20 do asa
20.07.2015., ponedjeljak
Zahvala i proslava !!
Dečki, ajde, možete početi kuriti.......... ccccc, dok oni zakure vatru pomoću povećala ja napišem postova i postova :))) Evo mene, društvo staro ! Nemam pojma jel sam još negdje uvršten na traci bloga, bumo vidli kad objavim. Iako sam prisutan bio skoro cijelo vrijeme, i pootvarao blogove, ovdje nisam pisao nekih 6 mjeseci. Toliko je bilo potrebno da se završi igra, odnosno cilj koji sam si zadao. Sakupili smo 1000 riječi na prošlom postu koji je bio objavljen 12.01.2015. Završili smo skupljanje u nedjelju 19.07.2015. Sasvim slučajno ispalo je da je i ovome blogu rođendan za koji dan, točnije 22.07.2015. bit će dvije godine kako je moja malenkost prvi put došla u ovaj blogo-svijet. Ne želim se pitati kako i zašto sam završio ovdje, ali sve ima svoj razlog u životu. Nisam požalio. Za sakupljanje riječi zaslužni ste svi koji ste dali makar jednu riječ, ali i vi koji ste se javili samo kao podrška. Mislio sam sve vas tu spomenuti, ali prevruće je da sad pojedinačno izdvajam sve. Bilo vas je oko 40-tak koji ste svraćali ovdje u proteklih 6. mjeseci. Bilo je potrebno oko 500 komentara. Zanimljivo je vidjeti koliko se toga promjeni u životu u samo 6 mjeseci. Igrom slučaja došlo je do otvaranja još blogova, nastao je i gjuro walker, otvoren je zajednički blog sa Duricom na što sam uvijek ponosan, otvorio sam i Fichi jedan blog, te još jedan kao radnički -gjurina radionica. U samom zadavanju zadatka skupljanja riječi nisam nigdje zadao da ne smijem otvoriti novi blog, jer to mi u tom trenutku uopće nije palo na pamet. Da je, vjerojatno bih si zadao da ne smijem otvarati, i to bi bilo još smislenije, tada ne bih smio nigdje pisati, što bi bilo još teže. Samo odjednom mi je došla ideja otvoriti novi blog, i to nakon komentara od jelenka@ kad je napisao da se nada da ću uskoro pisati. I ja sam želio negdje pisati, valjda bih se raspuknuo da nisam mogao pisati. Sreća je što ipak nisam bio sam u ovome, mada sam se i na to pripremao psihički. Ljepše je ako ipak u nečemu nisi sam. Ali tako je i u životu, tek kad nešto kreneš raditi, bez obzira na sve, tek tada će ti se netko priključiti. Ako samo pričaš kako ćeš nešto učiniti, teško da će ti se netko pridružiti. Tako otprilike funkcionira i život, odnosno, kad sam bio klinac tako su ljudi gradili kuće i sve ostalo. Pero ili Gjuro su počeli zabijati daske, pa je to vidio Stipe, pa je donio još čavli. Vlado je slučajno prolazio, pa je vidio da im treba motorka, a on je imao motorku. Katica je vidjela da bi dobro došlo osvježenje, pa je donijela vina i hladne vode. Jura je vozio kamion pa je dopeljao još daski, cigle i ostali materijal, kako bi domaćin prošao što jeftinije u izgradnji. I ja sam tu imao vašu podršku, ova imena sam maloprije izmislio, ali lako se mogu prenijeti bilo gdje. Zato hvala svima još jednom, moram posebno zahvaliti sljedećim blogerima : Durici, jer je na početku bila velika podrška i temelji "izgradnje" su bili čvrsti, Mayday, koja je konstantno bila od pomoći, kad je bilo gusto uvijek je donjela neko osvježenje RandomHeartu, jer je navratio s vremena na vrijeme, to bi kod izgradnje kuće možda bio onaj s kamionom :) Ti-grici, koja je donosile pune košare svega i time razveseljavalja do samog kraja "izgradnje" ili skupljanja I na kraju blogerici double-trouble koja je "gradila" odnosno skupljala kao što bi i sebi gradila, zbog nje je ova izgradnja imala taj vjetar u leđa, ako je i bilo krize ona bi nekako to pokrenula. Dakako, svi ste zaslužni, pa makar i zbog jedne "cigle". Ali, može to bit i samo obična igra,tako je i postavljena. Volio bih da mogu tako svaki cilj izgurati do kraja i volio bih da na sve u životu mogu gledati kao na igru. Mislim da bi tako bilo lakše i živjeti. Budite mi dobro, volite se ,držite se, gradite, radite, igrajte se. Evo da vam ovako barem na kratko priuštim neku virtualnu veselicu......... ....dečki još pokušavaju zapaliti vatru za roštilj, pa evo malo prvo aperitiva....  ....ili babmusa hladnog.....  ....ja sam ipak nekak pivski čovjek , pa ima i pive.....  ...dečki, jel gotov taj roštilj, ljudi su tu , pijuckamo pomalo ?....ne javljaju se.....a evo i kolači su već gotovi :)  .....proslavimo i uz šampanjac, dok čekamo te majstore od vatre :))....živjeli, proslavimo što smo tu, proslavimo život !!...  ...a ček, ček, evo, grije nešto, pa nije to valjda vatra !?....da, uspjeli su dečki.....svaka čast !!....barem nebumo gladni :)))))  |
