20 do asa
25.08.2014., ponedjeljak
Razrjeđivač postova
|
Jeste li ikad koristili razrjeđivač u životu !? Možda jeste, možda niste. To je ono što ste ulijevali u boju ako ste farbali neku ogradu, neku stolariju ili nešto. A razrjeđivač postova !? Isto možda jeste, možda niste. Razrjeđivač je dobra stvar u nekim situacijama, u nekim komponentama. Ne znam kud će me odvesti ovaj post, ali znam da će nešto promijeniti. Netko će promijeniti mišljenje, netko će me možda zamrziti, netko će reći da se razočarao, netko će razumjeti, netko će reći da je znao. To su sve sasvim normalne reakcije u sasvim normalnom životu. Osjećam nešto što nisam do sada. Netko pametan je davno rekao : nisu stvari onakve kakvim nam se čine, nego su onakve kakvi smo mi, kako ih mi vidimo. Po tome ako vidimo ili govorimo da su neki oko nas loši, da su problematični, jesmo li mi zapravo takvi jer vidimo stvari takvima !? Ako pak gledamo s oduševljenjem i pozitivno, jesmo li mi takvi !? Jesam li se ja promijenio zbog toga što sam blog gledao pozitivno, oduševljeno, a sada ne gledam tako ? Jesam li ja problem ? Zar ja moram recimo znati tko si s kim nije dobar, tko ne voli koga? Jel ja moram znati da se svaka riječ broji, svako slovo ? Jel ja moram znati da ima ljubomore na blogu ? Dobro, sam sam si kriv, ušao sam naivno, kao i u život. Školu života sam donekle prošao, ovdje sam si zapravo sam rekao da nema spletki, da tu svatko gleda svoje, a poštuje tuđe. To je samo moja greška. Ali onaj osjećaj kad ti neka slika blijedi i stvara se nova kakvoj se nisi nadao ( kao kod onih starih polaroida kad držiš papir i gledaš sliku kako se pojavljuje), uvijek bude nekako gorak. Znam da sa vremenom uđeš u sustav, sistem, bilo gdje , pa tako i tu. Prvo ne znaš za poguranac, da trebaš pisat komentar da bi ti se komentiralo, ali to vidiš, pa čuješ od "starijih" blogera. Znam da ima puno toga u rukavicama, kako u životu, tako i na blogu, i naravno da sam shvatio da ne možeš pobjeći od sebe, od života. Moraš se suočiti, pa kako god bilo. Može ti biti lakše kad vidiš druge, jer mnogi se u životu hrane tuđom nevoljom, o da, itekako. Tko je živ, znat će o čemu pričam. Nema to veze toliko sa podnebljem ( kako neki vole svrstavati), pa one fore i klišeji : dalmatinci su ljeni, zagorci su pijanci, prigorci su škrti, ne znam što kažu za istrijane ili slavonce. Znam tko je čovjek, imao sam odličnog legu u vojsci, i prijatelja dalmatinca, sa bosancima sam provodio dane na baušteli i nemam zamjerke. Ne dijelim tako ljude i nikada ih neću dijeliti, uvjerio sam se , proživio. Susjed susjeda ubije i u Zagorju, i u Slavoniji, i u Dalamaciji ,i u Istri, i u Lici. Dobro, ima situacija gdje se gleda podneblje, npr, čuo sam davno da se to koristi kad je prirodna selekcija. A prirodnu selekciju mi je najlakše objasnit u nogometnom svijetu : kad se dođe do filtera da imaš oko 10 vrhunskih, mladih, potencijalnih, budućih, pravih nogometaša, onda ulogu odigra ta prirodna selekcija, svi su dobri i svi zavređuju biti u prvoj momčadi, ali ima mjesta samo za jednog ili dvojicu. E tada se gleda od kud su ti ćaća i mater, kakvi su ti mogući geni ,jesi li fajter. To sam čuo da je tako pa sam spomenuo u kontekstu podneblja. Ovo podneblje blogosfere je život, u malom ili velikom, svejedno. Malo sam otišao od naslova i svega, ali napomenuo sam da ne znam gdje će me odvesti. Ne pišem nikad planski, počnem, pa kako ispadne. Ne planiram puno u životu, pa tako ni postove. Da ste me jučer pitali što ćeš danas pisat, ne bih znao, jer ne mogu to znati. Ne mogu znati što nosi sutra. Ali znam što osjećam i to mogu pisati. Osjećam da je sjedokosi@ dosta razočaran, da se osjeća nekako izigranim, izdanim. Ja ga doživljavam kao romantičara, zaljubljive prirode. malo mu treba za sreću ,ali postane jako razočaran. Valcer@ sam otprilike doživio kao osobu koja puno ulaže u blog, trudi se, puno joj znači. Čak me i smetalo na početku što svima živima čestita te naslovnice i ostalo, ali onda sam se naviknuo na to i prihvatio. I onaj post što je sjedokosi@ napisao o tome svemu, kako je bio prisiljen komentirati odmah i po zapovijedi, nije me iznenadilo. Ne mogu se iznenaditi, ali isto me nešto može razočarati. Pa sam vidio da annaboni@ nekad još od prije negoduje zato jer neki štancaju komentare sami sebi, i mislim da je tu mislilia na Valcer@, jer ona odgovori svakome pojedinačno. Ali zašto bi ja za sve to morao znati !? Pa naravno da ne moram, ali kad si na blogu i čitaš onda to vidiš. Zar ti cyrano@ misliš da možeš mijenjati ljude i govoriti im da su u krivu (kad si rekao da ljudi nisu normalni jer ih briga tuđi život i tko što radi), ne možeš, to je sizifov posao. Iskusniji i stariji si od mene, nadam se da znaš da se teško bilo tko mijenja. Mijenjaju se okolnosti razne, ali ljudi kao ljudi ne. Drugo su kompromisi, tolerancija. Skidam ti kapu na pokušaju utjecanja na ljude, ali mogu reći :džaba ti posao. I da, pisao sam već da je blog ovisnost, i da je bloganje neka vrsta terapije. Neću nikad reći da ću prestati, jer nikad ne govorim nikad, baš nikad. I briga me stvarno za taj izbor naslovnica, naravno ,drago mi ja ako sam tamo, ali kako ocjena nikad nije bila mjerilo znanja, tako i ta naslovnica nikad nije mjerilo nekog dobrog posta. Evo , bloger sam dana, i što sad s tim !? Ja znam da mi taj post nije blog zna što, znam koliko sam se unio u to , i koliko mi znači. I znam koji post mi koliko znači, ne može naslovnica biti mjerilo toga. Naslovnica znači da će taj post otvoriti malo veći broj posjetitelja i da ćeš nabiti broj na brojaču, i da tvoj post baš paše nekokome tamo u režiji i da se uklapa u koncepciju taj dan. I to može biti dobar osjećaj, ali lažan je to osjećaj, i nevažan bi trebao biti. Ali ja pričam o nečemu drugome ! Briga me za to, ako mi je dobar post čitam ga, ako mi se da komentiram ga, ako mi je dobar čovjek, ma zaboli me od kud su mu ćaća i mater. Jer što se tiče postova, tu se može manipulirati, o da, ne manipulira se samo nama, i mi manipulirat možemo. I u životu i na blogu. Mogu pisati unaprijed ono za što znam da će oni tamo okačit, ali čemu to, jel zbog ega !? Pa zar nije bolje pisati radi pisanja, kad se vi osjećate dobro i onda ste sretni kad se i još netko osjeća dobro. Ali isto tako i ljudima znamo katkada reći ono za što znamo da bi htjeli ćuti, podilazimo. E jesmo zajebani, mi ljudi ! Ne znam o čemu zapravo pišem, ali postoji razrjeđivač postova. Neki su vam skroz besplatni, ili dođu od 8 do 15 kuna. To može biti obična šetnja, može bit piva, može bit zagrljaj neke osobe, svakome nešto drugo. Možda si nabavim razjeđivač i prorijedim svoje postanje. Mislim da sam ga naručio. I volio bih da se ne ljute neki koji su ovdje spomenuti, ali ako se ljute, ja na to više ne mogu utjecati. Samo pišem. Ne mislim podilaziti, ne javljam se nekome samo zato jer se taj netko javlja meni. Čak sam vas neke zapostavio, to možda nadoknadim. Upravo tim razrjeđivačem postova, odnosno ne pisanjem, jer pomoću razjeđivača možeš svašta ! Možda izgubim čitanost, ali koga briga :)) |
