20 do asa
12.01.2015., ponedjeljak
Balada o dreku i gibanici
|
Znali su ljudi reći : od dreka napraviti gibanicu !! I sad, kad se već izdogađalo sranja za naših par života da proživimo, sad kad ti daju drek i vele ti evo, napravi si gibanicu. I ti dobiš drek, ili dva, i gledaš. Ak biraš po izgledu, možda i imaš izbora, jer vizualno ti se jedan manje gadi. Ali ak se približiš dreku počneš osjećati, jer osim osjetila vida, čovjek ima i osjetilo njuha. Možda bi bilo bolje za sve da nemaju njuha, jer tak bi gibanica sasvim bila ok, možda. Ali da izabereš po izgledu, pa da i zapečeš gibanicu od dreka, i da uzmemo u obzir da je izostao njuh, što onda ako zagrizemo gibanicu. Ostaje nam osjetilo okusa. Po okusu reagiramo vrlo brzo, jer ne možeš s okusom ono što možeš možda sa vidom ili njuhom. Zažmiriti možeš i praviti se da nešto ne vidiš, začepit nos možeš i praviti se da ti ne smrdi nešto, ali kad staviš nešto u usta onda nastupa pravi šou. Netko će automatski ispljunuti, netko će uz grimasu i bolni izraz lica možda i žvakati, netko će se okrenuti i ispljunuti misleći da ga nitko ne vidi i reći da je fino, a netko će uljudno reći ne hvala, nisam gladan ili ne volim gibanicu uopće. A netko će reći da jednostavno ne jede drek !! E pa ja jednostavno ne jedem drek, a i inače imam slab želudac. Kičma je za sada u redu, mada zna bolit. Spominjem kičmu za one koji nisu nikad osjetili bol u kičmi, jer je nemaju !! Zato Durice nek te ne brine to kaj nisi glasala, jer ima nas još. Vidiš da ima oko 50 000 tisuća ljudi koji su poništili svoj listić, a 50 % birača uopće nije glasalo. Nisi ti jedina i nemoj se opterećivati. Danas ujutro sam i očekivao vijesti, ali i postove na blogu u kojim se čestita i u kojima se pljuje ili negira. Svi mi imamo zapravo pravo, nekakvo pravo. Ono što sam vidio danas u jutro to su dva posta zbog kojih se čovjek treba zamisliti. Ta dva posta su na svoj neki način vrlo važna, a isto tako i glas ljudi koji ukazuju na ono stvarno, i ti ljudi dobro pišu i ne boje se reći da im drek zbilja smrdi. Jedan od postova je od Durice i govori o tome da bi čovjek trebao stvarno početi od sebe, sebe mijenjati, sam sa sobom biti ono što bi danas-sutra htio da bude i država, jer htjeli mi ili ne priznati upravo mi smo slika tih ljudi između kojih smo morali birati. To smo mi, i Kolinda i Josipović. Mislim da ne trebam sad objašnjavati sve u detalje. Sve što pripisujete jednom ili drugom kandidatu, sve smo to mi ,nažalost. Zato, ono što govori blogerica za sebe u postu, to su one stvari koje bih ja volio da imamo i da ima moj predsjednik ili predsjednica. A znate svi dobro koje karakteristike imaju ljudi u politici. To treba dočekati, da postanemo takvi ljudi, svi, većina, jer jedino tako se može nešto mijenjati, samo mijenjajući sebe na bolje mijenjamo i sve drugo !! Drugi post koji zbilja potiče na razmišljanje je post od blogera Gorkić Taradi , također čovjeka koji ima što reći i često ukazuje na probleme koji muče nas ljude, kako volimo reći "obične" ljude, što god ta riječ "obični" značila, jer i taj post nešto govori. Govori o podijeljenosti naroda, ali ta podijeljenost ne nosi nikome dobro, jer ispada da jedemo gibanicu od dreka, samo se svađamo čija je gibanica bolja, umjesto da se dogovorimo i priznamo jedni drugima da zbilja jedemo drek. U tom postu govori se i o jednoj važnoj temi a to su oni famozni glasovi dijaspore. Samo ću reći da sam protiv toga da netko tko ne plaća porez u Hrvatskoj uopće kroji sudbinu ljudima koji tu žive . Da odlučuju recimo o tome koju gibanicu će ovdje ljudi jesti, jer najlakše je reći jedite vi gibanicu od dreka, mi smo ionako daleko i ne osjetimo taj miris friško ispečene gibanice. Eto, ukratko, mada ima još toga puno u vezi svega. I zapamtite, prije nego upirete prstom u nekoga, sjetitie se i promislite ima li u vama doza toga nečega što upravo zamjerate onome u koga upirete prstom !! Krenuti od sebe, bilo bi po meni ključ svega. I još nešto, ti Durica koja se sikiraš jer nisi glasala, moraš znati da nisi ti kriva, ili ja što nisam glasao, nego su krivi oni koji su nas odbili da izađemo. Imamo osjetila, i jednostavno se vodimo njima. Iako nekad odaberem malo čudne riječi za napisati nešto, ili izaberem možda šaljiv način, činio sam to često, i prije, kad god bih ukazivao na problem nas, nas ljudi, ali to je zato što mislim da nekad i šala govori jače nego što samo obični i ozbiljni spomen problema. A činit ću to i u buduće, kao što sam i reagirao nakon što sam se uhvatio kako u dućanu odlučujem hoću li kupiti jedno ili ipak dva kisela vrhnja - Vijest dana Želim vam svima što manje politike, odnosno želim nam svima da bolje živimo i da možda za nekih 20 godina ne znamo nabrojati više od dva političara u zemlji. E takvu bih državu volio. A ako i kada odem van države zaraditi svoj kruh, neću tražiti da odlučujem kako ćete vi ovdje živjeti, jer bilo bi glupo da ja sa plaćom od cca 2000 eura solim pamet onome kako da preživi sa plaćom od 2500 kuna ! A ako i dalje budem imao pravo vani glasati, jednostaavno neću glasati, jer nisam tu, ne osjetim miris i ne vidim tako daleko !! |
