20 do asa

09.08.2016., utorak

Slijepi putnik-vol 1 -Njemačka

Bok ljudi!
Evo me na laptopu,
Nisam ga palio nekoliko mjeseci.
Također ni tv.
Nisam ni mislio da se može bez toga.
Da probam biti što kraći,jer u zaostatku sam sa blogom ko nikad u životu:)
Doma sam sad,možda objasnim kako i zašto u nekoj sljedećoj priči.
Malo me sad muči č i ć jer sam s mobitela navikao pisat bez kvačica.
Mislim da ću ih i sada izbacit, jer tako sam brži.
Navikne te život.
Neću vam uljepšavati ništa.
Ne znam lagat,i svojima svima kažem sve kako je.
Terenski život je sjeban.
Ali ja sam ga izabrao.
Znao sam da nisam za to, ali odabrao sam kao stepenicu pa kolko izdržim.
Može se zaradit.
Radim oko 4 i pol mjeseca s pauzama po tkedan dana koliko sam doma između bauštela,odnosno država.
Bio sam u Njemačkoj, pa u Norveškoj,pa sada u Poljskoj.
Iz Poljske sam "pobjegao" i sad sam tu.

No o tome u nastavcima.
Mislim da ću odvojiti ovo ,pa sutra o Norveškoj, i onda o Poljskoj.

Moj dojam je da nigdje nije život kao na Balkanu,ali mi se prilagodimo u svijetu.
Ja nebi izabrao taj način života,jer tu se ne roštilja,ne zove se harmonika kad ti se rodi dijete i tak.
Navodim to kao primjer, da znate o čemu pričam.
Pričali su mi kolega da su im u Njemačkoj zvali policiju kad su vani roštiljali za vikend.
Naravno i pilo se i sigurno se glasnije pričalo.
Cijene.Uh to je posebno stavka.
Njemačka je jeftina.
Špeceraj u Lidlu je jeftinij od Lidla u Hrvatskoj.
Ima još tih dućana po Njemačkoj koji su tu negdje,sad sam zaboravio.
Uglavnom smo išli u Lidl.
Znam da se išlo po pivu u jedan dućan drugi,tam je gajba pive bila 13 eura i još dobiš povrat nekih 3 eura za gajbu.
Nakon Norveške i provedenih 2 mjeseca tamo, sad mi se sve čini jeftino.
Dakle, Njemačka je zemlja u kojoj ima jako puno svega, posla,tvornica,obrađenih zemlja, gužve po cestama.
Smještaj i stanovi gdje smo spavali bili su vrhunski.
Gazdarica odlična.
Imali smo perilice suđa,veša, sušilice, mikrovalne, caffe aparate, nismo trebali kupovat ni wc papir, dobivali ručnike i tak.
Gazdarica te kuće ljetuje na Braču, malo smo pričali na mom japansko-njemačkom, jer ona ne zna engleski.
Ne znam ni engleski, al kužim kad neko priča.
To vam je to, ukratko.
Njemačka je prošla, to je bila prva bauštela,
Bili smo u Niersteinu blizu Mainza.
Nakon toga sam bio još desetak dana u Berlinu.
Troškovi prehrane bili su minimalni, jer nas je 9 dalo po možda tjedno 20 eura i kuhali smo svaki dan.Uvijek se nađe netko tko voli kuhat.
Ja sam prao suđe, pojma nemam o kuhanju.
Malo ću stavit slika,iz Berlina baš i nema,jer sam radio svaki dan, i nedjelju pa nisam ni išao u šetnju.
Pomješat ću i malo ovih s posla, da ne ispadne da je med i mlijeko, jer nije.
Ali ono kaj te ne ubije, staviš u post, tak vele :)

Nadam se da ću imat vremena i volje opisat vam još Norvešku i Poljsku. Odviknuo sam se od postova, pogotovo sa slikama, nekad mi je to bio specijalitet.
Danas sam zvao firmu da ću ić nazad radit, jer napuštajući je, mislio sam da se neću vratit.
Svaki dan sam vagao, malo sam bio za da, malo za ne.