20 do asa
04.12.2014., četvrtak
Gladni vojak Švejk
|
Sjetih se danas vojske. Dok sam doručkovao. One redovne vojske, nakon rata, '98. Bila je to situacija u kojoj upoznaš Hrvatsku u malom. Nekad su ljudi upoznavali Jugu u malom. Ali slično, ima nas svakakvih. Sjetih se i lege iz Osijeka koji je spavao u prizemlju ispod mene (kreveti na kat), znao me budit da hrčem. A on je hrkao najjače od svih, i svi su htjeli prije njega zaspati da ga ne čuju, ali on je rekao da nikad ne hrče. Sjetio sam se i jednog Bibinjca, lovio je guštere pomoću one dugačke vlati trave tako što napravi nekakvu omču i ulovi ga za vrat. Sjetih se i jednog Međimurca koji je svaki dan frkao travu, i pušio sa našim razvodnicima ( to su naši zapovjenici iz starije klase vojske), a oni bi ga ujutro nagazili i uvijek je morao raditi sklekove za kaznu, bez rukavica na smrznutoj livadi, a razvodnici se smijali. Sjetio sam se i jednog Bosanca kojeg su svi gledali dok smo se svi skupa tušitrali i čudili se njegovoj batini. Sjetio sam se i jednog iz Novog Zagreba, taj je bio lijenčina, nije mu se dalo ni kavu kuhati. Sjetio sam se i jednog iz Otoka kod Vikovaca, jako dobar čovjek. Sve nas je povezivalo što smo tu, u istoj sobi, nas 51. I povezivalo nas je to što su svi bili gladni, dok se nisu navikli na porcije doručka, osim mene. Ja sam se uredno najeo. Svi su se čudili kako to, dok nisu skužili. Igrom slučaja sam za doručkom mazao te paštete, namaze, putere, onako na tanko, jer tako i inače volim. A svi su voljeli na debelo, tako da su pojeli tri šnite kruha, a ja šest ili sedam. Pomalo su svi počeli kopirati moj način, misleći kako sam se dobro sjetio, a ja nisam na to mislio, nego samo radio ono što i inače. Ali kako su oni polako pokupili moj "patent", tako sam ja nesvjesno počeo mazati na deblje, ne odmah, nego s godinama, valjda sam to pokupio iz vojske. A oni, oni su bili sretni zbog mog patenta, i nisu više bili gladni. Postao sam slavan u vojsci, svi su me pozdravljali, to je onaj, pokazivali bi, to je onaj što je nahranio sve vojake. Ja se nisam bunio niti objašnjavao, pasala mi je ta slava. I tako nakon dugo godina mazanja na debelo, ulovio sam se zadnjih dana da opet mažem na tanko. Gdje su sad ti vojaci, jel su još gladni, drže li se recepta iz vojske !? Ako sam onda bio slavan, mislim si, što sam onda tek sad. Pa više od pol Hrvatske sad maže na tanko !! Moj patent je prevladao, zahvatio sve, a ja, ja nisam zaštito svoj patent i sad su ga sebi prisvojili naši političari. Sad oni sebi pripisuju taj patent, oni su kao to izmislili ! Moš mislit ! Siguran sam da se patent proširio, vidim to po broju pekara, ima ih ko salate. Prdon, više nego salate. Jede se puno kruha, baš kao u vojsci. Eto, sjetih se vojske i gladnih vojaka . |
