20 do asa
14.12.2014., nedjelja
Stvaranje - "Idila"
|
Svatko bi trebao imati neku svoju idilu. Bilo zimsku, bilo ljetnu, ili na selu ili u gradu. Sasvim svejedno. Iako idilu ne treba tražiti daleko od sebe, treba je samo osjetiti, nekad primjetiti. Idila može biti u našem domu, gdje smo sada. Može biti sastavljena od ljudi koji nas okružuju, od obitelji ili prijatelja. Znam prepoznati što je moja idila. Ima ih više. Nekad je zimska, nekad ljetna, nekad gradska, nekad seoska. Ali gdje god bila, znam tko sačinjava tu moju idilu. Kako sam prilično sklon i maštanju, i često si mogu zamišljati stvari, događaje, ugođaje, tako volim dati toj mašti na volju. Ne smatram to ničim lošim. Iako, kad si sklon toj kreativnoj vizualizaciji, kako je stručnjaci nazivaju, moraš biti spreman na dobro i na loše. Jer jako dobro si mogu vizualizirati nešto, dovoljno mi je da netko priča svoj neki doživljaj, događaj ili iskustvo. Ali osim tih lijepih stvari, vizualiziram si i neke događaje koje ljudi pričaju, a nisu nimalo lijepi događaji. U stvari ne mogu drugačije, jer to radim sasvim nenamjerno, tako mi dolazi. Tako da ne moram čak ni putovati, a mogu osjetiti da sam negdje bio. Vizualizacija ima i svoj teret, jer isto tako osjetim i loše stvari, odnosno patnju koju mi netko prenosi svojim opisima. Uživim se i u jedno i u drugo. Naučiš nekako s tim živjeti. No da se bacimo na stvaranje idile, odnosno općenito na stvaranje. Mislim da stvaranje nečega, puno donosi čovjeku, puno uči o sebi, poseban je to osjećaj. Na netu sam našao nešto za što bih vrlo lako mogao reći : da, to je to, ako moram opisati svoju zimsku idilu. Tako da sam gledajući sliku koju je slikar naslikao, pokušao prenjeti tu idilu na platno. Kako slika govori tisuću riječi, tako mi je najlakše opisati tu idilu. Volim sva godišnja doba na neki način, pa tako i zimu, onu pravu snježnu zimu, koja je mirna, čista, netaknuta. Volim taj osjećaj koji donosi. Ovaj put se nisam zamarao time da sliku moram napraviti onakvu kakva je u originalu, samo mi je poslužila kao šablona ( i hvala ljudima koji slikaju i to snimaju pa stavljaju na net) pomoću koje prenosim svoj neki osjećaj. Trebam samo napomenuti da se ne smatram nekim talentom za slikanje, ali isto tako me veseli samo to stvaranje, taj osjećaj kad kupiš to platno, pa sjedneš, pripremiš boje i kreneš. To stvaranje mi je veći gušt od same završene slike, jer samim završetkom, jedva čekam opet taj trenutak da počnem neko novo stvaranje. Ono prvo platno koje ste ocijenili kao dobro, popravljao sam još tri puta poslije. Posvijetlio sam more, uspio u naumu, ali nebo sam popravljao tri puta. Moji najrealniji kritičari Ficho i Belatorica su rekli da sam ipak trebao ostaviti onako, a Ficho je posebno naglasio da je ono nebo prvo njemu bilo najbolje. Kužim ja to, da nije to sad baš nešto, ali ono prvo platno će meni imati posebnu veličinu. Kod ovog sada drugog platna moja najveća kritičarka, vlastita supruga je u fazi ovog stvaranja idile ipak malo zastala i vidio sam u njenim očima da je dobro ( to je bilo u fazi koja se vidi na trećoj fotki), da odobrava to što sam kupio platno, čak je sliku kad je bila završena objavila na svojem fejsbuku ( a to nije mala stvar, ccccccc, jer od nekih mojih 400 postova lajkala je nekih možda samo 10).......... Pa da krenemo u stvaranje......ali još malo samo riječi :)) Kao što sam rekao, svojom vizualizacijom, maštom ili čime god, stvarno osjetim ovaj ugođaj, negdje u planinama, u samom podnožju, nalazimo se u drvenoj kolibi, vatra u kaminu tinja pomalo jer zaista je toplo. Okružen sam ljudima koje volim, došli su nam prijatelji, djeca se igraju neke svoje igrice na podu kod kamina, mi smo upravo večerali, iz kuhinje dopire miris tek pečenih kolača, lagano ispijamo neko piće i svira glazba. Osjete se i mirisi topline izgorjelih drva, netom nacjepanih i pospremljnih iza kolibe, čak vidim gdje sad točno stojimo i nazdravljamo i pojačavamo glazbu i lagano se ljuljamo u ritmu. .....Ne znam koju bih vam točno glazbu preporučio za ovaj ugođaj, ali u "moru" glazbe zalijepit ću neke pjesme, pa vi izaberite da li vam se koja uklapa u taj osjećaj i da li uopće osjetite ono što sam vam pokušao prenjeti, ono što si mogu vizualizirati.... ....prva bi bila jedna snježna, jer je to neki novi val nekih novih bendova kod nas...... ....druga je božićna, iako mi baš božićne pomalo izlaze na uši ( neke), zato jer je to Fichi najbolja verzija "Zvončića".....danas ju je vrtio doma sat vremena i plesao i pjevao....pitao me tko to pjeva, pa sam mu rekao da je to Toše Proeski i da ga više nema, a Ficho je sve živo ispitao o njemu i kako to da ga nema, pa sam mu morao sve objasniti...na kraju je rekao da ćemo i za njega upaliti svijeću kad se ono bude išlo na groblje, jer to mu je najdraža pjesma, odnosno verzija....rekao sam da može.... ....treća je također božićna, ali ne spada u one koje se vrte non-stop po šoping-centrima......stvar mi je dobra, a neki komentari predviđaju da će ući u standardne božićne pjesme za nekih 10-tak godina, jer mora proći neko vrijeme..... ************* ....odaberite ako koju želite i uđite u kolibu....ima klope, cuge i dobrog raspoloženja :))))) *************       ..i da ne mislite da nismo ekološki osvješteni i da ne čuvamo prirodu, posadio sam dva bora, tu desno na imanju, koje ćemo kad prođe Božić ponovno vratiti u zemlju da raste :)))).....  ********* Želim vam od srca da pronađete i zadržite svoju idilu. I želim vam svima sretan Božić i zdravlje i sreću u Novoj, a i svim dolazećim godinama !! |
