20 do asa
17.06.2014., utorak
Obiteljsko zavijanje !
|
Osim onih standardnih pitanja, kao što su : Zašto je nebo plavo ? Gdje ode sunce ? Zašto je more slano, ili zašto puše vjetar........, posljednjih dana odgovaramo i na novi set pitanja : Mama, za koga ti zavijaš !? A ti tata, za koga ti zavijaš !? I najčešće je pitanje : koji su naši !?? Nije važno da li igra Njemačka i Portugal ili Italija i Engleska. Uvijek je pitanje : koji su naši ?? Naši sad ne igraju sine, ali možemo za nekog navijat, ili kako ti kažeš - zavijat ! Pošto smo mi euforičan narod i volimo zavijat, tako i u obitelji svi zavijamo. Bez obzira na godine, ili spol. Svi imamo neke svoje načine zavijanja a i različite rekvizite. Tako najmlađi član ima svoje načine ......  ...tata ima svoje načine i rekvizite.....  ....a i mama stigne bodriti vatrene ali i svoje zavijače doma....  I tako je to pravo obiteljsko navijanje, pardon, zavijanje. I htio bih samo igračima poručiti da nije to ništ' kaj su ih slikali gole, pa tko se nije bar jednom okupao gol !?? Kako bi se mi tek onda trebali osjećati, i nas su ulovili ! Nas vatrene navijače ulovili su usred vatrenog zavijanja, a zna se da smo mi Hrvati posebno ponosni narod. Ulovili nas baš kad smo zdušno zavijali......  Danas zavijamo za Brazil, da natrpa Mexicu bar tri, četiri komada. A sutra, sutra opet zavijamo kao i uvijek. Ovaj puta nas neće uloviti na spavanju !! Oznake: navijanje, vatreni, svjetsko prvenstvo, nogomet |
- 16:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #
31.05.2014., subota
Bijelo-crvena
|
Euforično je to, navijanje, pjesma, zajedništvo, igra, naboj, osjećaj. Jedino ne znam jel ista kao nekad ta euforija. Ako gledam sebe onda je drugačije nego '98. Tko zna, možda se varam, možda će biti veća euforija nego tada. Ali kako za koga. Ono što sam ja doživio '98. godine to je bila stvarno velika euforija. Rijeke ljudi sljevale su se prema gradu u autima, pješice,i staro i mlado, i muško i žensko. Svi su slavili i oni koji vole nogomet i oni koji ne vole nogomet. Ja sam tada kada je bilo slavlje nakon što smo dobili Nijemce bio na vikendu iz vojske. Možete si zamisliti onda tu ludost i euforiju. Sada ne osjećam to tako, godine su prošle, stariji sam 16 godina od tada. Sada su neke druge stvari sporedne ili bitne. U međuvremenu pojavile su se kladionice, sport kao sport je pomalo prekrila priča o namještanjima rezultata, kao da je umjesto sportskog duha i nadmetanja zavladao samo interes, zarada i neki duh novca. Ne znam kako će to sve skupa izgledati za još nekih 16 godina, ali ne miriše mi na dobro. A možda se varam. Sada na nogometno prvenstvo gledam drugačije nego prije. U redu je to ,volim što smo tamo i što će se okretati zarada, promocija, što će kafići bolje raditi, što će pivovare uplatiti više poreza državi. Volim tu kockastu euforiju, ali isto tako znamo da vrlo lako splasne ta euforija. I onda se vratimo u stvarnost i vidimo da su za vrijeme dok se lopta vrtila, i dok smo mi pekli kokice i hladili pivu, naša hrvatska polja vrlo dobro rodila i da su prepuna novih poreza i davanja, novih nameta i da su već niknuli i čvrsto se ukorijenili novi zakoni na naš račun. Ali neću sada kvariti tu moguću euforiju, jer vidim da danas klinci opet skupljaju sličice i da tapkaju kraj škole. Vidim da znaju nabrojati skoro sve igrače hrvatske repke. Ne znam jedino jel to ide s koljena na koljeno, ili je to u nama. Jer ja nisam više tako euforičan a moj sin se već sad sprema u nogometno ludilo......  Stavio sam one dvije navijačke na početku jer su mi ok, onako euforične. Ne mogu odlučiti koja mi je bolja, ali čini mi se ova druga malo bolja. Sretno Hrvatskoj i BiH u Brazilu !! Oznake: nogomet, euforija, navijanje, brazil |
