20 do asa
17.11.2014., ponedjeljak
Mjesečeva trilogija-part III.
|
-----pod autorstvom Mjeseca---- Hvala vam svima koji ste pratili ovu trilogiju. Nije to trebalo gledati kao neke dobre fotografije, jer teško je napraviti noćnu i čistu (barem meni) fotografiju, za razliku od npr. zalaska Sunca. Ovo je više priča o ravnoteži, o čuđenju, o divljenju. Jer ta večer na moru je bila prelijepa, usudio bih se reći : čudesna !!. Ali, kako je to sve samo u našim glavama, tako ta večer nije uopće bila ništa spešl, ovisno o našem pogledu. Inače, u životu volim puno toga gledati kao čudo.  Od toga što smo uopće ovdje gdje jesmo, pa do toga što smo postali to što jesmo. Meni je čudo sami taj Svemir, pa to kako je sve zapravo odigrano u prirodi i širem okruženju, da bi smo mi mogli tu hodati, da bi smo mogli disati.  Za mene je čudo i taj sami čovjek, kako je to sve posloženo, gotovo savršeno. Zamislite kakav je to stroj u kojem jedna pumpa neprekidno radi, naravno ne kod svih, ali gledajući u globalu. To srce kuca, radi.  I taj mozak, kao najbolji pokazatelj savršenstva, koliko je tu raznih podražaja, upravljanja, koliko je tu povezanih veza. Toliko je zapravo neiskorišten, a toliko moguće naoružanje.  Pa i samo rođenje za mene je bilo itekakvo čudo. Dok je naše dijete bilo u majčinoj utrobi, već tada sam shvaćao koliko je to uopće čudo da žena zatrudni. Zvuči kao bezvezno naklapanje, pa kaj je tu tak čudno, ali kad vidim koliko ljudi ne može imati djecu, a voljeli bi, zaista je čudo. Kad bi gledali koliko se tu čimbenika mora zapravo pokolopiti, zaista bi smo i to morali gledati kao veliko čudo. Naravno da bi svijet bio puno ljepši kada bi to sve zaista gledali kao čuda i bili zahvalni na tome. Ali koliko samo ljudi uzima sve zdravo za gotovo, pa tako i jedno "obično" rađanje života. Koliko ljudi uzima zdravo za gotovo da mogu gledati, da mogu čuti ili osjetiti.  Zašto to sad sve tak pričam ? Pa zato jer sam pod utjecajem Mjeseca. Isto tako mogu biti i pod utjecajem Sunca, ili pod utjecajem drveća, lišća, ili pak običnog malog mrava ili bodljikavog ježa.  Zaista promatrajući ljude, vidim kako razmišljaju da je zapravo Mjesec ili Sunce tu radi njnih, ili da drveće raste upravo radi njih da bi oni mogli disat, ili postoji atmosfera upravo zbog njih. Ali ne razmišljaju na način da su oni tu baš zbog toga što to sve postoji i što je netko ili nešto dovelo do toga da mi sad hodamo. Da se dogodila ravnoteža koju sada poznajemo.  Znam da je moje čuđenje svemu zapravo ljudima čudno, ali ne mogu protiv toga. Još se uvijek čudim rođenju, ptici u letu, i tome što sad dišem dok ovo pišem, jer koliko se toga prije mene moralo dogoditi u toj svemirskoj ravnoteži da to sada bude tako. Eto, malo da shvatite jedan dio mog mozgića, jer stvarno puno toga gledam kao čudo. A vi nemojte sad gledat ovo sve skupa kao nešto jako čudno, jer ja sam sad pod utjecajem Mjeseca, nisam samo ja kriv :)) I nemojte ove fotke sad gledat kao nešto posebno, tu su samo kao podsjetnik na jednu predivnu večer.......  ---------kraj--------- Oznake: mjesec |
