belator.blog@gmail.com

20 do asa

30.11.2014., nedjelja

Bratec moj

Tražio sam te.
Tražio sam te u vrećici sa pikulama.
Tražio sam te u vožnjama biciklom.
Tražio sam te i u prački koja izbacuje kamen.
Tražio sam te u sitnim nepodobštinama.
Tražio sam te svugdje, a ti si bio tu, blizu.
Ti si bio skriven u samome sebi. Vidio sam te u tvojim očima.
Jer znaš, oči govore sve. Tek sad sam progledao.
Vidio sam tog dječaka negdje skrivenog.
Onaj put nisam bio dorastao svemu, bio sam premlad.
Te '98., nisam znao ,bojao sam se.
Taj dan roditelji su ostali bez dva sina, ti si otišao u ustanovu , a ja u vojsku.
Taj isti dan sve se srušilo. Neki ljudi oko nas, dizali su sve iz pepela.
Bili su prisiljeni arhitekti.
Iako nisam bio prisutan, osim nekih vikenda, imao si nju.
Ona te spasila, podigla.
Kad je otišla zauvijek, ponovo je sve bilo na klimavim nogama.
Ponovo se taj dječak izgubio, nestao.
Vrijeme je prolazilo, a dječak je sve više bio izgubljen u labirintu.
Činilo se da je sve nestalo, i dječak i labirint.
Sada smo opet došli gdje smo bili nekad, ponovo u ustanovu.
Tu gdje se kava pije na eks, tu gdje je cigareta jedina svetinja, tu gdje svi hodaju kao prof. Baltazar.
Bojao si se i ti, ne želiš opet tu, sve ti je poznato, pa i kiosk zvan Utjeha.
Isti odjel, br. I, možda neke druge face, ali pokreti isti.
Samo ovaj put nema nje, ali tu sam ja, tvoj brat.
Nekoliko godina stariji, i bez straha.
Dijelim cigarete i kuham kave, pričam s ljudima.
Jer to oko tebe jesu ljudi, sad to znam.
Budim tog dječaka, vidim ga. Obećajem mu da će biti dobro, da je siguran.
Ovaj put je drugačije. Nema više povratka kad se jednom izađe.
Nisi volio nikad biti sam, sada i nisi sam.
Daleko smo jedan od drugog, jer se čini da u ovom gradu ni ne možemo biti dalje, ali vidim da smo si bliže nego ikada do sada.
Pružio si ruku, ali zagrlio sam te, suza odmah krene, osjeti se snaga, vjera.
Ovaj put je drugačije jer mora biti.
Povezanost dugo nije bila takva, još od Makarske kad si morao preko ljeta ostati radi astme.
I tada si se bojao ostati, pa smo dogovorili da i ja ostanem to ljeto iako nisam imao astmu.
Bili smo klinci. Bilo ti je lakše.
Sada sam opet tu, tu gdje trebam biti.
Pomozi mi brate, da ti mogu pomoći.

Jer bratec moj, vrijeme je !


Oznake: jebeno Vrapče


- 19:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Prosinac 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (5)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Listopad 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Lipanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....