belator.blog@gmail.com
|
20 do asa
16.08.2014., subota
I have a Dream
Ovo je jedan od onih dana. Ili trenutaka u takvom danu.
Kad se uzme tipkovnica i piše. Nekad je to bila kemijska i neki stari rokovnik.
To je samo stvar vremena i okolnosti.
Ovo je jedan od postova koji ne možeš ponovit sve i da hoćeš. Jer ako nestane ili ga nešto proguta, ne možeš ga ponovit.
To je ono pisanje o kojem sam nekad pričao, samo pišeš.
Ima nešto što hoćeš napisat i samo ide. Da nestane usred pisanja nikad ne bih ponovio to pisanje.
Tu zna biti puno nepovezanih stvari i ne znaš kojim putem će te odvesti.
To je ono kad izlaze riječi i samo ih slažeš . Nešto poput onoga kad te nešto obuzme i kao da ti izvršavaš samo ono fizičko pisanje, a nešto progovara iz tebe ili ti diktira. To je ono kad se ne pazi baš na gramatiku i ostalo, i samim time se ispričavam na mogućim greškama.
Imao sam sinoć san, u stvari bolje reći noćnu moru.
Prvi puta sam prekidao san tri puta i nastavljao ga.
Imao sam do sada svega par snova u tom rangu, ono baš upečatljivih, kada ti je drugi dan taj san stalno na pameti.
Ali ovo još nisam doživio, da se probudiš, odeš na wc, vratiš se u krevet i opet nastavljaš to isto sanjati.
I tako tri puta !!
A san nije nimalo bio ugodan.
Sjećam se još uvijek sna od prije možda i više 10 godina.
Tada sam sanjao da je počeo vjerski rat. Muslimani su počeli osvajati svijet.
Svatko onaj tko nije htio biti uz njih, odnosno prijeći na njihovu stranu bio je ubijen.
Skroz hladnokrvno, čak i hladnim oružjem pretežno.
I sjećam se trenutka da sam se sakrio u nekoj straroj šupi i čekao da dođu po mene. Nisam htio pristati biti ni na čijoj strani.
A većina susjeda i ljudi, pa čak i neki iz familije prešli su na stranu napadača.
Tako sam ja u toj šupi čekao da rođeni brat dođe do mene i učini ono što već mora, jer je prešao na tu stranu.
Da se razumijemo, nemam ništa osobno protiv nikoga, pa tako ni protiv bilo koje nacije, bilo koje vjere, a najmanje ljudi koji rabe tu vjeru.
Tako da nemam ništa protiv muslimana ili bilo koga.
Ali nakon tog sna sam se malo zapitao. Naravno da čovjek sanja ono što je u njegovoj glavi, pa ne možeš sanjat nešto iz tuđe glave. Tako da sam si i ja taj san rastumačio na svoj način.
Možda nema veze točno sa sanjanim ( obično se poanta skriva iza sna u nekom od mogućih smjerova), ali otprilike sam si rastumačio.
I mislim da se u stvari svaki san može rastumačiti ili odgonetnuti, samo je pitanje nekad složenosti našeg sna i trenutnog kolapsa u glavi.
Obično sanjamo svoje neke strahove, svoje neke želje, očekivanja ili nešto slično.
Ali ipak sam se zapitao nakon tog sna kakav je rat u stvari najgori, i moj je zaključak da od svih mogućih ratova za teritorije i još štošta, najgori bi ipak bio taj vjerski.
Jer vjera stvara fanatike, jer čovjek koji vjeruje da postupa u skladu sa vjerom može učiniti jako puno i lošega.
Pa sam se upitao zašto sam sanjao baš muslimansku vjeru. I zapitao se zašto neka vjera ima dozvoljenu poligamiju, odnosno u nekima je to nezamislivo.
I da li tempom kada muškarac ima tri, četiri žene, pa s njima po dvoje, troje djece može zapravo s vremenom doista nadjačati svijet. Je li to razlog tome ili nešto drugo.
Taj odgovor ne znam, ja samo pokušavam rastumačiti san. A svaki san može ići u par smjerova.
Tako da ovaj o ratu može ići i u smjeru samih odnosa unutar obitelji. Možda uopće nema ni veze sa vjerom kao vjerom i ratom.
Ali ponavljam, svaki san bi se morao moći protumačiti.
Nisam znalac ni za snove ni za ratove. Samo vam govorim svoje doživljaje.
Bilo je još par jakih snova, jer puno njih se i ne sjećamo.
Znao sam i vikati u snu, i plakati i smijati se. I sam sebe probuditi u trenutku dok vičem, ili se smijem.
Ali da se vratim na ovaj od sinoć. To još nisam doživio, da prekinem san, probudim se i nastavim opet isti san.
A sanjao sam da su mi oteli dijete. Ne sjećam se tko. zašto, gdje, samo znam da je bio pakao.
Totalni pakao. Pokušavao sam ga pronaći na mnoge načine, ali nisam uspio.
Počeo sam kriviti sebe, mada nisam bio kriv. Samo sam ga želio naći.
U trenutku kad mi je bilo najteže probudio sam se, sva sreća. I otišao pišati i ponovo legao.
I opet sanjao isti san, opet nema Fiche i dalje ga tražim.
Više nisam imao snage za dalje, i opet sam se probudio.
Ponovo zaspao i nastavio još jednom isti san.
To je već bio pravi pakao. Probudio sam se, bilo je jutro i više mi nije bilo na kraj pameti da pokušam još zaspati.
Ali tumačanje ovog sna nije mi neki problem.
Nisam vidio sina više od dva tjedna. Sutra ću ga napokon vidjeti. I zagrliti.
Žena je već kod njega, bila je i prošli vikend, ja nisam mogao radi posla.
Ispočetka smo se čuli telefonski svaki dan ( nekad i više puta), ali kako je vrijeme išlo dalje tako smo se sve manje čuli.
Zašto !?
Zato jer nam je sve teže se čuti, možda ne bi trebalo tako biti, ali osjetim da je i njemu tako, a znam da je meni tako.
Jer kad se ne čujemo još nekako to pređem, nekako prođe taj dan. Tako mi je lakše.
A shvaćam sada da je i njemu tako.
Neki dan smo se probali čuti i vidjeti preko skype-a. ali nije mogao doći pred laptot.
I pitali smo ga kasnije zašto nije htio doći.
Odgovor je bio da mu je preteško to. A ja si mislim : pa i meni je, zapravo mi je nekako bilo i lakše što nije mogao, jer ja to ne mogu i ne smijem priznati.
Pa ja sam " glava" obitelji !!. Tako da mi je Ficho tu olakšao. Teško mi je to objasniti, htjeli bi se vidjeti ali ne možemo.
Tako je to nekako.
I nadam se da ću sad jedno vrijeme sanjati samo one snove koje ujutro jednostavno zaboraviš.
Mnogo je bilo i ljepih snova, probudiš se i ideš. Ne razmišljaš puno ili ga zaboraviš do podne.
Ali postoje i neki koje ne možeš zaboraviti.
Postoje i oni koji postanu java, na sreću !!
Oznake: san
|
....san ili java.... (20 do asa 16.08.2014.
18:45)
sva sreća da ja ne sanjam, ustvari ne sjećam se ako sanjam, dok sam bila mlađa sjećam se par snova i to je to, Vjerujem da ti je teško bit rastavljen od sina ali nije to loše, dapače, dijete treba i druge perspektive a vjeruj mi unuci se jako vole tako da je njemu sigurno bilo dobro, ne treba se previše ni pekmezit :)) (slatko grko 16.08.2014.
19:32)
:))) Baš si ....... Super (cyrano 16.08.2014.
19:37)
Uhhhh, viruj mi razumin, a tek kad odraste, svasta te tek ceka:-) (Ti-grica 16.08.2014.
19:38)
Kad imam noćne more, a to je rijetko, ne vraćam se odmah u krevet jer se san nastavlja, popijem malo vode i u kuhinji mislim na nešto lijepo, obično se u mislima vratim na 'najljepše mjesto na svijetu' (mislim da svatko ima neko takvo :) )...ok, popušim i cigaretu, ali, to je nebitno i fuj fuj...tek nakon toga se vraćam na spavanje Dobro je njemu, to mi volimo umisliti da nedostajemo djeci, a ustvari, oni se brzo zaigraju i zaborave :)))) (suncokretica 16.08.2014.
22:21)
težko je biti mama ili otac...Razumjem Te, jer sam i sama mama ali k sreči več dvoje odraslih djeca (24 ima sin i 26 hčera)...snove ne biramo sami ali kada imaš takve onda pomisli na ono najlepše....zagrli nešto...Nadam se da brzo vidiš sina...jer djeca i meni znači najviše.... (modrinaneba 17.08.2014.
00:09)
Kažu da ako popiješ pola čaše vode tik prije spavanja i drugu polovicu čim se probudiš, sjetit češ se sna. Probao sam jednom, sjetio sam se sna i bio mi je na pameti cijeli dan. A možda je to samo bio jedan od ovakvih snova. :)))) (Zack 17.08.2014.
01:49)
Mislim da su snovi rezultat naših previranja u glavi, što svjesnih što podsvjesnih, ja obično pamtim ružne snove i noćne more koji su redoviti kada sam okružena problemima oko sebe i problemima kako se nositi s tim problemima. I ja sam sanjala svoju djecu u nekim životnim razdobljima, najgore mi je bilo kada su to bili ružni snovi, jako sam se bojala za njih i takvi teški osjećaji su me onda pratili i u svakodnevnici. No nekako sve je uglavnom s djecom bilo ok, to su samo moji strahovi izlazili na snovitu javu! Biće sve ok, danas ćeš zagrliti sina! :) (White Lilith 17.08.2014.
15:04)
Mogu reći da te skroz,skroz,skroz razumijem. Stvarno je teško biti odvojen od djeteta.Kako prolazi vrijeme, čvor u grlu biva sve veći i veći..i odjednom je stvarno previše čekanja, previše razdvojenosti. nego, smiješ sve emocije priznati, prepoznati, izreći, bez obzira tko i što si. Ali, nadam se da dok ovo pišem, već se dogodio sretni susret??:)) (Lilianke 17.08.2014.
19:35)
Originalan kao i uvijek. Do daske, reklo bi se. Neću komentirati tvoje snove, jer to su tvoji snovi. Danas nešto napetiji, sutra vedriji, ali tvoji. Ćestitam na naslovnici!
Ono što ti želim reći, u početku blogiranja i ja sam se susretao s gubitkom napisanog, a uvijek su mi sklopljene rečenice bile odlične i neponovljive. I izgubim post, u pravilu jer sam ja nešto zeznuo, jer sam izašao iz blog editora, ili sam pokušao ponovno otvoriti blog editor (uz ovaj otvorenI) ne bih li izvukao neku sliku iz prijašnjeg posta i uglavnom slične gluposti koje su me stajale nestajanja originalno napisanih umotvorina. I nisam ih mogao ponoviti, ma trudio se do beskraja.
Onda sam odlučio tekstove pisati u wordu. Sastavio sam si listu kodova za ubacivanje slika, za editiranje teksta, i kad sve sredim u wordu, jednostavno prebacim u blog editor i još malo doradim. Kasnije si taj word tekst spremim zajedno sa slikama u posebni folder i ako se naknadno nešto izgubi, može se rekonstruirati. Bilo slika, bilo post.
Kodove ti šaljem emajlirano. :-) (Plastik 17.08.2014.
20:12)
...hvala vam dragi blogeri :))....da ne odgovaram svakome pojedinačno, više ili manje sve ste rekli....... i da slatko grko@ u pravu si, nekad sam previše pekmezast....ali iz kože svoje se ne može....i ne bih ni volio iz svoje kože :)))).........Lilianke@.....da dogodio se onaj dolazni hagić, kao što me pitala šogorica : a vidla sam te, bio si na rubu suza, zar ne !??....ma ne, kajgod, odgovorio sam ( naravno......a sad navečer dogodio se i onaj ponovo odzdravni hagić, jer ostaje još dva tjedna.....a izdržat ćemo i to, pa jaki smo :))).....a što se tiće pokazivanja emocija, šalim se, naravno da pokazujem emocije, ali nekad i previše, nije problem :)))....i Plastik@ još jednom hvala.....danas mi je kum pričao kako kad čita moje postove zamijetio je neke komentatore, i on je rekao : onaj Plastik je baš ok, toliko pozitivan čovjek da je gušt čitat komentare.....evo ponovo iznosim sve kako je i kako se doživljava.....i hvala Plastik na još jednoj pomoći oko informatičkih stvari...i ti i Lili@ ste mi već mnogo pomogli....još malo i bit ću pravi kompjuteraš :)))....ali ja ne mislim pisati u wordu, jer sam ti nekako tvrdoglav, jer iako sam popušio neke sebi važne postove, ono kad pišeš kao na traci, one neponovljive, ali ja sam ti nekako od onih koji se vode da ako je tako trebalo ispasti neka ispadne....a većinom je to neko ažuriranje ili moja neka greška kod same objave.....tako da sad nekad i strepim dok pišem jer živim u neizvjesnosti......ali neke stvari jednostavno puštam da svemirski odrade onako kako žele :))).....hvala još jednom i do čitanja..... (20 do asa 17.08.2014.
21:44)
Emocije smo mi, po tome se i razlikujemo jedni od drugih. One nas oblikuju na "sliku i priliku" nas. Snovi su za mene predivni, volim sanjati i jako često imam i intenzivne i ponekad mi se dogodilo i predviđajuće snove. Snovi u kojima točno znam da sutra ili dan poslije toga neka takva vijest će me susresti. Jedino što iz nekog razloga ne sanjam oca, kao što prije jesam i to mi smeta. Pred neku noć imala sam koji mi se buđenjem naglim prekinuo, san koji sam ja sanjala je bio san koji sanjam u tom snu i čudnim neobjašnjivim događanjima. I da, ti jesi jer to i tvoji foto-postovi a i priče pokazuju na tebe kao toplu osobu.......:) (tiana 17.08.2014.
22:03)
t.f@....i ja smatram da sanjamo nešto vezano uz nas, ne mogu misliti drugačije....samo nisu svi sni oni za koje bi htjeli da se ostvare......ali sve ih moramo moći prihvatiti, jer naši su.........najgore mi je kad čujem nekoga : sanjao/la sam neke gluposti !!...a ja si nekako mislim, pa nije san glupost, nekad iz njega možemo nešto i doznati, zamisliti se, razmišljati.....ali to sam samo ja, svatko to doživljava na svoj način......pozdrav i hvala ti...... (20 do asa 17.08.2014.
22:13)
Ti si pravo osvježenje , drago mi je što sam te našla. A san, sve dok postoje snovi (ma kakvi bili) i postoji i život. Noćne more dio su života, neka tamo i ostanu, u postelji snivača. (Živjeti svoj život 27.08.2014.
20:34)
Živjeti svoj život@......hvala i dobrodošli :)).....dobar je nick - Živjeti svoj život !!.... (20 do asa 27.08.2014.
20:57)
|
|