20 do asa
14.04.2014., ponedjeljak
Sa prozora Mamutice
|
Osim Mamutice koja je među najpoznatijim stambenim građevinama, u Zagrebu vjerojatno svaki kvart ima svoju zgradu sa nadimkom. Tako Sesvete imaju "Stojadinku", Dubrava ima "Prostitutku", Vrbik ima "Rakete", itd, itd...... Ovaj put je riječ o Mamutici, pa evo prvo malo podataka sa Wikipedije : Mamutica je najveća zgrada (po obujmu) u Zagrebu i u Hrvatskoj, a također se ubraja među najveće stambene zgrade u Europi. Nalazi se u Novom Zagrebu, u kvartu Travno. Izgradila ju je Industrogradnja 1974. prema projektu prof. Đure Mirkovića. Cijelo zdanje je dugačko oko 240 m, visina iznosi 70 m i ima 19 naseljenih katova. U njoj stanuje oko 5 000 ljudi u 1169 stanova i 6 ulaza (velika Mamutica) i 3 ulaza (mala Mamutica). U sklopu Mamutice je i 256 garaža u razizemlju te 24 lokala na razini platoa. Ukupna vrijednost joj je 135,7 milijuna eura. Premda bi se na prvi pogled mogla doimati nezgrapno i neudobno, zgrada je sasvim udobna i uredna iznutra. ********************************* Znamo već da postoje raznorazni ljudi, pa tako i gosti. Neki gosti vole zabadati nos u vaše ladice, kupaone, netko komentirati zašto ti je ovo ovako, zašto onako. Neki ne gledaju ništa, nikakve detalje. Meni također nije važno jel netko ima ovakav luster, jel ima ovakve ili onakve stolice i slično. Ali ima i onih udava koji uvijek moraju pitati : pa zašto si ovo ne napraviš ovako, ja sam si to tako sredio !? A ja : ma nisam budem, ali si mislim : pa jesi li ti došao u goste kod ljudi ili kod predmeta !? Ali kad dođem u Mamuticu ne zabadam nos u ladice, ormare ili spavaće sobe. Ima prozor koji zna biti otvoren, i to je jače od mene. Možda zvuči nepristojno, ali ja se unaprijed ispričam. Ma ne trebam se ispričavati, jer ti ljudi znaju da ja volim škicnuti kroz prozor.......  ....neizbježan je prvi pogled prema dolje....  ...i malo u lijevo ili u desno.....   ..to je valjda zbog tog osjećaja visine.....jer stah od visine je onaj s kojim se rodimo.....ljudi koji tu žive cijeli svoj život ne mogu se diviti toliko kao ja tom pogledu, jer njima je to uobičajeno, a meni nije...tako da je to njima smiješno..ali nakon što odredim svoj položaj i poziciju, razgledavam dalje.....       ...zujeći na prozoru začujem neke glasove : belatore, hoćeš li kavu ? ....može!- odgovaram....ali donesite mi tu na prozor......   ...i dok sam ja srkao kavu i brojao prolaznike, sunce je pomalo zalazilo.....i nek se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije !....e neće moći ovaj put...meni je i dalje čarolija, malo tamnija, ali opet čarolija....zujanja.....   ..negdje na potezu sljemenski toranj-Katedrala-Mamutica.......  ..i pogledi u nebo.....    ....a nije bilo većeg !?...nije ni čudo da su gužve po busevima kad su tako mali.....  ...bližio se sumrak, a opet čujem glasove : hoćeš li torte !??... ...može, na prozor......       .....sad više ni straha nema, počeo sam visiti na prozoru...e što je previše , previše je.....  ....al viknem ovaj put ja : jel ima još torte, ja bi još !?? .....stiže odgovor : ima, ali dođi po nju !!! ....evo idem !!.... totra je ipak torta !! |
