20 do asa
30.09.2014., utorak
Kestenijada
       Sad bi se već netko mogao upitati : pa dobro kakva je to kestenijada, ni k od kestena !? Dobro, malo smo GLJIVArili, sad će kestenijada......   Ok, malo smo i CVIJETarili.....sada može kestenijada.......     Dobro, sad je već dosta. To je sve šuma, ali naslov je Kestenijada !! Gdje su kesteni !?? Evo, sad će, samo što nisu......   Ali umjesto KESTENijade malo smo i LJUSKArili .... Pogađate već, kestena nema !! NEMA ! Obično smo proteklih godina znali ići podno Sljemena uz cestu i pobrati nešto kestenja. U pravilu smo uvijek zakasnili u berbu i brali smo ostatke ostataka. Ali i tako smo nakupili na brzinu pune vreće. Prošle godine smo otkrili pravu oazu kestena i to u šumi do koje imamo oko 10 min vožnje, malo iza centra Sesveta. I u postu od prije godinu dana opisao sam to mjesto. To je šuma ogromna, prepuna kestenovog drveća, tu i tamo nađe se koji hrast i koji bor. Prošle godine nabrali smo za nekih niti sat vremena pune vreće, jer već po putu do šume mogla se nabrati poprilična kilaža. Išli smo ponovo u tu oazu, ovaj put nismo zakasnili, a nismo niti uranili. Jednostavno ih nema, u stvari ima, ali u tragovima. Do te šume je jednostvno doći, prvo se malo skrene lijevo par puta....   Pa onda samo desno.....   Inače se može i po šumi voziti, ako je baš potrebno, ali zbog znate već čega se može do kud se može.....  Znamo već kakva je sve ovo godina bila i koliko je bilo vremenskih prilika i neprilika. Sve je to učinilo svoje, pa su i biljke ispaštale. Nakon par koraka se već vidjela promjena......  ...jer i ova ulazna staza je nekoć bila prepuna ljuski od kestena, a sada je bila jedva pronađena.....  ...i tako smo mi hodali i hodali, planinarili, istraživali, gljivarili, cvijećarili, stablarili i ljuskarili......  .....sve dok ga nismo ugledali !! ....kao da ni sami nismo mogli vjerovati...da to je ON !!.......( osjećaj je bio kao da smo pronašli veeeeliiiiiiku čokoladu s lješnjacima:))........  (nevjerovatno, upravo sada sam dobio jedan pečeni na probu.....još se trebaju peći 5 min, taman da završim ovaj post:)) .....kao da je stigla nagrada, jer nismo odustajali....počela je kestenijada......malo, al' čovjeka veseli......    ....a one "normalne" veličine nazivali smo "kapitalcima"....  .....mjesto za odmor ovaj put nije bilo teško naći, jer stabla porušenih ima na svakom koraku....  ....da bi smo ipak skupili za koju rundu doma pečenih i kuhanih, bilo je potrebno da se rasporedimo po šumi na tri strane svijeta.....u stvari na dvije i pol, jer Ficho se ne može baš previše udaljavati........ali imali smo svoje zborno mjesto kod panja, pa da vidimo kakav je ulov......   Ulov na kraju nije uopće bio jako loš.......   ....pogotovo kad se uzme u obzir kakva je to godina bila....po šumi se još vide ostaci ovog ljeta.....  ....vidjeli smo i gljivu kojoj je svega dosta, i ovakvog ljeta i svega skupa....ona to više jednostavno ne može gledati :))...  Najlakše je kupit kestene na placu ili Konzumu, ali nema nama gušta onda :)) PS......nevjerovatno, nitko nam još nije naplatio gljivarinu, cvijećarinu, stablarinu ili bilo koju ......arinu !!.....čudo jedno :) |
- 18:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #
12.10.2013., subota
Mokri,pečeni,kuhani
|
Bio je sunčan dan.Činilo mi se da će tako i ostati do kraja dana. Ali nije,jer inače ne bismo pokisli. Poslje ručka sjetili smo se da bi mogli ić u šumu po kestene,ljepo je vrijeme pa idemo. Krenuli smo prema Šestinama,podno Sljemena. Tek što smo krenuli,sunce se sakrilo,al mislimo si, pa to je prolazno. Još nismo stigli ni do šume,a evo kiše.....   ...došli smo do kućice i sklonili se od kiše....  ...i sad smo razmišljali,hoćemo li u šumu ili natrag do auta.Na isto nam dođe,u oba slučaja bit ćemo mokri. Pa nećemo valjda sad kući bez kestena,nismo od šećera da se rastopimo na kiši. I krenuli mi u šumu......  ...trebalo nam je da uopće ugledamo neke znakove kestena,ali prvo samo ljuske,prazne,sve je pobrano.Opet smo zakasnili kao i neke prijašnje godine.Morali smo krenuti malo na nepristupačniji teren,tamo gdje drugi nisu prolazili.Teren je bio sve opasniji,blatniji i strmiji,a i bilo je sve mračnije....  ....svašta nalazimo,al kestena nema..ne preostaje nam više puno vremena,kiša sve jače pada,pa gdje je taj kesten....kad ono čudo..evo ga..prvi kesten nađen....  ..udružili smo snage i krenuli brzo u berbu..pokupili ono što je ostalo....  ...i na kraju u toj žurbi ipak skupili oko dvije obiteljske porcije.....  .....potrčali smo natrag do kućice,malo odmorili,možda prestane padat,ali ništa, pada i dalje....trčali smo i do auta..mokri ali sretni...vraćamo se sa plijenom.... Naravno putem u autu vidimo kako kiša pomalo prestaje.Izgleda da je kiša samo padala dok smo mi brali kestene. Kad smo stigli kući ponovo je bilo sunčano,kao i kad smo kretali u kestenijadu.Samo što je ovaj put bila i duga.......    ...sad kad smo na toplom i suhom,ne preostaje nam ništa drugo nego da i kestene stavimo na toplo...trebamo ih samo pripremit....   ...ovi manji nek budu danas pečeni....   ..ne izgledaju onako lijepo kao na vatri,ali su ukusni..ovo je više na HEP-ovski način ili na struju... ..a ovi nek sutra budu kuhani...  Oznake: kesteni |
