20 do asa
29.12.2014., ponedjeljak
Bio sam napušen
|
Sad nisam, valjda sam popušio. Možda je bilo dosta. Upravo me sad lovi neka kriza, u ovih pet dana nisam je osjetio. Ne ovu na psihičkoj bazi. Do sad mi je bilo loše onako fizički. Kašalj, nekakve turbulencije sa tlakom valjda, poremećaj probave, sve u svemu kaos. Ali nekako sam uživao u tom kaosu, razmišljajući pozitivno, kako se rješavam nekog zla. Da, posljednju cigaretu sam zapalio na badnjak oko 18:00, nakon toga više nisam pušio. Moja želja se potajno počela ostvarivati, jer tinjala je negdje u meni. Ima već više od pola godine da sam pisao o tome kako bih volio prestati s pušenjem. Iz više razloga, ali čekao sam tu svoju odluku. Jer jedino ako ja i samo ja, odlučim da želim prestati, tada je to moguće. Moguća su raznorazna čuda, pa kako onda nebi i ovo bilo moguće. Nisam se hvalio niti zvonio na sva zvona da prestajem ili da sam prestao, jer znam da kriza apstinencije traje, i da ima svoje valove i dolazi na momente snažno. Prvi puta doživio sam to u vojci nakon što sam drugi dan odlučio prestati nakon nekih 7 godina pušenja. I uspio, pauzirao sam 7 godina. Onda opet počeo iz zezancije, pretvorilo se opet u pravo pušenje vrlo brzo. Ovaj put sam bio malo "jači " pušač, ozbiljniji i iako sam imao želju da prestanem, nisam mogao. Sada traje razdoblje pušenja malo više od 8 godina. Sve do ovog badnjaka. Ali ni sada još ne mogu reći da sam prestao, jer tek sam počeo sprovoditi tu svoju "odluku" da prestanem. Trebat će izdržati sve nalete želja i željica za tim "otrovnim štapićem ". Valjda se poklopilo, jako sam kašljao, prehlada, umor, prepušavanje, želja koja tinja i najjače od svega muljaža ! Zašto muljaža !? Pa ne znam kako nazvati kad djetetu kažeš da nemaš za Mcdonalds ( pa skoro nikada) ili da nemaš za keksolino ! A onda odeš i kupiš pljuge !! Kak to onda objasniti djetetu. To je jedan od razloga, ali samo on nije bio dovoljan. U posljednje vrijeme sam se stvarno napušavao, već do nekih 11 ujutro zdimio bih pol kutije, a da nisam još ništa ni jeo. Znalo mi se i povraćati ujutro nakon prvih dimova, ali ne, ja i dalje pušim. Toliko ode daleko ta ovisnost da si zapravo svjestan kako se zbilja truješ, ali ono doslovno, osjetiš to. Osjetiš da ti ne paše, ali uporan si i dalje to radiš. Pa si misliš ko je tu lud !? Naravno, jedan veliki razlog je zdravlje. Znamo da je kampanja protiv pušenja sve jača, ali skoro da bih se kladio da su današnje cigarete dosta otrovnije nego su bile mojim starcima, kao i sve, od hrane, zraka i svega ostaloga. Ovaj post sad pišem jer me nakon badnjaka tek sad čopila kriza i želja da idem zapalit. Možda mi i ovaj post pomogne da izdržim, a možda isto tako pomogne nekome tko se tek planira boriti sa prestankom pušenja. Moja teorija i saznanje je takvo da svatko, ama baš svatko može prestati, zapravo mu treba samo odluka, koliko god pušio dnevno, jednu , dvije,tri ili više kutija. Samo odluka - to zvuči vrlo jednostavno ali nije baš samo tako doći do nje ! Mora biti stvarna, prava i čvrsta - odluka ! Odluka ne može i ne smije biti vezana s nekim datumom kao npr : prestat ću za Novu godinu, ili nekog drugog događaja, nema planiranja prestanka, on se mora dogodit kad odluka bude donešena, u nama. Odluka može biti satkana od nekih razloga, ali mora biti odluka - naša i prava. Mnogi su prestali jer su morali ili su se uplašili doktorovih riječi. Ne želim takvu odluku i takav prestanak, želim odlučiti sam i to onda kad ne moram ! Kad želim ! A želim sad !! Iako sam već popio svaki dan kavu bez cigarete, i pokoju pivu, čak sam i belu karatao bez cigarete, ne mogu još reći : prestao sam ! I sve je bilo ok, do sada i za sada. Danas je bila ta jedna želja koja upravo slabi. Bit će toga još, tih naleta. Čak od badnjaka nosim onu načetu kutiju u kojoj ima 12 cigareta. Još nisam posegnuo za njom. Tu je, na ormariću, kad idem van stavim je u džep. Pogledamo se, pozdravimo. Možda testiram sebe, da vidim jel konačno bilo to ono pravo vrijeme koje čekam. Tražio sam od svemira snagu za to, sad sam je dobio i na meni je da je sačuvam i da u kutiji i dalje bude 12 cigareta. Bio bih sretan ako uspijem !! Neću nikad reći da neću nikad više zapalit, jer nisam vidovit. Ali eto, nadam se da ću izdržati ove neke navale krize. I da neću djetetu lagati da nemam za keksolino, samo zato da mi ostane za cigarete ! Zadnje pare želim dati za keksolino, a ne za cigarete, jer kao što znate - pušač uvijek sklepa lovu za pljuge !! ****************dodatak 1. ************ 29.12.2014. negdje oko 17:00 *********** .....kao savjet od prijatelja-blogera Plastik ( hvala) dodajem si sliku, jednu od jučer snimljenih da mi bude kao podsjetnik i kao dodatna snaga u borbi.......  *************** dodatak 2. ************** 29.12.2014. negdje oko 18:15 ************ ...evo poslušao sam i savjet od blogerice Lion Queen ( hvala) i režem karton od keksolina i stavljam u kutiju.......sve ću podrediti tome, jer smatram da bi to bio moj veliki uspjeh.......pogotovo kad znam da sam u noćnoj sam i da mogu lagati cijeli svijet da nisam zapalio....ali ne mogu lagati sebe i taj keksolino u kutiji !!.....  *********** dodatak 3. ***************** 30.12.2014. negdje oko 19:00 *************** Komentar blogerice Mela samo je pojačao moju želju za prestankom....još onda dok sam čitao njen post "puknute čestitke" ( jedan od boljih postova uopće što se tiče ideje i kreacije, barem meni) spazio sam tu čestitku.....nisam tada još znao da ću uskoro krenuti u ovo.....zato hvala i na toj motivaciji, jer kad se vide brojke, stvarno nekako i ostanu u glavi.....i želim i tebi da si ostvariš tu želju :)))).....ps....valjda ne zamjeraš- posudio sam si tvoju čestitku.......  ************** dodatak 4. ********* 30.12.2014. negdje oko 19:20 ******************* ......ponukan komentarom blogerice Demetra 1 ( hvala), razmislio sam o onome što govori za novac u boci :)).....dobra ideja, nekad sam slično nešto probao, nevezano za pušenje, i bacao novce u jednu kutiju obljepljenu u sto slojeva, ali ipak se vadilo iz nje kad god je nešto trebalo...tako da i ova boca kod mene bila bi razvaljena, takva su vremena....ali mislim da ću uplatit na Fichin račun "pčelica" čim sjedne plaća, jer te novce da bih podigao moram u banku na šalter, uz osobnu moju i supruge i čekat u redu, a to mi se baš i neda :))...tako da će to biti fond od nepušenja, a ići će na početku na postepeno smanjivanje minusa, a možda i koje putovanje po Lijepoj našoj...jer nismo vidjeli ni Vukovar, ni Split, ni Plitvice, voljeli bi nekad vidjet i Fužine itd.....mislim da se vidi što želimo :)))))  ************* dodatak 5. ***********30.12.2014. negdje oko 19:30 ******** Blogerica Just me spominje torticu ( koju obožavam, a i Ficho), ne znajući da skoro svaki dan nosim torticu doma Fichi :).....a sada imam mogućnost ne misliti na torticu dok je nosim prema doma i suzdržavati se da je putem ne zgrabim :)....imam mogućnost umjesto kutije cigareta svaki dan kupiti si i 5,6 tortica !!......huuuuuuuuuura !!....i nastao je novi slogan kampanje protiv pušenja : " bolje 5,6 tortica u ruci, nego kutija pljugi u džepu ! " :))))))....hvala blogerici, sad imam još jednu više motivaciju :))  Oznake: pušenje, cigareta, prestanak |
- 16:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #
10.02.2014., ponedjeljak
Ljudi ! Kriza je ! Ozbiljna !
|
Ili su ljudi jednostavno postali zabrinuti za tuđe zdravlje, pa nam žele nešto reći !? Ovak, obična večer, osim što je ispala neobična. Meni. Al ne samo meni. I ljudima koji su sa mnom odrasli. Znamo svi da postoje neka pisana pravila, neki zakoni koje treba i mora se poštivat. Ali postoje i neka nepisana pravila, nešto što se podrazumijeva. Kao neki kodeks. Tih nepisanih pravila bilo je oduvijek. U puno raznih situacija. Znam da se puno toga izgubilo s vremenom. Neka pravila su se poštivala i to je bilo to. Bilo je to na neki način povezano i sa kulturom ponašanja. Ne znam točno kako bi to opisao, ali recimo ovako : vozačku dozvolu dobijemo kada položimo ispit, odnosno obavimo sve potrebne radnje da bismo po zakonu stekli pravo na vozačku. I svi koji polože imaju vozačku, ali nemaju svi istu vozačku kulturu. Nadam se da znate što sam htio reći. Bilo je nekad i respekta između generacija. Nekad smo mi klinci ako bi gledali stariju ekipu kako igraju nogomet bili počašćeni ako su baš nas poslali po loptu preko plota ili nas poslali po šibice u dućan. Ako sad pošaljete klinca po loptu možete dobit kamen u glavu ili šamarčinu (karikiram ,ali nije ni daleko od toga). Ono što je mene natjeralo da shvatim da je zaista kriza u Hrvatskoj dostigla svoje rekordne razmjere je zapravo cigareta. Obični mali, bijeli smrdljivi štapić iz kojeg se dimi. Ta smjesa glupih otrova koji ispunjavaju naša pluća i koja truju okolinu. Jesam, ja sam pušač, ali uzimam si za pravo da kažem da je cigareta jedno obično smeće. Koliko god dugo znam za cigarete i za pušenje, nisam doživio ovo što sam danas. Kroz tih 20-tak godina života kroz pušenje ili nepušenje ( kod mene je to 777, ili ----7 god pušač, 7 god nepušač, pa sada trenutno 7 god pušač) nisam još nikada doživio da kad žicam cigaretu negdje nekoga ( a da taj sigurno ima cigarete) nisam uspio dobiti cigaretu. Malo dugačka i glupa rečenica, ali shvatite da sam jednostavno u šoku. Šokirana su i tri moja prijatelja koja su bila sa mnom. Kartali smo belu i dogodilo se da nismo više imali cigareta, malo smo duže igrali pa smo popušili što smo imali sa sobom. Do sada se dogodilo vjerujem skoro svima da su nekad nekoga žicali cigaretu ili je netko njih žicao. Ali ovo, ovo je izgleda početak kraja, izgleda da nema više tog kodeksa, tog nepisaog pravila koji je oduvijek bio prisutan u pušačkom svijetu. Bilo je mješano društvo za stolom (5-6 ljudi), oko tri kutije cigareta kraj njih. Odgovor je bio dvojice njih : ne pušimo mi, ostali za tim stolom su gledali u pod i pravili se da ne čuju pitanje. Jesmo li mi toliko ostarili pa su neka druga nepisana pravila ili je nešto drugo ?? Ali i u ovim vremenima, ljudi koje ja znam pa i ja sam još uvijek živimo po tim kodeksima : kad te netko žica jebenu pljugu pa daš mu jer je to normalno (pa jebala te jedna pljuga). Koliko sam puta nudio i zadnju cigaretu iz kutije, ali nisu htjeli uzeti, jer je i to bilo neko nepisano pravilo i respekt zadnje pljuge u kutiji. Nitko ti nije htio uzeti zadnju. Je li došlo neko drugo vrijeme u kojem ne vrijede ta prvila ? Možda je to splet okolnosti ? Nemoguće, jer bi se već nekada prije moralo to dogoditi. Ili su odjednom ljudi toliko brižni da se boje za tvoje zdravlje pa ne žele da se truješ ! Ili je zaista u Hrvatskoj prava kriza, i to ozbiljna !? Tolika kriza da ne daješ cigaretu ? Ma moramo znati da tko god puši zna već da je to luksuz u današnje vrijeme, kako za zdravlje tako i za džep, i da to nikad nije bilo upitno, ali nije nikad otišlo toliko daleko da dođe do ovoga što se danas dogodilo. Meni je tek ovo pravi znak prave krize !! I to ogromnih razmjera. Krizetina i pol. Ovaj post uopće nije trebao postojati, ali jednostavno je nastao. Uz sve uništeno i pokradeno, uz sve popljačkano, meni je tek sada pravi znak i okidač da je zaista kriza u Hrvatskoj strašna. Možda se čini da su ovo gluposti, pogotovo ljudi koji možda ne razumiju te kulture ponašanja, ali meni i ljudima oko mene je ovo što se dogodilo nepojmljivo. Možda je ovo sitnica za čovjeka, ali smatram da je ovo zaista velika stvar za čovječanstvo !! Oznake: cigareta, kodeks, pravila |
