20 do asa
15.03.2016., utorak
Pun kufer
 Nemojte da vas ova fotografija zavara. Ovaj "kufer" je zbilja pun. U njemu je sve. Tu je spakirano puno osjećaja.Puno ljubavi,sreće,crtica. Ima i tuge,sjete,strahova... Svega ima, pun je do vrha. U njemu su i želje,zagrljaji,osmijesi. Taj kofer ide sa mnom,gdje god budem bio. Danas pišem, jer danas je stigao poziv. Sutra neću moći pisati,jer poznajem sebe. Znam da će me obuzeti nervoza. Jedan oblik blokade,iako se spremaš psihički na to, ipak kad dođe trenutak onda je tako. Bilo je lakše dok je bilo u zraku,priznajem. Ali i čekanje te čini nervoznim. Tako da zapravo sad kad je već tako,jedva čekam da taj kofer stigne na odredište. Jer najgore će biti ova dva dana,čini mi se. Dobro,priznajem da je ovo blogerska sloboda pisanja i metaforički kofer je stvarno pun. Ali danas i sutra će on biti ispunjen stvarima kao što su ručnici,roba i ostalo. A ono sve što je opisano na početku teksta, zapravo će biti u meni. I to je to. Idem. Kako će to ispasti sve skupa, pojma nemam. Pišem sad,jer ne znam kad ću. Ne znam kako ću se osjećati, hoću li vam se javiti. Možda hoću,možda neću imati volje,a možda ću pisati puno. Tko bi to znao. Lijepo vas pozdravljam do nekog drugog puta. Osim onog nabrojanog,mislim da će moje sunce također uvijek biti sa mnom i grijati me.....  Pozdrav od Vašeg dobrovoljnog napuštaoca Hrvatske ! |
