20 do asa
16.06.2021., srijeda
Duh sa olovkom
|
Pozdrav blogeri! Evo mene malo tu. Ispada da dođem jednom godišnje. Valjda tako mora biti. Ovaj put imam pitanje kako ste? Ali lažem da je samo zato i da zato pišem Zanima me izdavanje ili štampanje knjige. Nisam dugo pisao tekstove neke u vezi knjige, ali ako se netko sjeća pisao sam ovdje kako sam počeo knjigu još 2000.god. Radni naslov je bio "slučajnosti ne postoje", odnosno "čuda, se događaju". Sad kako to Prepisujem i slažem, imam već 7 mogućih naslova. Hahaha Jedan je i ovaj "duh sa olovkom". Tada davno, počeo sam opisivati duhovni dio života, odnosno, unutarnji glas, kreativna vizualizacija, podsvijest... Na vlastitim primjerima.. Nisam tada pisao da bih to štampao, nije pisano za široku publiku, nego onako iz duše. Nisam, nikada bio za mase. Opisao sam svoj život i opisivao kako doći do energije. Odnosno unutarnjeg mira. Sada, 20 god kasnije, mogu financirati knjigu. Već sam kontaktirao tu u Minhenu neke ljude. Mogu to odraditi ili u Njemačkoj ili u Hrvatskoj. Ono koliko sam guglao za u Hrvatskoj, izbacuje mi otprilike informacije da 200 primjeraka košta oko 5000kn Sad imam pitanja ako znate i da mi napišete u komentare, kako to sve ide?. Kako je bolje?. Lektor (kolko to košta i koliko dugo traje), lom knjiga, šta sve treba i koje su cijene do same štampe. Ja bih volio da mi to bude kasnije posao. Ovih dana čak mislim napustiti posao koji radim. Dosta mi je. Ne vezano za knjigu. Želim prostor i želim nešto pokušati. Ne bojim se uopće investirati, i mislim da u najgorem slučaju vratiti uloženo. Ali sretan bih bio da, se, netko pronađe u knjizi, da mu možda, pomogne ako je u dvojbi duh-materijal. Čak mogu zamisliti i da se proda neki određeni broj, ali ne želim se, s time zamarati. Znam samo da sada želim to. Ovo ako ću napraviti, napraviti ću radi svog mira to mi je želja. Pa i ako ne bude knjiga uspjela, pisati ću i dalje.. Meni će ostati i mojem djetetu neki pisani trag. Stalno nešto negdje pišem. To je moj život. Knjiga zapravo opisuje kako doći do cilja i kako ispuniti i prepoznati prave želje. Nije ono instant američko "možeš ako misliš da, možeš". Više je nenametljivo pisanje knjige kao dnevnik zapažanja svojih iskustva i spoznaja. Upravo opis kako sam ja spoznao i kako se dolazi do izvora i kako preko misli uvijek biti na pravom putu. Korak po korak. Kako se uopće može opsatii u svijetu koji je sve materijalniji. Čak imam, materijala i za, drugu knjigu. I za, treću. Hajja Mogu napisati u scenarij za film, neki junak kao duhovni koji polako utječe na ljude koji su zaglibili u materijalno i polako ih vraća na tvorničke postavke. Trenutno prepisujem opet na papir sa papira stari tekst, jer jedva ga ja mogu pročitati.. Dodajem i misli nakon 20 god i to sve mislim uklopiti.. Recite mi kako trebam to izvesti? Moram li to pisati na laptop i spremiti u PDF?. Ili ima još kombinacija drugih? Hvala Oznake: knjiga, pisanje, štampanje knjige |
- 19:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
05.11.2013., utorak
Knjiga ili život
|
Ne mogu reć da dobro poznajem knjige.Nismo se baš nešto družili previše. Al držim se one da u određenom trenutku određene stvari dođu do vas. Na neki način, bilo kako. U jednom životnom razdoblju kad sam se puno zapitkivao, tražio neke odgovore, tada sam ih na neki način i našao. Nekad preko knjige, nekad preko samog života. Pričali su mi da kad ostaviš potomka, posadiš drvo i napišeš knjigu da si slobodan umrijeti. E pa ja onda neću pisat knjigu, odnosno izdati. Ako i imam nešto napisano neću ju završitii, jer uvijek još mogu nešto dodati. Tako u mojoj knjizi još uvijek stoji zarez, i to doslovno. O čemu uopće možemo pisati u slučaju da pišemo knjigu? Pa valjda možemo pisat o bilo čemu. Vidim da postoje knjige koje ti nešto objašnjavaju, filozofske psihološke. Ima puno onih koji pišu o onome :"možeš ako misliš da možeš" i slično.Takvih baš ima, al to mi je onak, može to svatko pisati. Ima dosta i autobiografskih, al tko piše autobiografske-mislim da onaj tko piše takve mora imat neki rezultat iza sebe, ili skandal,aferu, traumu. Poželjno je da bude sexa,skandala, nečega da se zgražamo, začudimo, uplašimo ili iznanadimo. Al ne može puno ljudi pisat autobiografiju ako nisu po nečemu otprije poznati. Ako si Petar Perić i običan si čovjek, pa tko će tu knjigu pročitati,pa koga to zanima, a knjiga ustvari može biti jako dobra. Jedino da pišeš, pa ubaciš svako malo fotku gdje ti je ispala sisa. Ili da pišeš kako si spavao sa cijelom momčadi ženskog hokeja na travi. Vidim da u zadnje vrijeme se čita (većinom ženska populacija) knjiga" 50 nijansi sive".Nisam čitao al znam da se očekuje i film uskoro. Tu su te teme o kojima sam pričao, sex, skandal ,iznanađujuće, intrigantno. Ne znam jel ste čitali? Ako se bilo tko odluči napisati knjigu, mislim da se iz nje vidi jel nastala radi neke zarade ili iz ljubavi prema pisanju. To se nekako osjeti.Nije rijetko da netko piše, a ne razmišlja odmah o prodaji, i te knjige su obično dobre. Da spomenem samo još i one koje su kao i nadjeljni film na tv, onako lagane i za opuštanje, kad ti se neda baš puno umarati.Takvih isto ima puno. Onda o čemu pisati.Ja bih pisao o nečemu što nema baš puno ,al što je to. Ne znam jel ima knjiga o lišću, ili o jednom listu, baš knjiga od 100 ili više strana. Evo mogao bih pisati o listu,ali kao što sam rekao imam potomka, nešto sam sadio i strah me sada napisati knjigu.Možda tamo u ranim 90-tim napišem, kad odlučim da je vrijeme.Ili kad budem poznat po nečemu. Bi li bila prodavana knjiga koju bi Sanader napisao u zatvoru? Mislim da bi. O čemu bi pisao Mirko Miočić?Tko zna, on ima previše tema koje zna, pa se nebi mogao ni odlučit. Ja bi o listu.List može biti jaka tema.I on ima priču, ima svoj život......  Bi li život bio moguć bez drveća a samim time i listova?Tko zna. Svaki taj list ima svoj život svoju sudbinu.Raste druži se s drugim listovima,ima svoj životni vijek, lagano stari, propada.Svaki od njih može biti sličan ,ali ne i isti. Neke život mazi, prema nekima je okrutan.Neki su ljepši izvana.Neki ostaju sami, napušteni, zaboravljeni. Ima ih u svim oblicima i dimenzijama.....pa i bojama...      Ovi još žive, pričaju, još su tu. ...i ovi su još tu, ali sudbina je neizbježna....   Ovaj post je nastao zbog sljedeća tri lista.Potpuno zaboravljena, kao da ih nikada nije bilo. Kako su živjeli, gdje su sve bili ostat će njihovo, njihova tajna. Ali ova tri ,kakvu god sudbinu imala ,netko ih je primjetio. Možda oni to na kraju ne znaju, ali evo tu ste ,netko vas je ugledao, posvetio vam par riječi i zahvalio na svemu dobrome što ste učinili za čovječanstvo. Prvi je završio na krovu od auta.....  ...drugi je završio na podu pošte...  ..treći dosta udaljen kilometrima od prva dva....  Evo listovi bar ste završili u postu, možda vas vidi još par ljudi.Znajte da smo vam zahvalni. Kao dodatak moram ubaciti i Fichin kutak,jer vidim sad popodne u vrtiću da se i prijatelji mog prijatelja bave sličnim temama. Kutak by Ficho ....list na listu....      |
