20 do asa
23.12.2015., srijeda
Sretan Božić svakome
|
Svi skupa želimo vam svima skupa sretan Božić ! ....uz pjesmu Fiche i njegovih prijatelja prvašića (eno Fiche čagera u prvom redu:)).... Želimo vam sreću, zdravlje, puno ljubavi i topline. Mi za Božić nismo doma, ali dom i njegova toplina su uvijek s nama.  Fali jedino pahulja snijega, ali takva su vremena. Rođendan je ispunio neka očekivanja i darovi su stigli.  A Božić dolazi..... Oznake: Božić |
- 13:54 - Komentari (17) - Isprintaj - #
25.12.2013., srijeda
Isusek, Isusek....sretan Ti rođendan !
|
Na Božićno jutro bilo je lijepo. A zašto i ne bi bilo. Nisam imao u planu ustati tako rano, ali netko me zamolio da mu pomognem, i ja sam sa veseljem ustao rano. Nije to toliko bitno. Bitno je da je svanulo još jedno jutro. Priznajem da sam spavalica koja teško nekad ustaje, volim ležati još onih poznatih 5 min. Al to je samo glupa navika. Neki kažu da navike nisu dobre. Al nisu valjda sve navike loše. Navika da živimo pošteno, skromno ,da ne činimo zlo drugome, da poštujemo druge ljude bez obzira na sve. Ne znam jel se to može zvati navika ili je točnije reći da je to odabir življenja ili takvi se rodimo!? Al ako se takvi i rodimo ,što je onda sa onima koji su zli, ili koji ne žive pošteno? Pa nisu se takvi rodili. Smatram da se ne rađamo sa tim osobinama, a to govore i neke stručne studije koje proučavaju čovjeka. Stručnjaci kažu da se nitko ne rodi kao lopov, kao ubojica, kao silovatelj ili slično. Da ne postoji genetski kod koji nam može odretiti da ćemo biti ovakvi ili onakvi. Po tome je zaključak da takve ljude proizvede sustav ili društvo u kojem živimo. Zamislimo samo da imamo potpuno dvije iste bebe ,kao klonovi, i da jednu bebu damo obitelji u kojoj suprug ili partner tuče ženu, koji govori tom djetetu svaki dan da ništa neće biti od njega, tuče ga i maltretira ili u najgorem slučaju zlostavlja. Zamislimo i da drugo dijete potpuno isto po svemu damo obitelji gdje se sve rješava i dešava u okruženju punom ljubavi, razumijevanja i poštivanja,. Hoće li ta djeca kad odrastu biti i dalje potpuno ista, po svom življenju ili ponašanju? Ja mislim da neće. Pa niti biljke ne rastu jednako u ovakva dva slučaja. Htio bih samo reći da ovakvi dani kao Božić i jesu najveći blagdani i podsjetnik kako bi život trebao izgledati, makar znam da nije to tako u svim domovima. Nemaju svi miran, lijep i pun ljubavi Božić. Vjerujem u Isusa kao čovjeka, ne zanima me jel to priča, bajka ili bilo što drugo. Što god bilo ja vjerujem da je Isus snaga koju nosi svaki čovjek u sebi. Malo čudno zvuči da je baš u svakom čovjeku, pa i onom koji živi totalno suprotno nego je živio Isus. Nisam tipični vjernik, ne idem u crkvu, ali prije nego sam krenuo u osnovnu školu godinu dana prije toga sam krenuo na vjeronauk. I išao sve dok nisam dobio sve sakramente. Kasnije kad sam odrastao gubio sam vjeru u crkvu kao instituciju. Neću pisati o tome kako i zašto, jer odgovori vam ionako stižu svakoga dana, dovoljno je samo malo bolje pogledati što se događa. Kad sam se vjenčao nisam išao u crkvu na vjenčanje, nisam osjetio potrebu i nisam htio ići jer se to od mene očekuje. Nisam nikada robovao nekim običajima, i ako ja ne osjetim da nešto želim onda to i ne učinim. Ali moja vjera u Isusa nikad nije došla u pitanje ,a vjerujem ni da neće. Isus je i sam čini mi se rekao: "..nisam vas ozdravio ja, nego vaša vjera u mene..." Da, to je točno, jer ako zaista u nešto iskreno vjerujemo tada imamo snagu da to i ostvarimo. Čuda se događaju, naravno onome tko u čuda vjeruje. Ja već oko 30 god ne zaspim a da se nisam pomolio u krevetu i pokajao. Ne molim ja za nešto ,ili kad mi je teško, nego molim na kraju dana što imam mogućnost moliti. Što je došao trenutak što mogu leći i zahvaliti, ne samo na danu ako je bio dobar ,nego i danu koji je bio loš, jer evo me tu ,u krevetu, tu sam. Molim ja i za ljude oko sebe, al to nije nabrajanje ljudi, nego općenito za sve moje, a i one druge. Vjerujem da svatko od nas ima snagu kojom može postati bolji za sebe, a i za druge, mislim u smislu da im ne odmaže ako već ne pomaže. Jednostavno ,nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi. Ali. ljudi se kroz život puno udalje od onog duhovnog, dobrog, slabe i udaljuju se od te snage u sebi ,Isusa. Zato ti Isuse sretan rođendan! Ti si imao vjeru u nas. A kad sam već ustao rano, nisam mogao ne primjetiti svijet oko sebe. Evo malo rođendanskih fotki Božićnog jutra 2013.......                 ....snimljeno 25.12.2013. Nek vam ovaj post donese mir, sreću i blagostanje u vaše domove. Svima kojima je današnji dan bio lijep nek im takvi dani budu i dalje, a svima kojima je današnji dan bio težak ili loš neka im da snage da izdrže i da vjeruju u snagu u sebi !  Oznake: Božić |
- 22:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #
24.12.2013., utorak
I tata bi sine !
|
...ili kako sam poklonio planinu za Božić Nije doba za pamćenje. Bilo je i boljih dana, godina, pa tako i Božića. Mi ljudi smo skloni nekad pretjerivat, nekad kukat bez pravog razloga, al to je život. Teško je bit u svakom trenutku zahvalan zbog toga što smo živi, zdravi ili tako to. Ali trebali bi, barem što više bit zahvalni na tome, tada možda ne bi bespotrebno bili opterećeni sa svime i svačime. Znam da nije lako razmišljat o takvoj zahvalnosti, ali život nas nauči. Nauči nas da smo mi zapravo slaba bića, nismo tako superiorni i život je zaista kratak. Malo sam i ja ove dane pokleknuo pred Božićnom groznicom i uhvatio sebe u neobičnom razmišljanju, jer sve oko mene je tako nekako oko Božića u znaku kupovine, darivanja, šoping groznice, pa sam i ja razmišljao : joj, što ću darivati !? Već sam i sebe uhvatio kako razmišljam : joj, što ću kupit, što darovat, a nemam skoro ni za kruh. I onda se sjetim da mi to zapravo nikad nije bilo do sada važno, uvijek sam volio primit poklon od srca, neku sitnicu, al pogotovo baš tu sitnicu koju netko izradi jer nema novaca, a želi nešto pokloniti. Bilo što, obični kolač ,čestitku, pa i pobojani kamen ili slično. To su mi uvijek draži darovi. Pa čak ako nije ni to ,može bit dobra riječ ,zagrljaj. Jer Božić nije stvar luksuza, poklona kao takvog, nego doba ljubavi, obitelji, sreće i mira. Ja sam danas na badnji dan htio za svoje doma nešto učiniti da im poklonim, nešto što se ne kupuje. Htio sam fotkati nebo ili nešto, al da ipak bude nešto posebno. Sunca nije bilo, odnosno pokušavalo se probijati kroz oblake, ali nikako. I gledam i gledam,al ništa. Kad sam išao s posla ušao sam u jednu zgradu, odvezao se liftom do 7. kata, pa kroz neka vrata po malim stepenicama na krov. Mislio sam ako budem bliže nebu, možda uspijem nešto slikati, nešto da donesem doma kao znak pažnje. Bio sam bliže nebu ,ali ništa od onog što sam čekao.    Slikao sam ja okolo, ali nije to to, ovo je obična panorama, nije to za poklon. To mi je više za hrt-ovu emisiju Zg panorama. Još sam malo čekao i slikao, možda se nebo otvori         Koliko god ja čekao ,ništa od toga. Nema sunca, nema moje čarolije i poklona. Odlučio sam krenuti kući, ali tu su nastali problemi. Kad sam se spustio po malim stepenicama do vrata, šok. Vrata su zatvorena, jer ja smotan nisam vidio da je kvaka samo sa unutarnje strane, a sa ove vanjske je kugla, vrata su se zalupila, a ja na krovu. Nisam paničario, pa pokucat ću ili dozvati nekoga, a u najgorem slučaju zvati nekoga i obrukati se da dođu po mene. Ali nitko nije čuo kucanje, ni dozivanje, a brukat se nisam morao jer sam upravo shvatio da sam uzimajući fotić ostavio mobitel u autu. No krasno ,bit će ovo zanimljiv doček Božića ,na krovu i potpuno sam. Malo sam razmislio i prošetao se po krovu i zapalio pljugu, možda postoji neki način da ne provedem badnjak na krovu. I našao sam izlaz, malo drugačiji nego je bio ulaz ali što je tu je. Nisam puno razmišljao što ako su požarne ljestve stare, što ako su toliko korodirale da ne izdrže, što ako padnu sa nosača. Ma bitno da su tu ,prvo je trebalo sići do nižeg krova....  ...pa onda dalje do ceste.....  Znate onu staru, svugdje je lijepo al čvrsto na zemlji je najljepše.  Uh, koje olakšanje.Ma to je dokaz da nisu važni pokloni, nego zdravlje, ljubav i ljudi koje volimo. Krenuo sam napokon kući na ručak i da okitimo bor. Ali na pola puta sam u retrovizoru vidio sunce kako se probija, i stao sam, izašao iz auta i ponovo slikao, ali ovaj put sa zemlje....               Danas je bio ludi badnjak ,ali ispunile su mi se sve želje, uspio sam sići s krova i stići kući na ručak, poslikao sam fotke neke kakave sam htio, dobio sam čaroliju na nebu koliko je to bilo moguće, a i još me doma dočekao poklon koji sam poželio. A i Ficho je dobio što je htio. Zaželio je da mu mama ispeče one Božične kolačiće, rekao je : ja bi one kolačiće sa mutelom i pekmezom(da, on veli sa mutelom), a ja sam mu rekao: i tata bi sine !  Al ja sam si poželio ove godine nešto što sam vidio kod @Zvonke na blogu, princes krafne, već sam zaboravio da postoje. Pa sam ja poželio da žena to napravi. Bilo je to prvi put da radi princeze i nije mi dozvolila da ih slikam jer veli da joj nisu dobro ispale, al ja sam ih svejedno slikao, meni su baš lijepe i dobre, ma savršene.....   Htio sam zapravo reći da pokloni i darivanje ne počinju u šoping centrima i štandovima, darivanje kreće iz srca čovjeka. Zaista je malo potrebno da usrećite nekoga. Dovaljan je i zagrljaj, ako je netko dalje dovoljan je poziv ili poruka, čestitka. Svi možemo nešto pokloniti i bez penjanja po krovovima. Tako sam ja ove godine mojima donio planinu sa neba.....   Njima poklanjam planinu punu ljubavi ! A vama želim sretan Božić i sretnu Novu godinu, a poklanjam vam sve ove slike od srca !! Nisam stigo u šoping da vam nešto kupim jer sam bio na krovu :)). Na kraju ispao čini mi se najduži post kojega sam napisao ,a nisam planirao danas uopće pisati. Ali kako je ovo bio neobičan badnjak, tako je i post malo neobičan ! Oznake: badnjak, darovi, Božić |
- 19:44 - Komentari (10) - Isprintaj - #
23.12.2013., ponedjeljak
Adventska večer u Zagrebu
                                   |
