20 do asa
30.11.2014., nedjelja
Bratec moj
|
Tražio sam te. Tražio sam te u vrećici sa pikulama. Tražio sam te u vožnjama biciklom. Tražio sam te i u prački koja izbacuje kamen. Tražio sam te u sitnim nepodobštinama. Tražio sam te svugdje, a ti si bio tu, blizu. Ti si bio skriven u samome sebi. Vidio sam te u tvojim očima. Jer znaš, oči govore sve. Tek sad sam progledao. Vidio sam tog dječaka negdje skrivenog. Onaj put nisam bio dorastao svemu, bio sam premlad. Te '98., nisam znao ,bojao sam se. Taj dan roditelji su ostali bez dva sina, ti si otišao u ustanovu , a ja u vojsku. Taj isti dan sve se srušilo. Neki ljudi oko nas, dizali su sve iz pepela. Bili su prisiljeni arhitekti. Iako nisam bio prisutan, osim nekih vikenda, imao si nju. Ona te spasila, podigla. Kad je otišla zauvijek, ponovo je sve bilo na klimavim nogama. Ponovo se taj dječak izgubio, nestao. Vrijeme je prolazilo, a dječak je sve više bio izgubljen u labirintu. Činilo se da je sve nestalo, i dječak i labirint. Sada smo opet došli gdje smo bili nekad, ponovo u ustanovu. Tu gdje se kava pije na eks, tu gdje je cigareta jedina svetinja, tu gdje svi hodaju kao prof. Baltazar. Bojao si se i ti, ne želiš opet tu, sve ti je poznato, pa i kiosk zvan Utjeha. Isti odjel, br. I, možda neke druge face, ali pokreti isti. Samo ovaj put nema nje, ali tu sam ja, tvoj brat. Nekoliko godina stariji, i bez straha. Dijelim cigarete i kuham kave, pričam s ljudima. Jer to oko tebe jesu ljudi, sad to znam. Budim tog dječaka, vidim ga. Obećajem mu da će biti dobro, da je siguran. Ovaj put je drugačije. Nema više povratka kad se jednom izađe. Nisi volio nikad biti sam, sada i nisi sam. Daleko smo jedan od drugog, jer se čini da u ovom gradu ni ne možemo biti dalje, ali vidim da smo si bliže nego ikada do sada. Pružio si ruku, ali zagrlio sam te, suza odmah krene, osjeti se snaga, vjera. Ovaj put je drugačije jer mora biti. Povezanost dugo nije bila takva, još od Makarske kad si morao preko ljeta ostati radi astme. I tada si se bojao ostati, pa smo dogovorili da i ja ostanem to ljeto iako nisam imao astmu. Bili smo klinci. Bilo ti je lakše. Sada sam opet tu, tu gdje trebam biti. Pomozi mi brate, da ti mogu pomoći. Jer bratec moj, vrijeme je ! Oznake: jebeno Vrapče |
