20 do asa
05.02.2014., srijeda
Još `rvacka ni propala
  Znam, znam, pročitao sam negdje u komentarima kako malo iskusniji fotografi govore da se ne objavljuju mutne slike, i da je to grijeh u krugovima fotografa, al ja nisam fotograf pa si uzimam za pravo. Fotografirano je iznenada, a pokazuje jedan od običaja. Moram reći da ne volim običaje, pa tako ni taj. Ne odobravam nikome pravo da zaustavlja promet iz bilo kojeg privatnog razloga, jer sam se uvjerio da se nekim ljudima žuri iz puno važnijih razloga (neki žure u bolnicu). Na sreću nisam bio u takvoj situaciji, ali puno puta sam bio u koloni kad sam dostavljao hranu radeći na dostavi između nekih poslova. Ali ne samo zbog toga, nego kao što sam rekao nisam pobornik običaja bilo kojih, ne trebaju mi ulasci niti u neke organizacije, sekte ni slično. Kad živiš po nekom svom osjećaju, srcu, tada mislim da ti ne trebaju običaji, osim ako se doista ne poklapaju sa onime što jesmo i što volimo. Moram tu spomenuti jedan od največih običaja, a to je upravo brak. Uobičajeno je raditi svadbe i ulaziti u brakove. I obečavati neke stvari koje ni sami ne znamo hoćemo li ih ispuniti. Ne moram ni govoriti da ja nisam imao ni kolonu na cesti, a ni uobičajenu svadbu. I htio bih samo poručiti Suncokreti-ma na oblacima@ da se ne zapitkuje toliko i ne muči sa rastavom, jer nije to ništa loše. Ja sam naprimjer kao klinac želio da se moji starci rastanu, čak sam potajno i molio za to, jer činilo mi se da bi tada svima bilo lakše. Ali oni su ostali u braku i još su i danas u braku, ali ni tada nisam gledao na to kao na nešto loše. Jer zaista to može biti prednost i bolji život za dijete, jer rastavom ni otac ne prestaje biti otac,a ni majka ne prestaje biti majka (naravno ako vole svoje dijete). *************** I na početku ovog posta opet je moglo pisati : nisam ni danas mislio pisati, ali opet pišem. Nekad jedna slika odredi, nekad jedna riječ koju čuješ ,a nekad neki prizor koji vidiš, i onda opet "moraš" pisati. Kako je ovaj moj blog stvarno već pokazao da se piše o svemu, a zapravo opet o ničemu, tako je i ovaj post opet o ničemu. Zapravo sam dobio želju da pišem kad sam pročitao post danas od Valcer@. Uvijek je dobro (barem meni) kad vidim da netko nešto radi s guštom, odnosno napravi nešto jer tako osjeća. Kad čovjek nešto radi otvoreno ili od srca, onda je sklon puno puta reći ili učiniti možda više od onih koji su zatvoreni ili se boje reći nešto što misle. Ne bježim od toga da često vidim kako su večina blogera visokoobrazovani ljudi, koji su načitani, pametni. Često puta odem proguglati neke riječi koje koriste u postovima i komentarima, jer ne znam što znače. Jer nisam nikad pretjerano čitao knjige, nisam završio fakultete. Ne sramim se toga, to sam ja, takav sam put izabrao. I sretan sam što ima takvih ljudi, kao večina blogera, koji nadam se pokazuju da stvarno" još `rvacka ni propala"...... *************** Kao da se pokazuje da su poslovice ipak istinite, jer kad vele u svakom zlu neko dobro. Tako si ja mislim, da mi nije firma propala, ja ne bih išao za tim da si nabavim laptop, jer sam bio totalno anti-kompijuterski tip, i nije mi trebao. Ali zatrebao mi je zbog traženja posla, jer nisam mogao pratiti oglase. Tko zna koliko bih još bio bez interneta, vjerojatno dok ne bi Ficho ispaštao zbog toga jer bi ga kasnije klinci ismijavali ako ne bi pratio što svi rade. I sada već znam neke stvari na kompu, ono najosnovnije, ali kad sam i krenuo s blogom puno toga nisam znao, a to što sam malo napredovao zahvaljujem upravo vama, a najviše blogerici Lilianke@ jer zna ona koliko mi je pomogla. Od samih stavljanja slika, pa do linkova i ostalog. Što se tiče komentara, dok danas netko zahvaljuje i prisjeća se lijepih komentara, drugi su jučer kukali zbog loših komentara. Tu sam i dobio želju da pišem danas, jer ne slažem se da postoje loši komentari. Svaki komentar je bolji o nikakvog (naravno, ako je zaista vrijeđanje brutalno onda valjda i reagiraju admini), i da večinom komentar govori više o onome tko ga piše, nego kome je upučen. Mislim da je najgora ravnodušnost u životu. Ako smo iskreni i živimo kako osjećamo, tada je jedina istina da ne možemo biti sa svima dobri, ne mogu nam svi biti istomišljenici. Kao što znamo u svakom dijelu života postoje određene grupe ljudi ili malo grublje nazvano klanovi. Klanovi su ipak nešto drugo, ja govorim o grupama ljudi, jer postoji grupiranje već u vrtiću, pa u školi, onda u vojsci, pa na poslu itd. I logično je da od možda 100 ljudi na hrpi nastanu neke grupe ili grupacije ljudi koje povezuje nešto. Da li je to razmišljanje, način života, ljubav prema sličnim stvarima ili jednostavno energija i zračenje (jer ljudi također zrače). Ali ne možemo svi biti međusobno dobri. To najbolje pokazuje i ona kad kažemo da nam neki ljudi crpe energiju, i onda ih naravno izbjegavamo u životu. Neki ne izbjegavaju i dalje ih ti isti ljudi crpe. ************** Ne mogu onda da i blog recimo ne gledam kroz kontekst ljudi, toliko sličnih, ali opet različitih. I dobivamo slike u svojoj glavi , i slažemo ,i mislimo da neke već poznajemo. Ali napominjem ,to su samo slike. I da stavimo te sve blogere na jednu hrpu, pa normalno da bi bilo puno grupa i grupacija tih ljudi, neki bi se "našli" i možda ostali frendovi cijeli život, a neki koji sada misle da su frendovi možda ne bi nakon par rečenica više uopće pričali. Tako se i na blogu Vegetarijanka@ raspravlja o komentarima, i njoj se čini da je netko vrijeđa, ali ja opet kažem : možda bi se pokazalo u stvarnom svijetu da bi ti isti ljudi bili u istoj grupi. Recimo da mene tak netko kako se tamo kaže "izvrijeđa " u komentaru, ne bi mi smetalo, dapače, nek me njih 20 i više izvrijeđa, ali opet ponavljam bolje ikakav komentar nego nikakav. Evo ak ti je lakše : hoću da i mene tak zvrijeđa Alexxl@. Ali dobro je da ga ima, jer kud bi to sve došlo kad bi svi pisali isto i uštogljeno ovak ko ja. Volim posjetiti i Alexxl@ i Euro@ i sve koji se dobro šale, jer je i to prikaz inteligencije (jer za biti šaljiv treba imat ono nešto u glavi). Ni uspješan lopov nije bez klikera u glavi. I blogera B-612 ste otjerali svojim nekomentiranjem, pa makar da ste vrijeđali, jer vas je žicao danima i želio skupiti 18 različitih komentatora. Zašto ja nisam nikad imao ništa protiv njegovih komentara ? Zato jer sam osjetio da je iskren komentator koji je javno dao do znanja da spama okolo istu rečenicu. I to cijenim, kad netko iskreno radi ono što radi. Eto, još jedan post o ničemu. Hvala vam blogeri što sam dosta toga naučio, od korištenja kompijutera, raznih novih riječi kojima znam značenje !! Oznake: blog, računalo, internet |
