20 do asa
09.11.2015., ponedjeljak
Znate me ?!
|
Mislim da me vi znate, koliko, 2 godine i kusur. Znate da nisam politički nastrojen, da me zanimaju neke druge stvari. Znate i za moje promjene, znate da se mijenjam, znate i Gjuru Walkera, čovjeka koji šeće i mijenja sebe. Da, shvatio sam, ne možeš mijenjat svijet i svemir globalno, ali možeš u sebi. Promjenom sebe utječeš. Polako, ali utječeš. Čitam komentare po internetu, pratio sam što se događa, pa pratimo cijeli život. Što se događa doma, na ulici, u dućanu, poslu, promatramo i djelujemo. Jesam, izašao sam na izbore, glasao sam za MOST. Zadnjih nekoliko izbora glasao sam uvijek za neku treću opciju. Želim pokušati, to je moja promjena. Neću odustati, pa makar se i sad pokazalo da je vuk pojeo magare. Ako i bude rasplet kakav ne želim, a to su one opcije priklanjanja ovim političkim uhljebima koji harače već 20 i nešto godina, opet ću pokušavati. Zbog svog djeteta, zbog svojih unuka. Možda oni jednog dana budu mogli živjeti onako kako dolikuje čovjeku. Možda svi odemo van, tko to zna. Ali dok sam tu, borit ću se. Već sam jednom pisao o tome da svi djelujemo na svojim razinama. Tko od nas (vas) nije nikad pokušao podmititi policajca, tko od nas nije pokušao doći do posla preko nekoga, tko od nas nije pokušao nekako doći do boljeg doktora? Pisao sam i o sustavu, kako se čovjek ne rađa kao lopov, kao kriminalac, lažov, to od njega napravi sustav. Od mene sustav može napraviti lopova, u onom smislu da ako neću imati za čokolino, provalit ću u dućan i uzeti, jer dijete mi je gladno. To bi od mene učinilo da budem lopov, a nisam se kao takvav rodio. Čak ne bih ukrao ni mrvicu kruha s poda, ali.... Promjene se dešavaju, u nama, moramo ih činiti, tako djelujemo na druge postepeno. Nejde preko noći, ne gradi se u sekundi, jedino se ruši brže. Mijenjam se, nekad sam bacao škarnicl od peciva na pod, sad ga nosim u džepu do prvog koša. Ne radim iza leđa, sadašnji posao sam našao bez ikakve veze, bilo je teško, tražio sam, posustajao, želio otići iz države, ali ostao sam. Zbog obitelji, djeteta, želim ga gledati prvi dan škole, želim ga čuti kako pjeva pod tušem, želim ga pokriti po noći kad se raskrije. Sve to želim. Želim da se mijenjamo, to je prirodno. Ne želim biti jalan, ne želim podmetati, ne želim nikome zlo. Ne želim moć, nisam pohlepan. I ono što želim je da moje dijete ne zna nabrojati u budućnosti niti više od dva političara. Želim mu da pojma nema o politici i želim mu da šeće bezbrižno nakon posla. Ako sad sve bude po starom i ako MOST koalira s HDZom, ako koaliraju HDZ i SDP, neće se puno ništa promijeniti, ali pokušavat ću i dalje, ono što mogu. Danas MOST, ako i to ne bude, onda sljedeći put netko drugi, sve dok se ne očistimo.Svi! Ako pak budu ponovljeni izbori želim da MOST osvoji znatno više mandata i da ne ovose o nikome, osim o nama. Samo tako bi smo mogli vidjeti što je istina, ide li ta naša država pomalo nekamo, ili će biti isto. Ali moraš probati da bi znao. Ne želim da se ljudi dijele, želim da su zajedno. I da svi skupa ne pričamo o politici. Evo za kraj jedna fotka iz šetnje....tek kao simbol...gledam znakove u prirodi i šećem... Valjda neće....  Valjde se neće pola nas razbucati po svijetu, Novim Zelandima, Kanadama... Valja ćemo ostati s obiteljima. Imamo predivnu domovinu, jedino nam je država u qurcu!! Moć zapravo imamo mi, da budemo bolji ljudi.... ..jedna koja je možda već dosadila kroz ljeto, i on pjeva o margaritama, ali ja samo želim nekad popit bezbrižno pivu i družit se s prijateljima i obitelji... Podrav svima ! |
- 10:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #
28.05.2014., srijeda
Zaboli me ona stvar !
|
Da se razumijemo, ovo je također jedan pristojan blog, i ne psuje se, ne govore se grube riječi, jer tko zna, možda koje dijete čita. Ali zaboli me ona stvar za neke stvari. Što ovaj slavi ovih dana neku veliku pobjedu. Moš mislit, velike pobjede, imaju kojeg čovjeka više u Europalamentu. Strašno, to je fakat velika pobjeda Karamarko !! To treba slavit, i sada se busat u veličinu i hrvatstvo. Nemam riječi, još mi samo fali da počne : nedamo ni pedlja Hrvatske, pa sklopi dlanove i podigne iznad glave. Ne podcjenjujem ljude neke, ali ovo, što je ovo !??. Kad pogledam koliko je ljudi izašlo na glasanje ( čini mi se nekih 25%), pa od tih 25% je glasalo njih oko 40% za HDZ, nekako mi se čini da nije vrijeme za slavlje i za busanje. I da je broj tih glasova onaj broj koliko članova ima HDZ i još nekih par simpatizera, koji idu na razne domjenke, slikaju se i čekaju da im se članstvo na neki način isplati kroz moguće zapošljavanje ili neku drugu podobnost. Ali " veliki " Hrvati kao ovi se vole busat. Pa daj se busajte sa onime kako vam ljudi žive, kakav im je standard, kako raste zaposlenost, a ne koliko će ljudi primat plaću od nekih 8000e u odnosu na neku drugu stranku. Nas baš to toliko zanima pa smo zato i izašli svi na glasanje !! Svih 25 %. Nisam išao, jer mi je svejedno, da sveeejeeednooooooo !!! Možda bi me to nekad mučilo, kada bi mi to bio najvažniji problem i kada bih imao vjere u vašu ljubav prema ljudima, boljitku, prosperitetu za druge. A i ovi drugi, masterplanovci, vi ste kao izgubili, imat ćete koju stolicu manje u parlamentu, jao tuge. A ionako ste vi svi ista familija, kao i po sudovima što su tužitelji i branitelji jedna familija. Jedna familija koja skupa pije kave, a za javnost igra i prikazuje nam neki igrokaz. Shvatio sam odavno da nema ništa od kukanja i čekanja i da svaki čovjek mora brinuti za sebe. Tako je bilo od prvog radnog i neradnog dana. Ako se nećeš sam paziti, pa neće te ni drugi. Ako se nećeš sam boriti neće ti ni itko drugi priskočiti. Tako je i sa poslom. I kad radiš ( ako imaš sreću) na poslu na neki način se boriš. Ili se boriš sa neisplatom, ili se boriš sa prijavom na minimalac, ili za neka druga prava. Produžili su mi ugovor na novom poslu, iako sam prešao uz veliki rizik sa stalnog zaposlenja na totalnu nepoznanicu. Ako se tko sjeća pisao sam već o prokletom kapitalizmu i o tome kako je teško raditi za totalne kapitaliste, mast ti vade za siću. I trpiš i trpiš, i tražiš dalje, što je vrlo teško. I već kad hoćeš odustati javi se neka slamka spasa. Rizik se za sada isplatio, jer radim manje i lakše a imam puno bolje uvjete. Slušao sam sebe pa što bude. Isto tako znam da nije niti sve vječno i da nema garancije, ali Blože moj, ići ćemo dalje. Jer borba ne prestaje. Nek je zdravlja i malo sreće. Jer ako dođem u firmu raditi kao zdrava osoba, volio bih i takav otići. I da , mi kao " mali " se busamo s time : gle nisam gladan, gle imam posao !! A ovi veliki nek se busaju sa svojim parlamentima. Katastrofa !! Hvala dragom Bogu što nisam političar niti kapitalista !! Zaboli me ona stvar za njih, jer tako i tako njih zaboli za nas !! Oznake: politika, europarlament, izbori |
