20 do asa
19.10.2020., ponedjeljak
Zanimanje : glupiranje
|
Nova vremena. Kaj ćeš. Uzmeš mobitel, upališ kameru i brbljaš, ko sva deca danas Tko više čita, a kamoli piše. Neki su me čak i našli na yt. Više se glupiramo, da malo ubijem vrijeme. Usput nekad i prenesem ljudima kakvu informaciju. Realnu, većinom, ako ne i uvijek. Kak ste vi? Lolek i Bolek - na putu kroz koronu Oznake: Njemačka, pisanje, čitanje |
- 02:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #
09.08.2016., utorak
Slijepi putnik-vol 1 -Njemačka
|
Bok ljudi! Evo me na laptopu, Nisam ga palio nekoliko mjeseci. Također ni tv. Nisam ni mislio da se može bez toga. Da probam biti što kraći,jer u zaostatku sam sa blogom ko nikad u životu:) Doma sam sad,možda objasnim kako i zašto u nekoj sljedećoj priči. Malo me sad muči č i ć jer sam s mobitela navikao pisat bez kvačica. Mislim da ću ih i sada izbacit, jer tako sam brži. Navikne te život. Neću vam uljepšavati ništa. Ne znam lagat,i svojima svima kažem sve kako je. Terenski život je sjeban. Ali ja sam ga izabrao. Znao sam da nisam za to, ali odabrao sam kao stepenicu pa kolko izdržim. Može se zaradit. Radim oko 4 i pol mjeseca s pauzama po tkedan dana koliko sam doma između bauštela,odnosno država. Bio sam u Njemačkoj, pa u Norveškoj,pa sada u Poljskoj. Iz Poljske sam "pobjegao" i sad sam tu. No o tome u nastavcima. Mislim da ću odvojiti ovo ,pa sutra o Norveškoj, i onda o Poljskoj. Moj dojam je da nigdje nije život kao na Balkanu,ali mi se prilagodimo u svijetu. Ja nebi izabrao taj način života,jer tu se ne roštilja,ne zove se harmonika kad ti se rodi dijete i tak. Navodim to kao primjer, da znate o čemu pričam. Pričali su mi kolega da su im u Njemačkoj zvali policiju kad su vani roštiljali za vikend. Naravno i pilo se i sigurno se glasnije pričalo. Cijene.Uh to je posebno stavka. Njemačka je jeftina. Špeceraj u Lidlu je jeftinij od Lidla u Hrvatskoj. Ima još tih dućana po Njemačkoj koji su tu negdje,sad sam zaboravio. Uglavnom smo išli u Lidl. Znam da se išlo po pivu u jedan dućan drugi,tam je gajba pive bila 13 eura i još dobiš povrat nekih 3 eura za gajbu. Nakon Norveške i provedenih 2 mjeseca tamo, sad mi se sve čini jeftino. Dakle, Njemačka je zemlja u kojoj ima jako puno svega, posla,tvornica,obrađenih zemlja, gužve po cestama. Smještaj i stanovi gdje smo spavali bili su vrhunski. Gazdarica odlična. Imali smo perilice suđa,veša, sušilice, mikrovalne, caffe aparate, nismo trebali kupovat ni wc papir, dobivali ručnike i tak. Gazdarica te kuće ljetuje na Braču, malo smo pričali na mom japansko-njemačkom, jer ona ne zna engleski. Ne znam ni engleski, al kužim kad neko priča. To vam je to, ukratko. Njemačka je prošla, to je bila prva bauštela, Bili smo u Niersteinu blizu Mainza. Nakon toga sam bio još desetak dana u Berlinu. Troškovi prehrane bili su minimalni, jer nas je 9 dalo po možda tjedno 20 eura i kuhali smo svaki dan.Uvijek se nađe netko tko voli kuhat. Ja sam prao suđe, pojma nemam o kuhanju. Malo ću stavit slika,iz Berlina baš i nema,jer sam radio svaki dan, i nedjelju pa nisam ni išao u šetnju. Pomješat ću i malo ovih s posla, da ne ispadne da je med i mlijeko, jer nije. Ali ono kaj te ne ubije, staviš u post, tak vele :) Nadam se da ću imat vremena i volje opisat vam još Norvešku i Poljsku. Odviknuo sam se od postova, pogotovo sa slikama, nekad mi je to bio specijalitet. Danas sam zvao firmu da ću ić nazad radit, jer napuštajući je, mislio sam da se neću vratit. Svaki dan sam vagao, malo sam bio za da, malo za ne.             Frankfurt....  Berlin....   |
- 18:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #
16.12.2015., srijeda
Ništ' ne znam
|
Evo poslao jučer zamolbu za posao u Njemačkoj, traži firma iz Slovenije. Odgovorili odmah da li mogu početi raditi sa 18.12.2015. Vratio sam da ne mogu, jer radim, jer sam zaposlen, jer nisam očekivao ni odgovor, a kamoli tako brz. Poučen prijašnjim slanjima molbi i traženja posla, navikao sam na neodgovaranja i uzaludnih traženja. Skoro godinu i pol je to trajalo. Tada sam negdje i otvorio blog. Onda sam uspio naći, sretan kao malo dijete. Sasvim slučajno došao do najboljeg posla koji sam imao, odnosno najbolje plaćen za mene do sada. Nadobudno sam krenuo, otvorio još jedan kredit da zatvorimo minuse, kao počet ću tu od nule. Nakon godinu, dvije, ponovo smo gdje smo bili,u minusima do grla. Kako? Zašto? Pitao sam se već bezbroj puta. Odgovor je bolan, samo se tone, a da nigdje ni ne ideš. Jer ne možeš, jer dugovi, jer opomene, jer puno toga. Uz taj novi kredit, još sam se naposuđivao od prijatelja nekih, rodbine, još nisam vratio, jer ne mogu. Kako? Zašto? Pa zato jer se ne može preživjeti od dvije plaće u Hrvatskoj. Svaka čast tko može. Nakupi se onda svašta, ne funkcioniraš, pod stresom, u strahu. U strahu od svega, nisi napravio servis na autu, nisi ni na bojleru, točiš auto po 50 kn, nekad i za 30, rasporediš da imaš za kruh do kraja mjeseca. Nisam sad već dugo uopće pomišljao da tražim nešto, da probam, sam sebe uvjeravam da će se nešto popraviti. Ali neće, bar ne samo od sebe. Osjećam da nešto moram, da nešto trebam, da trebam taj neki korak. Nešto moram učinit. I tako valjda jučer podsvijesno poslao tu molbu.Mada je pisalo da prednost imaju oni koji znaju njemački i dobro kompjutere, ja sam napisao da njemački znam jako malo, samo iz srednje škole, kompjutere također sam osnovno. Ali svejedno su me pitali u mailu da li mogu početi raditi 18. ovog mjeseca. Javio da ne mogu preko noći. Proučio malo firmu na netu, našao broj, nazvao ih, ali vele da treba odmah i da ima koji idu odmah. Došlo je preko 160 molbi za 14 radnih mjesta. Rekao sam čovjeku da bih htio, da bih mogao, ako će trebat, ali ne odmah. Možda sam trebao reći idem, ali kako to sve učiniti u samo dva dana. Evo, ne znam. Rekao je da nazovem poslije Nove godine, da sada mi ne može ništa reći. Evo ne znam, do jučer sve je bilo u kolotečini,onoj ustaljenoj, pa skoro pa propadajućoj. Možda trebam neku promjenu, možda trebam to zbog svojih učiniti. Ali tako mi je teško kad samo pomislim da bih stvarno mogao na put, na put u nepoznato. Stvarno ne znam, ne znam ništa...... |
