. Možete si zamisliti onda tu ludost i euforiju. Sada ne osjećam to tako, godine su prošle, stariji sam 16 godina od tada. Sada su neke druge stvari sporedne ili bitne. U međuvremenu pojavile su se kladionice, sport kao sport je pomalo prekrila priča o namještanjima rezultata, kao da je umjesto sportskog duha i nadmetanja zavladao samo interes, zarada i neki duh novca. Ne znam kako će to sve skupa izgledati za još nekih 16 godina, ali ne miriše mi na dobro. A možda se varam. Sada na nogometno prvenstvo gledam drugačije nego prije. U redu je to ,volim što smo tamo i što će se okretati zarada, promocija, što će kafići bolje raditi, što će pivovare uplatiti više poreza državi. Volim tu kockastu euforiju, ali isto tako znamo da vrlo lako splasne ta euforija. I onda se vratimo u stvarnost i vidimo da su za vrijeme dok se lopta vrtila, i dok smo mi pekli kokice i hladili pivu, naša hrvatska polja vrlo dobro rodila i da su prepuna novih poreza i davanja, novih nameta i da su već niknuli i čvrsto se ukorijenili novi zakoni na naš račun. Ali neću sada kvariti tu moguću euforiju, jer vidim da danas klinci opet skupljaju sličice i da tapkaju kraj škole. Vidim da znaju nabrojati skoro sve igrače hrvatske repke. Ne znam jedino jel to ide s koljena na koljeno, ili je to u nama. Jer ja nisam više tako euforičan a moj sin se već sad sprema u nogometno ludilo......  Stavio sam one dvije navijačke na početku jer su mi ok, onako euforične. Ne mogu odlučiti koja mi je bolja, ali čini mi se ova druga malo bolja. Sretno Hrvatskoj i BiH u Brazilu !! Oznake: nogomet, euforija, navijanje, brazil |
- 14:15 - Komentari (15) - Isprintaj - #
15.10.2013., utorak
Umoran sam prijatelju
|
Nije Stavros,to sam samo ja. Mislio sam pisat nešto o nogometu,al neda mi se,umoran sam.Ne od nogometa,ne igram ga,a u zadnje vrijeme ni ne gledam baš. Tv je na programu di je tekma,slušam,drjemam i malo pratim. Al trudim se ostat budan,borim se. Možda nije samo umor,možda su to samo postale stvarno sporedne stvari. Da mi je netko pričao prije samo par godina da ja na dan utakmice uopće neću znati u koliko sati je utakmica,reko bih mu da je lud. Ili da ne znam koliko tko ima bodova,ili na dan kad je liga prvaka,a ja uopće nisam znao da je utakmica. Može bit umor,ali kakav? Sad kad ste vidli da se radi o nogometu,sigurno je već vas puno pobjeglo na neke druge blogove,tak da sad mogu pisat stvarno sve i svašta,Mogu izabrat koju god temu i nitko neće skužit.I bi ,sad bih pisao nešto drugo,zanimljivo,sočno,masno,al umoran sam. Ako je ipak netko ostao čitat,a i ako nije,ja ću ipak još malo. Da,htio sam reći da nije to samo umor fizički od posla ili nečega.Čini mi se da je to i od toga što je splasnula euforija. Ne samo sportska,nego i općenito.Kao da je nestao naboj,gužva,galama,euforija. Mislim si da možda nije umor samo kod mene,mislim da je više ljudi umorno. Od čega? Pa od čega ne! Prvo od posla(ako netko radi),onda od žutih papirića(dobio sam još jedan jučer,i odustao u pošti jer je bila opet gužva),pa od raznoraznih transakcija u banci(prebacivanja master-tekući,radi minusa i minusetina),pa od zvonjave službenog mobitela,i onda još tekma navečer i Štimčeva taktita. I onda ti gledaj to. Možda nije Štimac kriv,niti igrači,možda je to samo to-nema euforije.Sve je splasnulo. Pa i ugostitelji muku muče,sve je splasnulo,umor,prazne stolice....    A vidim da se trude ti ugostitelji,sve bi dali da se vrati ta euforija iz 90-tih. Ali nema nas u bircu,umorni smo. Čak nam nude i raznorazne akcije....  ....i ne samo to,nego dobivamo i besplatne obroke....  ...tako sam u jednom kafiću kad se igralo protiv Škotske dobio roštilj,a protiv Srbije sam se zatekao u Zadru i dobio čevape.Bilo je i kotlovine.Ne znam što se danas nudi,umoran sam. Možda nema danas klope,možda su i ugostitelji umorni. Danas odigrajte kak hoćete,ali ak hoćete proć dodatne kvalifikacije tu već treba kolektivna euforija,a tu mislim i na igrače i trenere.Ugostitelji navijaju zajedno sa nama,njima je to kruh,ta naša euforija,a ak izgubimo onda barem mi dobijemo kruh od naših ugostitelja. E sad sam stvarno umoran,imam još kave od jutra jer sam se prekasno probudio pa idem popit. A vi igrači,nekad vatreni,i Štimče danas još uživajte,ali sljedeću tekmu mi nemojte izlazit bez naboja i pozitivne energije,pa igrate za NJU,našu VOLJENU. Kad nam već uzimaju kruh,nemojte nam uzet i igre! I nemojte da vas ovak umorno bodrimo......  Oznake: umor, euforija, nogomet |
