20 do asa
07.10.2013., ponedjeljak
Pušiona(ili 7.god.vjernosti)
Pušenje,dim,pepeo,katran,nikotin,smrad,kem.spojevi,novac,zdravlje...i tko zna što još! To su mi sve asocijacije kad se spomene pušenje. Da li je pušenje neka vrsta bolesti,manjak samopouzdanja ili samo loša navika? Namjerno ne želim reći da je ovisnost,makar se možda može i tako protumačiti. Ali znajući da se može prestati kad to god poželimo,ne mogu to nazvati ovisnošću.Nekako mi druge ovisnosti malo drugačije izgledaju. Trenutno sam pušač(ili pušioničar),jer osim tog pušenja cigarete,pušimo i gubimo zdravlje,novac,vrijeme... Dakle nismo samo pušači nego i pušioničari. Nije teško prestat pušit,ali samo onda kad to odlučimo.Izgleda ovako lako kad je napisano,ali tako uistinu i jest. One fore ne pale: prestat ću kad ovo prođe(neki događaj),prestat ću kad izbacim kavu,prestat ću kad popušim još ovu kutiju,ili poslje nove godine... Ne,odluka je prestajem odmah i sada!Bez obzira na sve. To sve pišem jer sam sada na nekoj vagi,razmišljam o prestanku,ali još mi nije došao taj trenutak. Znam da ću prestat,al nisam još odlučio točno kad,znam da je blizu taj trenutak. Malo sam vrtio film u nazad,i vidio da je kod mene kritična ta 7. godina.Kao da nakon 7. god. prestajem biti vjeran cigareti. Počinjem ju izbjegavati,mjenjat se,mjenjat nju za neke ljepše i zdravije stvari. Sjećam se da sam pušio kroz srednju školu,a nakon toga prestao drugi dan u vojsci. Svi su me pitali kako,zašto?Pa najteže je u vojsci,tamo svi počinju zapravo pušit. A ja ne znam točan odgovor,znam samo da je došla ta odluka: od danas više ne pušim. I tako je i bilo.Nisam više zapalio. Taj vojnički prestanak je bio oko 1998/1999.g. I nisam pušio sve do ljeta 2006.g. Tada sam na jednoj kavi žicao frenda cigaretu,jer mi se baš pušilo.Tek tako,iz čistog mira.I zapalio sam.Pa sam počeo tak povremeno pušit po jednu dvije,da bi naravno to prešlo u ono standardno. Sad pušim,ne smatram se ovisnikom niti strastvenim pušačem,ali da sam se navukao,jesam.Par godina mi je kutija trajala i po tri dana,sad ode po cijela kutija dnevno. Nisam zbediran,niti paranoičan,ne mrzim cigarete,ne smetaju mi nepušači,ne odobravam pušenje u zatvorenim prostorima. Lakše mi je kada znam da će doći ta odluka.Samo me malo brine to što vidim da ta 7 god kod mene kao da igra ulogu.Može biti slučajnost,ali ja ne vjerujem u slučajnosti. Kad to sve rezimiram onda vidim da sam bio pušač 7 godina,pa sam bio nepušač oko 7 godina,sada prolazi 7 god kako sam ponovno pušač. Jedino si postavljam pitanje,ako i prestanem uskoro,hoću li po ovome onda opet početi pušiti oko 2020.g. Živi bili pa vidjeli! Kako prestati? Kao što sam rekao prvo je važna odluka,koja dolazi iz vlastite glave,ne zbog okoline,novaca,drugih ljudi ili slično. Jednostavno odluka.Nije to baš tako lagano,vele ljudi.Ona teorija o fizičkoj ovisnosti ne drži mi vodu,jer znam da se može samo tako prestati. Meni je pomoglo npr. to što se još uvijek sjećam prve cigarete u životu,i još mogu osjetiti i vidjeti taj osjećaj koji ono stvara. Vrti vam se u glavi,zlo vam je,jedan jako loš osjećaj. I onda si samo taj osjećaj prebacim u sadašnje vrijeme. Sada zamislite taj osjećaj prve cigarete,sjetite se kako ste vi zapravo navikli organizam na taj otrov,kada to možete raditi svojem tijelu i preko 20 puta dnevno.Toliko smo se navikli da nam ni 40 cigareta dnevno ne može napraviti ono što nam jedna,ona prva u životu učini. E tako ja prestajem,onda kada dođe do toga da želim. Jesu neke prve kave nakon toga malo čudne,ali to nije ništa prema onome što sve sadrži jedan taj bijelo-smeđi izgarajuči štapić. Ne želim nikome zgaditi cigaretu,i nikada nikome ne solim pamet da prestane pušit.Nisu mi smetali pušači ni kada sam bio nepušač.Ne dijelim tako ljude.Ovo je samo jedan primjer za one koji muku muče sa prestancima. Sjećam se kao mali da nam je kuća bila stalno zadimljena,svi su pušili,nitko nije ni pomišljao da izađe na balkon.Dim je ulazio u kupaone,dječje sobe,a u boravku nisi vidio ljude od dima. Tada nije bilo nepušačke kampanje,edukacije,borbe protiv pušenja. Sada je ta kampanja sve jača i jača,želi se dokazati da je to isto jedna bolest,staviti etikete na ljude.Djeci u vrtiću govore protiv cigareta,pjevaju dječje pjesme sa naslovom: "tata pusti cigaretu". Ali ja mislim da onaj tko želi pušit,taj će pušit bez obzira na kampanju,bez obzira na cijenu,zdravlje,bez obzira što će sve kutije imati mrtvačke glave i izgledati potpuno isto,crno i mrtvački,bez obzira što će u kafićima biti skroz izolirani,stajati u nečemu što nalikuje na tel.govornice samo što te konobar tamo zatvori dok ne popušiš. Pušit će se pa makar se kupovale cigarete kao i nekad*-po komadu.I sad već ima kioska gdje se prodaju na komad. Još jedan primjer prestanka i da ne postoji tako snažna ovisnost(mislim na fizičku) da se nebi moglo prestat samo sa odlukom.. Pričao je profesor u srednjoj školi(prof.Konjarik iz matematike) kako je prestao pušiti samo najednom,kada su mu doktori rekli da ako nastavi izgubit će potpuno glas.Tada je pušio i do 4 kutije dnevno.Prestao je pušiti,malo je teže pričao,ali uspio je zadržati posao i svoj glas. Znam i dosta ljudi koji su na kraju prestali u nekim 50-tim,60-tim god,jer su također morali izabrati-cigarete ili zdravlje,život. A ja nekako ne želim takav prestanak! ...i jedan za kraj..... Kupuje mujo cigarete i dobije onu kutiju gdje piše: pušenje uzrokuje impotenciju!...kaže Mujo: neću ovu kutiju,dajte mi onu gdje piše da izaziva rak pluća!..... |
